Don Miguel Ruiz potječe iz toltečke iscjeliteljske obitelji, iz roda naguala (učitelja i šamana). Iako je završio studij medicine i postao kirurg, nakon iskustva bliskog smrti, odlučio je poučavati i ljudima prenositi drevna znanja koja je stekao od svojih predaka.
U knjizi „Četiri sporazuma sa samim sobom“ Ruiz donosi izuzetno zanimljiv toltečki pogled na svijet i život te otkriva četiri moćna sporazuma koja možemo sklopiti sa samima sobom. Ti nam sporazumi, ako ih se pridržavamo, mogu pružiti osjećaj istinske slobode i radosti u svijetu ispunjenom iluzijom i patnjom.
Sve tuge i nevolje našeg života ukorijenjene su u stvaranju pretpostavki i shvaćanju stvari na osobni način.
San planeta i pripitomljavanje ljudi
Prema toltečkoj mudrosti, ljudski um sanja 24 sata dnevno. I kad smo na javi, mi zapravo sanjamo. A sve ono što je pohranjeno u ljudskom umu, Tolteci nazivaju mitote. To je zapravo iluzija koju živimo, a koju Indijci nazivaju mayom.
Tolteci kažu kako postoji naš vlastiti san, koji stvaramo sami, a postoji i san planeta, odnosno san društva koji su stvorile generacije naših predaka. U san planeta spadaju sva uvjerenja, religije, društveni zakoni i norme, škole, vlade i sl. U taj san društva uvode nas od malih nogu roditelji, djedovi, bake, škole, sveučilišta… i mi u to, budući da smo djeca i ne znamo drukčije, bespogovorno vjerujemo kao u jedinu istinu.
Taj proces usvajanja uvjerenja koje nam društvo nameće don Miguel Ruiz slikovito naziva „pripitomljavanjem ljudi“.
Sve pripitomljene ljude Tolteci smatraju bolesnima, jer na njih djeluje nametnik (društvo) koji se hrani njihovim strahom i negativnim emocijama.
Sustav nagrade i kazne
Od malih nas nogu uče kako se trebamo ponašati, što je to „žena“, a što „muškarac“ te što je društveno prihvatljivo kod jednog ili drugog spola. Zbog toga postajemo osobe koje prosuđuju i osuđuju i druge ljude i sebe.
U onom trenutku u kojem više ništa nećete shvaćati osobno, doživjet ćete beskrajan osjećaj slobode.
Pripitomljavanje ljudi ni po čemu se ne razlikuje od pripitomljavanja životinja. I kod nas funkcionira sustav nagrade i kazne, baš kao i u dresuri pasa ili konja. Zbog tog sustava, na kojem smo odrasli, a koji u nama stvara strah (od osude i kazne) i žudnju (za nagradom), počinjemo se ponašati onako kako se od nas očekuje, a ne onako kako zapravo osjećamo iznutra. Zato gušimo vlastitu prirodu i slobodu te postajemo podvojena, nesretna bića.
Kada odrastemo, „pripitomljavamo“ se – sami!
Znate li što je najstrašnije u cijeloj priči o snu planeta? To što i onda kad više nemamo tate, mame, učitelje i suce, koji nam određuju kako ćemo živjeti, s pripitomljavanjem samih sebe nastavljamo – sami. Duboko u nama već postoji unutarnji sudac koji nas „cenzurira“, „krati“ i „prekraja“.
“I, onda, kad pokušavamo donijeti vlastite odluke, shvaćamo da ta uvjerenja još uvijek upravljaju našim životima“, kaže don Miguel Ruiz. Sve ono što se suprotstavlja našem uvjerenju stvara u nama veliku nesigurnost.
Pogledajte samo svijet u kojem živimo: ljudi pate, duboko su nesretni i žive u konstantom strahu. Potrebna je velika hrabrost kako bismo izašli iz tog začaranog kruga – iz sna planeta kakav nam je nametnut.
