Moja prešutna odluka da se ne petljam u politiku, bar ne previše, je od danas lagano prekršena. Ne mogu šutjeti i ne mogu žmiriti. Odupirala sam se tjednima, odbijajući čitati sadržaje dnevnog tiska i naslove s pridjevom “istanbulska”. No, nakon samo jednog pogleda na ekran TV-a gdje sam vidjela tisuće ljudi koji prolaze centrom Zagreba doslovno sam osjetila, ni manje ni više, nego – strah. Nakon što sam preživjela gripu, počela sam dobivati čudne simptome, a znala sam da nemaju veze ni s Hashimotom ni s hiperom ni s Gravesom.
Ne vjerujem ni deklaraciji na jogurtu
Dala sam si truda i pročitala tu famoznu Konvenciju. Jednom. Drugi put. Treći put. Glavom su mi prošle individue koje su protiv te iste Konvencije. I shvatih dvije stvari. Prva je kako me ne čudi da su protiv, jer je evidentno da nastavljaju tamo gdje su stale zadnjim maršem. Ovo je samo dobar paravan za pokretanje bitaka koje, ustvari, u njihovim glavama imaju drugačiji naziv i drugačiju suštinu. Druga je kako mi je nevjerojatno da netko može nekoga uvjeriti da nešto negdje piše, interpretirajući to na svoj način, a da ovaj prvi to slijepo vjeruje. Ja, npr. ne vjerujem ni deklaraciji na jogurtu. Ne vjerujem ni cijeni na polici, pa provjeravam račun. Ne vjerujem ni dojmovima drugih o nekome dok sama ne upoznam tu osobu. Nakon videa jednog portala stvari su postale još gore. Bar po meni.
Istanbulska konvencija – zaštita žena zamagljena prijeporima
Pederluk i kurvarluk
Novinarka pita ženu koja na prvi dojam odaje da je proživjela nešto života, vrlo prirodnog izgleda, zašto je došla na prosvjed. Žena odgovara kako je ono što nam premijer sprema, strašno, kako je sramotno što ulazi u crkvu ( ??) i da je biskup taj koji govori tko ide unutra, a tko van. Nadalje, novinar pita gospodina, isto tako zrelog, što misli o ljudima koji su za Istanbulsku konvenciju. On odgovara da su /smo/ štakori. I kako živimo na račun drugih. Na pitanje zašto je protiv ratifikacije, pokazuje transparent na kojem piše “roditelj” i izjavljuje kako ne želi da mu pedofili uče djecu u školi i prijeti skidanjem glava. Sljedeća scena je s djedom koji spominje pederluk i kurvarluk koji neće proći. I zadnje, neizostavno, sredovječan gospodin s partizanima i masonima.
Ja, npr. ne vjerujem ni deklaraciji na jogurtu. Ne vjerujem ni cijeni na polici, pa provjeravam račun. Ne vjerujem ni dojmovima drugih o nekome dok sama ne upoznam tu osobu.
´Ajmo sad redom. Ovi ljudi su došli na prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Da pojasnim: to je konvencija koja se zalaže za zaštitu žena i djece od raznih vrsta nasilja i iskorištavanja, zalaže se za ravnopravnost spolova, zalaže se za jednakost, zalaže se za pružanje pomoći i adekvatne pravne zaštite i, uglavnom, laičkim rječnikom …TO JE DOBRA KONVENCIJA KOJA JASNO I DECIDIRANO KONAČNO ŠTITI PRAVA ŽENA I DJEVOJČICA …između ostalog.
Žena s biskupom
Vratimo se na izjave sudionika prosvjeda, redom.
Žena s biskupom. Zašto je strašno to što premijer sprema, nisam uspjela dokučiti, ma koliko god bujnu maštu imala. Dio sa sramotnim ulaženjem u crkvu i biskupom koji odlučuje koga će potjerati, do trena pisanja ovog teksta nisam uspjela također dokučiti. Ono što sam dokučila je kako žena ima ruksak i kako je vjerojatno nakon prosvjeda naumila otići do kojeg “šoping” centra, kad je već tu. A, zašto je ustvari tu, mislim da žena pojma nema.
