Mnoge su osobe uvjerene u valjanost tvrdnje da se suprotnosti privlače čak i onda kada ih vlastiti primjer demantira. Jedno američko istraživanje je obradilo stotine članova internet usluga za upoznavanje partnera. Pitanje je bilo traže li osobu koja im je slična ili koja se od njih razlikuje. Više od 85 posto je odgovorilo da priželjkuju da budu spojeni s nekim tko je drugačiji od njih.
Međutim, u nastavku istraživanja sudionici su psihološki testirani i od njih je zatraženo da pobliže navedu osobine ljudi s kojima bi željeli ući u vezu. Ispostavilo se kako većina traži partnera koji im je izrazito nalik prema psihičkim i društvenim obilježjima. “Ljudima se sviđa romantična zamisao o privlačenju različitosti, pa je pripisuju sebi, iako je ne primjenjuju u stvarnom životu”, istaknuli su autori studije.
Različitosti se privlače u početnoj fazi odnosa i u površnim vezama.
Koliko je međusobna sličnost važna za našu naklonost ili odbojnost prema pojedincima iz okoline vidljivo je iz naših svakodnevnih emocionalnih reakcija. Privrženost nama sličnima razlog je zašto “navijamo za naše” kad pratimo sportska ili glazbena natjecanja. Zbog simpatije prema sebi sličnima ponosni smo ako čujemo da je netko iz našega grada, regije ili države postigao uspjeh u poslu ili bilo čemu.
Tražimo li mi zapravo drugog sebe?
Jedna od mnogih studija koje su potvrdile da se ljudi privlače prema kriteriju sličnosti, a ne različitosti, provedena je na Kalifor nijskom sveučilištu u Berkeleyu. Istraživači su proučili prepisku između 3000 članova online servisa za upoznavanje. Utvrdili su kako su korisnici u najvećem broju kontaktirali članove iz čijih su profila mogli zaključiti da su prema nizu karakteristika najsličniji njima.
“Pojedinci koji traže novog partnera procjenjuju vlastitu društvenu poželjnost i na temelju te procjene odlučuju koga će kontaktirati”. Poruka je istraživača koji su vrlo slične rezultate postigli i u idućoj, još opsežnijoj studiji.
Velike sličnosti u pogledu ličnosti i uvjerenja ne postoje samo između bračnih partnera. Postoje i između najboljih prijatelja, tvrdi profesor Filipe Rushtona sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju. Da bi utvrdili stupanj sličnosti između sudionika istraživanja Rushtona i suradnici su im dali da ispune detaljne upitnike o osobnosti i uvjerenjima. Za kontrolnu skupinu izabrali su parove jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, koji su zamoljeni da ispune iste upitnike. Prema očekivanju, blizanci (posebno jednojajčani) pokazali su se vrlo sličnima u pogledu osobnosti, ukusa za hranu, odjeće, glazbe i životnih interesa.
Međusobne suprotnosti u temperamentu mogu na partnere djelovati uzbudljivo i poticajno i tako poslužiti kao iskra koja će zapaliti plamen strasti.
Ono što je iznenadilo istražitelje bila je spoznaja da su supružnici, kao i najbolji prijatelji, bili međusobno podjednako slični kao i parovi dvojajčanih blizanaca. A to znači – prilično slični. Istraživanje je pokazalo da prosječan čovjek sliči na svog vjenčanog partnera i svog bliskog prijatelja koliko netko liči na svog dvojajčanog blizanca!
Sličnost parova blizanaca lako je shvatljiva u svjetlu njihovih zajedničkih gena i okolnosti u kojima odrastaju. No, sličnost bračnih partnera i prijatelja mora imati drugo ishodište. A to je naša odluka da se povezujemo s ljudima koji su nam nalik po bitnim karakteristikama.
Uloga genetske predispozicije u izboru partnera
Ta odluka je dijelom utemeljena na vanjskim utjecajima, kao što su obitelj, obrazovanje, kultura i religija. Naša nas okolina usmjerava u pogledu izbora bliskih ljudi. Međutim, to nije sve. Naš izbor je dijelom utemeljen u međusobnoj genskoj podudarnosti.
“Što je neka osobina nasljednija, to je vjerojatnije da će je muž i žena, ili prijatelji, dijeliti”, rekla je ekipa prof Rushtona u izvješću. “Tražimo partnere koji su upravo onoliko genski različiti od nas da bi naša djeca imala pomiješane gene. To je važno za razvijanje otpornosti na bolesti. Ali, priželjkujemo i da nam budu dovoljno slični kako bi nam zajednički život bio lakši.”
