Dok u staroj sehari brižljivo čuvamo heklane salvetiće, bakrenu džezvu, recept za baklavu i pitu, vuneni džemper i čarape, zapitamo li se šta je to što ćemo mi svojoj djeci i unucima ostaviti u amanet ili naslijeđe. Hoće li kolekcija Instagram fotografija i nenadmašni rekord u igricama postati nešto što se prenosi s koljena na koljeno i čuva od zaborava?
Tumaramo po sadašnjosti, ravnodušni spram nje, čekamo bolje sutra koje nikako da dođe.
Razmišljajući o modernom čovjeku i njegovoj sposobnosti da radi i stvara, pada mi na pamet utjecaj tehnologije. Potvrđuju li aplikacije koje broje korake ili nas podsjećaju da pijemo vodu, koliko je današnji čovjek nesposoban? Ili možda nesvjestan svog života? Usput rečeno, svaka čast pojedincima koji su osmislili i kreirali te i slične aplikacije. Time su izrazili osobni potencijal. Ali, šta je s velikim brojem onih koje je tehnologija učinila još više lijenima?
Dominacija umjetne inteligencije
Poražavajuće je da umjetna inteligenicija, ma kako korisna bila, postaje sve dominantnija, a čovjek sve manje vjeruje i djeluje u skladu sa svim svojim ogromnim mogućnostima.
I dok dokolicu danas rješavamo društvenim mrežama, aplikacijama i igricama, naši preci su svoje slobodno vrijeme trošili razvijajući svoju inovativnost. Rezultat toga prekrasni su unikatni predmeti koji svjedoče koliko su bili kreativni i posvećeni. Iako će zvučati kako je ideja oživljavanje starih zanata i rukotvorina, upravo je suprotno.
Od predaka možemo naučiti kako poštovati i razvijati svoje talente i izgraditi vlastiti put djelovanja.
Čuvajući svu materijalnu i nematerijalnu baštinu od zaborava, grčevito se držimo nostalgične i idealizirane slike prošlih vremena. Tumarajući po sadašnjosti, ravnodušni spram nje, čekajući bolje sutra koje nikako da dođe.
Ništa novo, ništa naše
Problem nije u naninoj baklavi i bakinim božićnim kolačima, već u tome što slijepo slijedimo recept, ne dodajući ništa novo i svoje. Zbog straha i nesigurnosti, duboko smo zakopali maštovitost i kreativnost. Tradicija i običaji drže nas u prošlosti, što može doprinijeti stagnaciji svakog napretka i razvoja. Od naših predaka možemo naučiti kako poštovati i razvijati svoje talente i izgraditi vlastiti put djelovanja. Sve ono što čuvamo u sehari, vjerovatno predstavlja izvrsne i vrijedne „izume“ same po sebi. Ali, to ne znači da ne možemo ili ne smijemo napraviti nešto što će isto tako ostaviti trag u vremenu. Ali, ovaj put u svrhu inspiracije budućim generacijama, a ne kao dio folklora i održavanja običaja pod svaku cijenu.
Anela Merdanović: Ljudi su prekomplicirani da bismo ih etiketirali
Anela Merdanović: Za bolje društvo potrebna je šetnja u tuđim cipelama
Anela Merdanović: Modno neosviještena
Anela Merdanović: U slijepoj ulici života
