Antitijela štitnjače – mogu li se smanjiti? I kako?

Štitnjača je ona mala žlijezda leptirastog oblika u prednjem dijelu vrata koja proizvodi esencijalne hormone, nezamjenjivu pomoć kisiku i energiji za što lakši dolazak do svih stanica, tkiva, žlijezda i organa u našem tijelu.

Štitna žlijezda stvara tri važna hormona:
trijodtironin (T3)
tiroksin (T4)
kalcitonin

Većina poremećaja u radu štitne žlijezde javlja se kao posljedica dvije autoimune bolesti: Hashimoto tireoiditis i Gravesov bolest.

Kako upravljati vlastitim hormonima

Pretrage krvi – kako očitati nalaz

Kod Hashimoto tireoidisa, tijelo proizvodi antitijela koja napadaju štitnu žlijezdu i čine je manje sposobnom za proizvodnju hormona štitnjače, što uzrokuje hipotireozu.

Hashimoto, čiji uzrok nije do kraja poznat, najčešće pogađa žene srednjih godina, ali sve se češće javlja kod muškaraca i djece.

Statistike pokazuju kako se broj oboljelih posljednih godina sve više povećava, i u svijetu i kod nas. S obzirom da neke osobe imaju genetsku predispoziciju za Hashimoto tiroiditis, potrebni su im češći, odnosno periodični preventivni pregledi.

Kod Gravesove bolesti, antitijela potiču štitnjaču na veću proizvodnju hormona štitnjače i taj višak hormona stvara poremećaj poznat kao hipertireoza. Ta antitijela, također, napadaju tkivo oko očiju što dovodi do karakterističnih promjena, tzv. “izbuljene oči”.

Kako dolazi do stvaranja antitijela i autoimunih poremećaja?

Autoimune bolesti su poremećaji u kojima imunološki sistem tijela reagira protiv svog tkiva i proizvodi antitijela. Da bi bolje razumjeli autoimune bolesti, treba razumjeti kako funkcionira imunološki sistem.

Imunološki sistem je mreža organa, stanica i molekula koje rade zajedno kako bi obranile tijelo od napada stranih napadača, kao što su klice, bakterije, virusi, paraziti i gljivice. Kada se jedan od tih napadača /antigena/ pokušava probiti u tijelo, prva linija obrane tijela su koža i sluznica.

Koža i sluznica imaju makrofage (leukociti) i antitijela. Posao makrofaga je “prerada” antigena, a zadaća antitijela je hvatanje antigena koji su se udaljili. Ako antigeni prođu kroz ove prepreke, tijelo reagira proizvodnjom limfocita (B i T-stanica), programiranih za napad i uništavanje antigena.

Kad su antitijela usmjerena protiv vlastitih stanica tijela ili kada B i T stanice napadaju i uništavaju stanice vlastitog tijela, a ne strane antigene, dolazi do autoimunih poremećaja.

Autoimuni poremećaji

Autoimuni proces može imati različite posljedice. Na primjer, sporo uništavanje određenog tipa stanica ili tkiva, poticanje organa na pretjerani rast ili smetnje u njegovim funkcijama. Organi i tkiva često uključuju štitnu žlijezdu, gušteraču, nadbubrežne žlijezde, crvene krvne stanice i vezivna tkiva (kožu, mišiće i zglobove).

Autoimune bolesti dijele se po kliničkoj klasifikaciji na sistemske ili organski specifične

Primjeri organski specifičnih autoimunih bolesti:

  • dijabetes zavisan o insulinu (tip I) koji utječe na rad gušterače
  • Hashimoto tireoiditis  i Gravesova bolest koji utječu na rad štitnjače
  • perniciozna anemija koja utječe na želudac
  • Addisonova bolest koja utječe na nadbubrežne žlijezde
  • kronični aktivni hepatitis koji utječe na rad jetre

Primjeri neorganskih autoimunih poremećaja:

  • reumatoidni artritis
  • multipla skleroza
  • lupus
  • miastenija gravis

Uzroci autoimunih bolesti

Znanstvenici vjeruju kako brojni faktori, poput toksina, nasljednog faktora, virusa i određenih lijekova, mogu imati veliku ulogu i biti uzrok autoimunih bolesti.

Stres, loša prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti, nedostatak sna, konzumiranje alkohola i cigarete, također mogu oslabiti imunološki sistem. Simptomi i znakovi variraju specifičnom autoimunom bolešću.

Većina autoimunih bolesti još se ne može direktno izliječiti, ali se liječe prema simptomima vezanim uz pojedini poremećaj.

Liječnici mogu prepisati kortikosteroidne lijekove, nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) ili snažnije imunosupresivne lijekove kao što su ciklofosfamid, metotreksat i azatioprin koji potiskuju imunološki odgovor i zaustavljaju napredovanje bolesti.

Mogu li se smanjiti antitijela štitnjače kod osoba s Hashimoto tireoiditisom?

Kod mnogih pacijenata nivo antitijela postaju povišeni i pojavljuju se simptomi hipotireoze puno prije nego što standardni testovi krvi, kao što su hormoni štitnjače (TSH), slobodni tiroksini (free T4) i slobodni trijodtironin (free T3) odražavaju stvarni hipotireoidizam.

Ako se povećanje antitijela štitnjače može zaustaviti ili čak preokrenuti, postoji potencijal za smirivanje ili zaustavljanje autoimunog procesa te za sprječavanje nastanka potpune hipotireoze i rješavanje simptoma usporenog rada štitnjače.

Mnoge preporuke idu u smjeru potrebe za testiranjem na antitijela štitnjače, ali i agresivnog liječenja kod već povišenih antitijela različitim pristupima liječenju.