Ljudi ne znaju (barem ne svjesno) koje su osobine više ili manje nasljedne. Posebno kad govorimo o uvjerenjima, ukusima, interesima i talentima. No, nasljednost pojedine osobine ipak igra ulogu u razvoju međusobne privlačnosti. Znanstvenici priznaju da nisu potpuno razjasnili mehanizam putem kojeg ljudi prepoznaju osobine koje su im važne kod drugih. Pretpostavljaju da je taj mehanizam sličan onom koji postoji kod životinjskih vrsta. Životinje što vizualno, što putem mirisnih molekula feromona, detektiraju gene slične vlastitim i brinu za jedinke s kojima dijele genski kod.
Razina sličnosti roditelja i djeteta
Razina sličnosti važna je i za odnose između roditelja i djeteta, tvrdi psiholog Aron Ben-Zeev u kolumni objavljenoj u Psychology Today. Koliko je važna sličnost roditelja i potomstva odražava i najčešće pitanje koje okolina postavlja nakon rođenja djeteta: “Na koga dijete više sliči?”. Ako roditelj doživljava dijete različitim od sebe, može ga nešto manje voljeti, smatra Ben-Zeev.
“Volimo one koji su nam slični zato što vlastite osobine smatramo normalnim i poželjnim”. Kaže to američki psiholog Christine Keller, a prenosi Psychology Today. “Dovoljno je baciti pogled na svoj krug prijatelja. On većinom uključuje ljude koji su vam slični po životnoj dobi, obrazovanju, interesima, klasi i vjerskim uvjerenjima. Taj fenomen je u skladu s teorijom ravnoteže. Ona kaže kako ljudi teže dosljednosti u svojim željama, mislima i stavovima. Pravilo o privlačenju sličnog potvrđeno je u istraživanjima provedenim u raznim krajevima svijeta, uključujući Južnu Ameriku, Bliski istok, južnu i istočnu Aziju. “
Nadomještanje međusobnih vrlina
Međutim, ako nam se sviđaju ljudi koji posjeduju neke karakteristike koje bi mi sami željeli imati – to je odstupanje. Imate li ambicija napredovati u glazbi ili programiranju, vjerojatno će vas privući netko tko je već uspješan na tim područjima. Također, privlačnost ponekad potječe iz želje da se nadomjeste međusobne vrline putem kompromisa. Na primjer, ako jedan partner posjeduje neku vrlo poželjnu osobinu, a drugi drugu, u interesu im je da se spoje.
Istraživanje koje je proveo psiholog i ekonomist Den Eirl utvrdilo je da žene podjednako zanimaju fizički privlačni muškarci, ali i oni koji su fizički ocijenjeni neprivlačnima, ali zarađuju više od 185.000 dolara godišnje. Međutim, žene kojima je rečeno da manje privlačni muškarci ostvaruju niske zarade nisu bile zainteresirane za njih. “Spajanje parova je složen proces u kojem ljudi ponekad trguju svojim vrijednim osobinama”, zaključila je profesor Keller.
Istraživanja pokazuju i da se različitosti privlače u početnoj fazi odnosa i u površnim vezama. Međusobne suprotnosti u temperamentu mogu na partnere djelovati uzbudljivo i poticajno. Tako mogu poslužiti kao iskra koja će zapaliti plamen strasti. Obratno, izuzetno velika sličnost između dvoje ljudi može onemogućiti nastanak romanse zbog odsustva pokretačkog momenta. Ljudi koji mentalno nalikuju jedno drugome “kao jaje jajetu” prije će uspostaviti prijateljski ili poslovni, nego ljubavni odnos.
Međutim, kako vrijeme prolazi, različitosti se pretvaraju u prepreke. Stoga odnos može napredovati i razvijati se samo ako dvoje otkriju što više sličnosti u svakodnevnim, “prozaičnim” životnim situacijama. U npr. odnosu prema novcu, putovanjima, prehrani, rađanju i odgoju djece, religiji, politici i mnogim drugim pitanjima.
Jedna stvar je što nas navodi da započnemo vezu, a potpuno druga ono što određuje koliko će veza trajati i koliko će kvalitetna biti. Trajnost i sreća u vezi zahtijevaju što veću sličnost osobnosti.
Autor: Ozren Podnar
