Dolaskom toplih proljetnih dana više vremena provodimo u prirodi, rekreativno, u dugim šetnjama ili uređujući okućnice i vrtove. Boravkom u prirodi moguć je susret sa zmijama koje izlaze iz svojih zimskih skloništa u potrazi za hranom i partnerom. Osim zmija, neželjeni susret moguć je i s krpeljima, prijenosnicima nekih zaraznih bolesti. Kako bi nam boravak u prirodi bio što ugodniji i bez neželjenih posljedica, podsjećamo na nužne mjere opreza i prevencije.
ZMIJE
Priroda se budi, bude se i zmije
U Hrvatskoj postoji 15 vrsta zmija od kojih su samo tri otrovnice – riđovka, poskok i planinski žutokrug.
- Riđovka (Vipera berus) obitava u kontinentalnim dijelovima Hrvatske u nizinama velikih rijeka Drave, Save i Dunava i planinskim predjelima Gorskog kotara, te na pojedinim dijelovima Dinare.
- Poskok ( Vipera ammodytes) je u Hrvatskoj rasprostranjen posvuda osim u kontinentalnom dijelu između rijeke Save i Drave. Posebno je čest na Jadranskoj obali, uključujući neke otoke i nije vezan uz određenu nadmorsku visinu.
- Planinski žutokrug (Vipera ursini) karakterističan je za Balkanski poluotok. U Hrvatskoj je rasprostranjen na prostoru planinskog lanca Dinare i južnog Velebita. Nalazi se uglavnom iznad 1000 metara nadmorske visine.
Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove, no zato preko kostiju donje čeljusti dobro osjećaju vibracije tla i udaranje u tlo koje ih plaši.
Odgovarajuća odjeća i obuća
Za što bezbrižniji boravak u prirodi preporuča se odgovarajuća odjeća i obuća – hlače dugih nogavica i visoka obuća poput gležnjača kako bi zaštitili noge od eventualnog ugriza. Dok hodate gledajte ispred sebe, mjesto odmora potrebno je dobro pregledati, te ne dodirivati nepregledna mjesta rukama, pogotovo ne golim rukama.
U susretu sa zmijom ne trebate paničariti, niti zmiju pokušavati uhvatiti. Pokušajte zmiju polako zaobići ili zaplašiti udarcima nogom ili štapom po tlu, te pustiti da ode svojim putem. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove, no zato preko kostiju donje čeljusti dobro osjećaju vibracije tla te udaranje u tlo koje ih plaši. Zmija nikada namjerno ne kreće prema čovjeku, osim ako se ne osjeti ugroženom.
Što učiniti nakon ugriza zmije?
U slučaju ugriza zmije potrebno je strogo mirovati, kako bi se spriječilo širenje otrova po tijelu. S mjesta ugriza uklonite svu suvišnu odjeću, obuću i nakit zbog oticanja ugrizenog dijela tijela, a ranu pustite da slobodno krvari bez rezanja ili sisanja otrova. Ranu je potom poželjno očistiti čistom vodom i sapunom, a ruku ili nogu imobilizirati pomoću nekog čvrstog predmeta ili zavoja. Ugrizenu osobu potrebno je što hitnije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove.
Napomena: Ne lovite zmiju koja vas je ugrizla jer lov najčešće završava dodatnim ugrizom. Ne stavljajte podvez iznad mjesta ugriza i ne usisavajte otrov na usta. Zarezivanje ugrizne rane nožem ili skalpelom nikako se ne preporučuje.
Liječenje
Jedini pravi lijek protiv trovanja zmijskim otrovom je poseban protuotrov – zmijski antiserum. Zmijski serum daje se intravenozno u bolnici prema medicinskim indikacijama budući da može izazvati ozbiljne alergijske reakcije.
KRPELJI
Krpelj – prijenosnik zaraznih bolesti
S toplim proljetnim danima raste i opasnost od uboda krpelja čija je aktivnost veća u proljeće i rano ljeto, te nešto manja u jesen. U kontinentalnom dijelu Hrvatske najučestalija vrsta krpelja je šumski krpelj Ixodes ricinus. Obično obitava na grančicama i lišću niskog raslinja i grmlja visine do jednog metra. Prolaskom čovjeka kroz grmlje i na travi uhvatit će se za odjeću te gmizati dok ne pronađe pogodno mjesto uboda. To je obično područje gdje je koža topla i meka – kod odraslih je to oko struka ili u preponama, a kod djece vlasište. Zbog izlučivanja sline u kojoj se nalazi tvar s anestetskim djelovanjem ubod krpelja potpuno je bezbolan.