Čovjek sa štakorima
Čovjek me nazvao štakorom. Da, i mene i sve vas koji ste za zaštitu žena. Dakle, nazvao me štakorom. Imenica muškog roda. Ili je mislio kako su samo muškarci za ratifikaciju ili je mislio kako žene nisu vrijedne spomena ili je sve strpao u isti koš. Baš je taj čovjek došao marširati jer je valjda načuo nešto o rodnosti, naravno u krivom kontekstu i sve nazvao istim … rodom. Usto, i neki pedofili u školi … kakve to veze ima opet s Konvencijom …i opet ne razumijem gdje se to spominje u tom dokumentu, iako sam čitala par puta i tražila začkoljice gdje bi stajalo da im se dozvoljava podučavati, nisam našla, a trudila sam se naći, zaista. Jer, to bi onda bar bio tračak svjetla u tom ludilu koje sam gledala.
Pederi, kurve i masoni
I neizostavni pederi, kurve, partizani i masoni. Možda je djed naučio koji puta potegnuti preko labrnje svoju babu, pa mu je je ovo neki novi moment. Tu sad piše da se to ne bi smjelo. Tu piše da kurvarluka ne bi trebalo biti. A termin pederluka ustvari ni ne razumijem pa ga nemam potrebe ni pokušati objasniti. I ispričavam se na uporabi riječi koje nisu primjerene, ali su morale biti napisane.
Čovjek me nazvao štakorom. Da, i mene i sve vas koji ste za zaštitu žena.
Partizani i masoni …ihaaa.. Kad iscrpimo sve navedeno, što nam ostaje. Razdoblje između 41. i 45. godine prošlog stoljeća. Zanimljivi su ti partizani. Ima ih u svim sferama života u ovom 21. st. Gdje god se okreneš, skaču kao iz pašteta. Jadni, ni krivi ni dužni, a krivi za sve ono za što se krivca naći ne može. Od sada kad nešto pogriješim, a ne želim priznati, okrivljujem partizane. Ionako su oni fiktivni likovi. Još ni jednog nisam srela, još otkad mi je djed umro dalekih 80-tih godina prošlog stoljeća. Možda i bolje da je, jer bi se jadan šokirao da čuje koliki teret društva mora nositi.
Istanbulska nevjesta
Čini mi se kako je većina tih ljudi u subotu možda ipak marširala protiv ukidanja sapunice Istanbulska nevjesta. Tada bi čak lakše povezala navedene izjave prosvjednika. Više imaju logike. Ovako me je zaista strah. Možda zato opraštam gospodinu koji me nazvao štakorom, jer mi dođe da stavim naramak na leđa i napustim brod koji čini mi se, tone. U tu subotu mi se učinilo da je netko ugasio svjetlo. A u mraku se stvari čine još većima nego jesu. U mraku ne vidiš ništa. Možeš samo slušati. I sretan si ako čuješ prave stvari. Ispravne. Istinite. Ako ih želiš uopće čuti. Poštujem borbu za vlastita uvjerenja. dokle god time ne štete drugima. I pitam se ima li u ovom trenu ipak puno težih i većih problema za koje bi se potrudilo boriti. I pitam se nisu li svi ti ljudi u subotu, pred Cvjetnu nedjelju, možda naivno mislili da rade dobru stvar. Puno pitanja bez pravih odgovora. Ja se iskreno bojim samo jedne stvari: a to je kako moje dijete jednog dana neće imati mogućnost izbora. A sve se svodi na to. Na uskraćivanje mogućnosti izbora. Zato, molim vas, ne gasite nam svjetlo.
Molim vas, ne gasite nam svjetlo.