Budući da je naš život san, Tolteci smatraju kako trebamo ovladati tim snom da bismo postali majstori sanjanja.
Sklopite nove sporazume – sa samima sobom
Tijekom života sklopimo na tisuće, često štetnih, sporazuma sa samima sobom, s roditeljima, prijateljima, učiteljima… Tih se sporazuma slijepo držimo, oni čine našu osobnost, naše vjerovanje o tome tko smo i kakvi bismo trebali biti.
No, postoje četiri izuzetno snažna i moćna sporazuma koji će vam pomoći da razrušite stare obrasce i uvjerenja te da konačno prestanete živjeti u strahu koji vam oduzima dragocjenu energiju.
Jednom kada počnete živjeti u skladu s ova četiri sporazuma, doživjet ćete potpunu preobrazbu, no za to će vam trebati velika snaga volje, jer i ostali sporazumi, koje ste sklapali još od djetinjstva, itekako su snažni i živi.
“Ovi sporazumi pomoći će vam da preobrazite san planeta u vlastiti san”, poručuje don Miguel Ruiz.
1. sporazum: Neka vaša riječ bude besprijekorna
“Iako to možda nikad ne biste pomislili, ali ovo je najteži sporazum i ako njega uspijete do kraja provesti, stvorit ćete svoj mali raj na Zemlji”, kaže don Miguel Ruiz.
Razmislite samo koliko puta ste rekli nešto što niste željeli i koliko puta ste nekoga povrijedili pa se nakon toga kajali.
Riječ je dar koji smo dobili od Boga. „Riječima ostvarujete svoju stvaralačku moć“, kaže don Miguel Ruiz. No, svaka moć ima svoje lice i naličje. Riječ je poput mača s dvije oštrice: ona nas može uzdići ako je izgovorena čista srca, a može nas istinski raniti kad je izgovorena u bijesu, boli i patnji.
Riječi mogu pokrenuti i ratove. Samo zato što je toliki broj ljudi vjerovao u istinitost Hitlerovih riječi, plaćena je golema cijena u ljudskim životima za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Kada ne stvarate pretpostavke i vaša riječ postaje besprijekorna.
Vaša riječ može zauvijek obilježiti nečiji život. Primjerice, ako ste majka, i u ljutnji svom djetetu više puta kažete: „Ti to ne možeš, jer si glup“, dijete će u to vjerovati, možda i do kraja svog života. I ta će riječ na njega djelovati poput teškog uroka.
“Jer, riječi se usijecaju duboko u naš um te mogu promijeniti naša uvjerenja – nabolje ili nagore“, kaže don Ruiz.
Don Miguel Ruiz smatra kako je ogovaranje najgori oblik upotrebe riječi. To je crna magija i čisti otrov. Ogovarati smo naučili još kao djeca. Sjetite se samo koliko puta ste čuli roditelje, rođake, susjede… kako negativno komentiraju tuđe živote. Stoga je i vama postalo normalno to činiti. No, ogovaranje vas istinski zagađuje i truje. Kako biste poštovali ovaj sporazum, pazite na svaku svoju izgovorenu riječ jer se jedino tako možete osloboditi emocionalnog otrova. Radije izaberite šutnju nego da riječ koristite kao oružje kojim ćete osuđivati, prosuđivati ili ponižavati druge.
2. sporazum: Ništa nemojte shvaćati osobno
„Ako nešto shvaćate osobno, na taj se način otvarate besmislenoj patnji“, kaže Don Miguel.
Shvatite da i drugi ljudi žive san planeta koji im je nametnut, da pate i u toj svojoj patnji i boli govore vam i ono što ne misle.
Ako vam netko upućuje ružne riječi, shvatite da to čini samo iz straha jer osoba koja osjeća ljubav nikad ne bi mogla izustiti takvo što. Dakle, te su riječi isključivo povezane sa stanjem te osobe, a ne s vama.
„Drugi ljudi ništa ne čine zbog vas. Čine to zbog sebe“, kaže don Miguel Ruiz. Svatko od nas živi u vlastitom snu i ne može znati kako je živjeti san onog drugog čovjeka.