Krpelji kod čovjeka mogu prenijeti neke zarazne bolesti. U našim krajevima najčešće su zaraženi bakterijom Borreliom Burgdorferi i virusom krpeljnog meningoencefalitisa. Bakterija B. Burgdorferi uzročnik je lajmske bolesti- Lyme boreliozu, a virus može uzrokovati krpeljni meningoencefalitis- KME. Važno je naglasiti da nisu svi krpelji inficirani navedenim uzročnicima, a vjerojatnost prijenosa bolesti raste s dužinom boravka krpelja na tijelu ubodene osobe. Istraživanja pokazuju da zaraženi krpelj kod uboda tijekom prvih 10 sati samo u malom postotku slučajeva uspijeva zaraziti ubodenu osobu. Simptomi KME su glavobolja, povišena temperatura, opća slabost te mučnina, povraćanje i ukočenost vrata.
Zbog izlučivanja sline u kojoj se nalazi tvar s anestetskim djelovanjem, ubod krpelja potpuno je bezbolan.
Lajmska bolest se u prvom stadiju očituje karakterističnim kožnim promjenama, na mjestu uboda javlja se crvenilo kože koje se širi u obliku koncentričnih krugova, a u sredini lagano blijedi (tzv. volovsko oko), a mogu se javiti i simptomi slični gripi (bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja, vrućica i opća slabost).
Kako spriječiti ubod krpelja?
Svim ljubiteljima prirode koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi savjetuje se:
– nošenje prikladne odjeće i obuće – odjeće dugih rukava i nogavica, zatvorene obuće,
– umjesto vunene i flanelske odjeće nositi odjeću od glatkih materijala i svijetlih boja jer se na njoj krpelj lakše uočava i teže prihvaća,
– hodanje po obilježenim i utabanim stazama,
– upotreba repelenata na bazi permetrina u obliku raspršivača po koži i odjeći (npr. Autan, Dipterol),
– za vrijeme izleta povremeno (osobito djeci) pregledati cijelo tijelo,a djeci pregledati i kožu glave kako bi se na vrijeme uklonio krpelj,
– po povratku iz prirode skinuti svu odjeću, oprati je ili dobro protresti, te pregledati cijelo tijelo.
Kako ukloniti krpelja?
Krpelja je najbolje ukloniti pomoću kozmetičke pincete koju je ćete prethodno dezinficirati alkoholom ili toplinom. Krpelja uhvatite što bliže glavi da se izbjegne gnječenje zatka. Laganim, smirenim pokretima, pomicanjem lijevo-desno krpelj će se opustiti nakon čega se lagano izvuče. Nakon uklanjanja krpelja mjesto uboda potrebno je dezinficirati.
Napomena: Prije vađenja krpelja ne savjetuje se premazivanje alkoholom, uljima ili insekticidima. Mažući ga alkoholom ili benzinom krpelj se opušta, ali i ispušta slinu u kojoj se nalazi virus ili bakterija te se tako povećava mogućnost zaraze.
Cjepivo protiv krpeljnog meningoencefailitisa
Krpeljni meningoencefalitis može se učinkovito spriječiti cijepljenjem. Cijepljenje se osobito savjetuje osobama koje profesionalno i rekreativno više borave u prirodi i to u područjima u kojima ima krpeljnog meningoencefalitisa. U Hrvatskoj to je područje kontinentalnog dijela između rijeke Save, Drave i Dunava.
Cijepljene se vrši sa tri doze cjepiva prema slijedećoj shemi:
1.doza – 0 dan,
2.doza – 1 – 3 mjeseca nakon prve doze,
3.doza – 9 – 12 mjeseci nakon druge doze.
Cjepivo se primjenjuje preventivno prije uboda krpelja i štiti samo od virusnog KME, a ne od drugih bolesti koje prenose krpelji.
Za Lyme boreliozu ili lajmsku bolest trenutno nema mogućnosti zaštite cijepljenjem, no kako se radi o bakterijskoj infekciji uspješno se liječi antibioticima. Liječenje u prvom kožnom stadiju bolesti tzv. erythema migrans je učinkovito. Liječenjem tzv. migrirajućeg eritema na koži sprječava se progresija bolesti u drugi i treći stadij u kojem dominiraju različita upalna stanja zglobova, srca i živčanog sustava. Stoga je važno bolest na vrijeme dijagnosticirati i što prije započeti liječenje.