Prirodni lijekovi za smanjenje antitijela štitnjače

Dva dodatka, vitamin D i selen,  u provedenim istraživanjima pokazali su se dobrima za smanjenje antitijela štitnjače, a druga dva dodataka, probiotici i melatonin, obećavajući su faktor pri nastojanjima za smanjenje antitijela štitnjače.

Vitamin D 

Postoji dokazana povezanost između niskog nivoa vitamina D i incidencije Hashimoto tiroiditisa i Gravesove bolesti.

Znanstvenici su otkrili da čak i samo osam tjedana terapije vitaminom D može značajno smanjiti antitijela štitnjače.

Imate li autoimunu bolest štitnjače, trebali biste testirati nivo vitamina D. Ako se utvrdi manjak, u dogovoru s liječnikom možete uzimati dodatke D vitamina, dok nivo ne bude u granicama normale.

Selen 

Mineral selen je prisutanu u brojnim studijama koje istražuju smanjenje antitijela štitnjače. U nekim slučajevima, učinak na antitijela dovoljno je značajan da kod oboljelih vrati u normalni referentni raspon TSH bez recepta.

Selen nije lako unijeti ishranom. Najbogatiji izvor selena su brazilski orah, zatim riba, jetra, meso, žitarice i mliječni proizvodi. Ali, provjerite, možda su vam potrebni dodaci prehrani.

Melantoin 

Melatonin, hormon koji proizvodi pinealna žlijezda, igra ključnu ulogu u imunološkom sistemu i ima protuupalni i imunomodulatorni učinak. Neki praktičari uključuju melatonin u liječenje autoimunih bolesti zbog svojih adaptogenih sposobnosti. Melatonin može stimulirati vaš imunološki sistem kada je to potrebn ili smiriti preaktivan imunološki sistem.

Probiotici

Probiotici su “dobre” bakterije koje se nalaze u nizu fermentiranih namirnica, kao što su jogurt, kiseli kupus, kimchi i kombucha te u obliku dodataka prehrani.

Brojne studije pokazale su kako povećanje unosa probiotika jača imunološki sistem i rješava upalu crijeva i neravnoteže bakterija te može pomoći u smanjenju autoimune aktivnosti.

Promjene u prehrani mogu smanjiti antitijela štitnjače

Izazov je utvrditi koje bi promjene mogle raditi za svakoga od nas. Prepoznajte svoje alergije i osetljivost na hranu. To može uključivati testove krvi ili rotacijsku dijetu kako bi procijenili osjetljivost na zajedničke okidače poput mlijeka, pšenice, šećera, soje, sumpora u hrani itd.

Konkretno, valja procijeniti osjetljivost na gluten, jer je to zajednički poticaj kod osoba s autoimunim bolestima štitnjače.

Provodite dijetu koja uklanja uzroke i uključuje protuupalnu hranu.

Čak i kad nisu pokazani specifični uzroci, alergije i osetljivost, neki autoimuni pacijenti smanjili su antitInela i riješili simptome slijedeći specifične programe ishrane, uključujući dijetu bez glutena.

Promjene načina života mogu utjecati na smanjenje antitijela štitnjače.
Tijekom godina, ljudi su spoznavali kako ih stres čini bolesnima, pa su stari sistemi isceljivanja bili bazirani na oslobađanju od stresa i detoksikaciji tijela, čime se vraća ravnoteža i zdravlje.

Prema istraživanjima o stresu i autoimunitetu, intervencije smanjenja stresa mogu imati pozitivan terapeutski učinak kod bolesnika s autoimunim bolestima, poboljšavajući kvalitetu života, smanjivanjem simptoma, a u nekim slučajevima i smanjenjem antitijela.

Intervencije smanjenja stresa više su nego opuštanje. Morate razviti strategije za smanjenje ukupnog opterećenja stresa, nositi se s neizbježnim stresom s kojim se suočavate, dobro jesti i spavati i uključiti dnevnu aktivnost koja fiziološki generira opuštanje cijelog tijela.

Neke djelotvorne intervencije za smanjenje stresa uključuju disanje,  yogu, meditativni pokret poput tai chi ili qi gonga ili nekih drugih aktivnosti.

Još nekoliko savjeta koji pomažu kod liječenja bolesti štitnjače

Pobrinite se da imate dovoljno vitamina D!

Nedostatak vitamina D je povezan s brojnim autoimunim poremećajima, tako da je važno znati svoj nivo vitamina D.

Učinite sve što je potrebno kako biste ublažili stres u svom životu! 

Kad god uzimate lijekove, lijekove bez recepta ili se cijepite, pročitajte uputstva i upoznajte sastojke koje unosite u organizam. Možda ćete u njima naći npr. gluten…  Ovisno o svom stanju, razmislite o drugim mogućnostima.

Koristite zdravo posuđe!

Pogledajte posuđe koje koristite i provjerite sadrži li metale ili kemikalije koje mogu ući u hranu.

Smanjite potrošnju kofeina!

Kofein može uzrokovati stres za nadbubrežnu žlijezdu što za posljedicu može uzrokovati stres za štitnjaču.

Razmislite o uklanjanju amalgamskih plombi!

Bolest nadbubrežne žlijezde i bolest štitnjače  mogu ići ruku pod ruku.

Uklonite šećer iz prehrane!

Šećeri mogu uzrokovati upalu u tijelu, stoga je dobro ukloniti ih iz prehrane kako bi tijelu dali više resursa za odmor i ozdravljenje.

Pobrinite se da dobijate dovoljno ugljikohidrata!

Isprobajte različite količine ugljikohidrata kako biste pronašli pravu ravnotežu za svoje tijelo.

Izlažite se Sunčevoj svjetlosti!

Sunčeva svjetlost može pomoći u smanjenju upale i činiti dobro štitnjači.

Provjerite rad nadbubrežne žlijezde!

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads