Štitnjača je organ kojega se, da ne osjećamo probleme kada ih počne uzrokovati, ne bismo niti sjetili. No, u trenutku kada se suočimo sa svim njenim mogućnostima kojima nam može otežati i zakomplicirati život, i te kako smo svjesni da je tu i da vreba iz prikrajka kako bi nam što više napakostila. Prikrada se dugo, najčešće godinama i svoj dolazak ova bolest ne oglašava na sva zvona. Ne, naprotiv, dolazi polako, kombinira simptome i čini sve kako bi nas zavarala i zamela trag. I baš zato, kada se konačno otkrije zbog čega tromost, bezvoljnost, usporen ili ubrzan metabolizam, depresija, ubrzan rad srca, opadanje kose…obično je već kasno. Terapija je neizbježna.
Jednom kada uđete u taj začarani krug, krug narušenih odnosa sa svojom vlastitom štitnjačom, teško je iz njega izaći.
Nije potpuno nemoguće, ali je i vrlo teško i vrlo rijetko. A dodatno veselje je utvrdi li vam liječnik da je u pitanju neka od autoimunih bolesti štitnjače, kao što je Hashimota ili Graves. U tom slučaju možete računati na postepeno pogoršanje situacije. Poboljšanje slobodno zaboravite.
Naravno, imat ćete pravo i na neke dobre dane, no oni će se uglavnom smjenjivati s onim lošijima, u kojima vam naoko nije ništa, a sve vam je, baš sve. Bez vidljivog znaka izvana, ali pakleno iznutra, kada je i vlastiti koža pretijesna.
Bolest štitnjače ne mora se uvijek pokazati na testu hormona iz krvi. Ne moraju se vidjeti antitijela kojima se dokazuje postojanje autoimune bolesti godinama nakon što je bolest započela razarati štitnjaču. Iz dana u dan pacijent osjeća simptome, ali su oni toliko različiti, toliko disperzirani po tijelu, da ih je teško povezati samo s jednim organom.
Dakle, bolest štitnjače može dovesti do nesanice, ali i prevelike potrebe za snom. Može dati višak energije, ali i posvemašnju iscrpljenost. Može uzrokovati bolove u mišićima, kostima, zglobovima, a može i sve to zajedno. Može uzrokovati nedostatak koncentracije i zaboravljivost. Može dati posve pokvarenu regulaciju temperature – dok je svima u prostoriji ugodno, osoba s problemima štitnjače preznojava se ili dršće od hladnoće. O da! Tu je i slavni tremor, drhtavica ruku – isto štitnjača. Ujutro – podbuhlo lice, otečene noge, kapci – evo i tu problem sa štitnjačom. Ne možete duboko udahnuti? Možda je problem u štitnjači. Nerijetko oboljeli od štitnjače završe na psihijatrijskim odjelima. Depresija, panični napadi, nenadani izljevi nekontroliranog bijesa – sve to može biti oboljela štitnjača u akciji.
Opadanje kose, možda čak i alopecija, one neugodne rupe na glavi bez ijedne dlake, i to je štitnjača. Suha koža, kosa, spor rast, lomljivi nokti, nečist ten… samo pitajte, možda je štitnjača.
Oscilacije u težini? Ubrzan metabolizam kada jedeš enormne količine hrane, a ne debljaš se, ili obrnuto, usporen metabolizam u kojem se debljaš od pola čaše vode i samog pogleda na hranu. Štitnjača.
Lupanje srca? Nepravilan rad srca? Štitnjača.
Nedostatak zanimanja za seksualni život? Štitnjača.
Popis je dug, neodređen i beskonačan. Visok kolesterol, poremećeni lipidni status, loši jetreni enzimi, slabo korištenje mikroelemenata, problem sa zubima, desnima, osip, kožne alergije, spontani pobačaji, sve je to potencijalno štitnjača.
Nakon posjeta liječničkim ordinacijama, malo je vjerojatno da će to odmah prvi liječnik shvatiti. Simptomi su brojni, neodređeni i vezani za mnoge organe. A neprijateljica čuči u vratu i rijetko kad zaboli, kamoli da daje naslutiti da sve to dolazi ravno od nje.
I tako oboljeli od štitnjače lutaju po zdravstvenom sustavu kumeći i moleći liječnike za pomoć. U toj hrpi posjeta najvjerojatnije će slijediti hrpa bespotrebnih lijekova. Analgetici za bol, sedativi za smirenje, antidepresivi za depresiju, beta blokatori za srce, diuretici za otečenost, antireumatici za bolove u kostima.
U okolini oboljeloga još je manje razumijevanja. Najčešće se čuje da je normalno da metabolizam usporava ili pak – pojedi nešto, pogledaj kako si mršava, sigurno ništa ne jedeš. Čut ćete da je normalno da više nemate toliko energije kao kad ste u 20-ima. Onda rečenice poput: ”svi imaju loš dan”, “prestani jaukati, pretvaraš se u Jeremiju”, “ daj se malo bavi sportom, to je zato što previše sjediš”.
Od simptoma preko bezbrojnih obilazaka liječnika samo je korak do toga da oboljeloga od bolesti štitnjače proglase hipohondrom ili, iza leđa – luđakom.
I, na žalost, jedini koji sve ovo mogu razumjeti su oni koji i sami muku muče s malom žlijezdom koja stvara velike probleme.