Imajte na umu to da, ako povjerujete u nečije negativne riječi, primate u sebe emocionalni otrov koji onda nastavljate nositi u sebi. No, ako ne povjerujete u tuđe riječi, zaštitit ćete se od te crne magije. Kada znate tko ste, neće vas uzdizati ni tuđe pohvale niti će vas obeshrabrivati tuđe pokude.
U onom trenutku kada više ništa ne budete shvaćali osobno, doživjet ćete beskrajan osjećaj slobode.
3. sporazum: Ne pretpostavljajte
Često pretpostavljamo što netko drugi čini ili misli i vjerujemo da je to jedina moguća istina. I naše su pretpostavke uglavnom negativne: „Ta me osoba iznevjerila“, „Nije me nazvao, znači nije mu stalo“. Zbog loših pretpostavki toj osobi šaljemo sav svoj emocionalni otrov i zato propadaju brojna naša prijateljstva i veze.
Budući da se bojimo saznati pravu istinu o tome što neka osoba misli ili čini, radije nastavljamo vjerovati u svoje (netočne) pretpostavke, nego da provjerimo njihovu istinitost. Primjerice, ako vam netko nije odgovorio na poziv ili mail, to ne znači da ste za tu osobu manje vrijedni ili da vas ne voli ili ne poštuje. Možda je jednostavno zauzeta rješavanjem nekih osobnih problema ili joj se dogodilo nešto nepredviđeno.
Također, često pretpostavljamo da naš partner zna što mi mislimo ili da zna što očekujemo od njega, a onda kada naša očekivanja nisu zadovoljena, postajemo ogorčeni. Stoga, umjesto da pretpostavljate i patite zbog toga, radije nazovite osobu ili se nađite s njom u četiri oka i pitajte je što se zaista dogodilo. Budite hrabri i otvoreni. Vjerujte da će se sve vaše pretpostavke raspršiti poput mjehurića sapunice.
„Kada ne stvarate pretpostavke, i vaša riječ postaje besprijekorna“, kaže don Ruiz.
4. sporazum: Uvijek dajte sve od sebe
Don Miguel Ruiz kaže kako uvijek trebamo dati sve od sebe u svakoj životnoj situaciji. Kada dajemo manje, skloni smo tome da sebe osuđujemo i pritom osjećamo grižnju savjesti. No, ako dajemo više od svog maksimuma, trošimo puno više energije, a postižemo manje.
Mnogi ljudi motivirani su isključivo nagradom, pa kad znaju da će uslijediti nagrada, dat će svoj maksimum. Ali, trebali bismo davati najbolje od sebe neovisno o ishodu i neovisno o nagradi.
Kao dobar primjer osobe koja daje sve od sebe Ruiz navodi filmski lik Forresta Gumpa. On nije imao velike planove i vizije, ali je uvijek djelovao, uvijek je u svemu što je činio davao svoj maksimum.
Zapamtite…
Ne očekujte da ćete uvijek biti u stanju svoju riječ održati besprijekornom, ali dajte sve od sebe.
Ne očekujte da nikada ništa nećete shvaćati osobno, ali dajte sve od sebe.
Ne očekujte da nikada nećete nešto pretpostavljati, ali dajte sve od sebe.
Ako prekršite koji od ovih sporazuma, ne odustajte i nemojte sebe osuđivati. Dajte si puno vremena.
Ovih se novih sporazuma nije lako držati jer nas neprestano sabotiraju stari ograničavajući sporazumi u koje čitavo društvo vjeruje, a usađeni su duboko u nas.
Stoga se uvijek iznova pokušavajte držati ovih sporazuma i vjerujte u to da ćete jednog dana uspjeti. Budite poput toltečkog ratnika koji nikad ne odustaje od svog sna o slobodi.
Depresija i kako je prepoznati
Detoksikacija ili post – što je bolje?
Odličan sok od peršina za detoks i skidanje kila
