Lissa Rankin je liječnica, spisateljica, predavačica i osnivačica Instituta cjelovitog zdravlja. U području njezinog interesa je spoj znanosti i duhovnosti te buđenje svijesti, prvenstveno o strahu, a u svrhu samoiscjeljenja. Autorica je brojnih znanstvenih radova i knjiga, među kojima su najpoznatije Um iznad medicine i Lijek za strah.
U prvoj knjizi govori o tome kako se snagom uma i promjenom razmišljanja sami možemo izliječiti, a u drugoj otkriva kako prigrliti vlastiti strah i pretvoriti ga u saveznika. Nakon što je shvatila da u mnogim situacijama ne može pomoći svojim pacijentima, jer je spoznala da oni to moraju sami učiniti, napustila je liječnički poziv i postala životna trenerica.
Fiziologija straha
Svima nam je dobro poznata situacija kada se pojavi loša misao, primjerice: Bojim se da ću se teško razboljeti. I onda tu misao stalno vrtimo u glavi, ne znajući da tako zapravo samo hranimo, odnosno pojačavamo svoj strah.
Neovisno o tome prijeti li nam stvarna opasnost ili ne, nakon takve misli u našem se mozgu pokreće amigdala – svojevrsni centar za strah, koji proizvodi stresnu reakciju u tijelu. U tijelu se luče hormoni stresa kortizol, adrenalin i noradrenalin, koji tijelo pripremaju za situaciju bori se ili bježi (fight or flight).
Amigdala surađuje s dijelom mozga koji se naziva talamus, a koji prima informacije, zatim s hipokampusom, koji pamti te s cerebralnim korteksom, u kojem se odvija naše razmišljanje.
Čak i dugo vremena nakon nestanka stvarne prijetnje, sve što pokreće osjećaj straha, lančanom reakcijom stimulira navedene dijelove mozga i čini zatvoreni krug – kaže dr. Rankin. I zbog toga možemo postati kronično prestrašeni i anksiozni.
Stres i strah vode u bolest
Danas smo stalno pod stresom. No, znamo, li uopće što je to stres? Stres nije ništa drugo nego strah, briga i anksioznost odjeveni u društveno prihvatljivije ruho. Svaki put kada doživimo stresnu situaciju, pojačava se djelovanje naše amigdale na prijetnje, stoga postajemo osjetljivi na strah. Stresne reakcije tijela doslovno troše dio našeg mozga – hipokampus, zaduženog za sjećanja, a hormon stresa kortizol slabi neuronske sinapse u mozgu i usporava stvaranje novih.
Dakle, stres, odnosno strah, ubrzava propadanje mozga!
Stres također budi simpatički sustav i tijelo se ponaša kao da je pod stvarnom prijetnjom, pa svu krv preusmjerava prema većim organima, poput mozga i srca. A kada se strah otme kontroli i postane trajno stanje, ti mehanizmi obrane prestaju funkcionirati i otvara se put raznim oboljenjima.
No, kada strah zamijenimo emocijama poput ljubavi, zahvalnosti, osjećaja povezanosti i slično, uključuje se naš parasimpatički sustav te se krv preusmjerava prema probavnim organima i imunosnom sustavu. To znači da se, kada je tijelo opušteno, uključuju mehanizmi koji štite od bolesti.
Istinski i lažni strah
Dr. Rankin navodi dvije vrste straha – istinski i lažni strah.
Istinski strah možemo osjetiti kad nam prijeti stvarna opasnost – nesreća ili čak smrt. To je koristan strah koji aktivira tijelo za samoobranu. “Glas istinskog straha javlja se s namjerom da nas spasi”, kaže dr. Rankin.
S druge strane, lažni strah javlja se kad nema stvarne opasnosti. Primjerice, čeka nas neki poslovni sastanak, a u nama se javlja lažni strah u obliku strepnje, brige, zabrinutosti oko toga što će dalje biti, hoćemo li stići na sastanak, hoćemo li razočarati suradnike… I najčešće se ništa od toga ne dogodi. To je bezrazložan i često neopravdan strah koji nas dugoročno može dovesti do fizičkih oboljenja.
Što učiniti s lažnim strahom?
Budući da se lažnog straha ne možete potpuno osloboditi, rješenje je da promijenimo svoj odnos prema njemu. Kako? Dopustimo mu da postane naš učitelj.
“Kad se strah pojavi, ne reagirajte automatski. Umjesto toga, propitajte ga. Otvoreno, znatiželjno, pitajte ga čemu vas može poučiti”, savjetuje dr. Rankin.
Ako još iz djetinjstva vučemo naviku da se grčevito držimo sigurnosti, to nas uvelike ograničava u životu. Zbog toga se jako bojimo promjena i nekih novih situacija. No, ne zaboravimo da živimo u svijetu koji ne jamči baš ništa stalno i sigurno.
Ublažite svoje strahove tako da prestanete tražiti sigurnost. Shvatite da je ljepota života upravo u neizvjesnosti i nesigurnosti. Strah će vam tako pomoći da osvijestite spoznaju kako i usred promjene i kaosa možete živjeti mirno i spokojno.
Kad prigrlite strah, vaše će se tijelo čak i u stresnoj situaciji početi opuštati jer ćete na nekoj dubokoj, iskonskoj razini znati da vam je upravo to iskustvo potrebno za duhovni rast.
Možemo li se nasmrt preplašiti?
Sigurno ste barem jednom rekli da ste se nasmrt preplašili. Zvuči li vam to kao nešto što se doista može dogoditi Vjerujete li da čovjek od straha može umrijeti? Brojna stvarna iskustva to potvrđuju.
Primjerice, dr. Rankin navodi slučaj triju sestara koje su vjerovale da je njih bačen urok te su doslovno umrle od straha dan prije nego što im je bilo rečeno da će umrijeti.
Jedna se žena skamenila od straha u naslonjaču i umrla dok su pljačkaši pljačkali njezin dom, a jedan je 45-godišnjak doslovno umro od treme prije nego što je trebao održati javni govor. Dakle, od straha se uistinu može umrijeti.
