Sunce i lijekovi nisu najbolja kombinacija

U hrani, piću, ali sve češće i u receptnim i bezreceptnim lijekovima stručnjaci farmakolozi, toksikolozi i imunolozi otkrivaju sve duži popis takozvanih fotosenzibilizirajućih tvari. Riječ je o sve poznatijim krivcima za nastanak fototoksičnog i fotoalergijskog dermatitisa koji se razlikuju po tipu reakcije koja nastaje uslijed njihovog djelovanja.

Fototoksična reakcija

Javlja se samo zbog fotoaktivne kemikalije koja reagira izravno sa staničnim membranama kože i staničnom DNK i ne uključuju imunosni sustav

Fotoalergijska reakcija

Javlja se kada imunosni sustav reagira na fotoaktivnu kemikaliju uz razvoj upale.

Poseban oprez potreban je kod osoba koje su na terapiji bilo kojim od lijekova za koje je poznato da se pri izlaganju suncu kao neželjena reakcija mogu javiti fototoksične ili fotoalergijske reakcije. To se osobito odnosi na osobe koje i inače pate od nekog drugog oblika preosjetljivosti. Te su osobe češći kandidati za razvoj nespecifične kožne reakcije, čiji simptomi mogu postati vrlo ozbiljni u kombinaciji s dužim boravkom na suncu. To je, na primjer, slučaj kod pacijenata s atopijskim dermatitisom i kod osoba sklonih autoimunim poremećajima.

Najčešći fotoalergeni bično se nalaze u kozmetičkim proizvodima, sapunima, parfemima, kremama za zaštitu od sunca, dezinficijensima i nekim grupama lijekova kao što su antidijabetici, diuretici, laksativi, psihofarmaci i lijekovi protiv gljivica.

Sunce i lijekovi

Neke upalne reakcije kože primarno su fotokemijski uvjetovane i opasne za malu djecu, starije osobe, bolesnike s kroničnim i nasljednim metaboličkim bolestima te za onkološke bolesnike. Odnosno za sve koji koriste fototoksične lijekove u terapiji svoje osnovne bolesti, a pritom se nekritično i bez zaštite izlažu djelovanju sunčevih zraka.

Osim nekih bezreceptnih lijekova i pedesetak skupina receptnih lijekova, fototoksične i fotoalergijske neželjene reakcije posredovane sunčevom svjetlošću mogu jednako tako uzrokovati i razni magistralni pripravci, ulja, masti i kreme biljnog, životinjskog i kemijskog podrijetla naneseni na kožu. Uzrok mogu biti i tonici, sirupi, parfemi i dezodoransi, kao i neki vitaminski i drugi pripravci koji se uzimaju oralno (na usta) i nakon resorpcije iz probavnog sustava prodiru u druga tkiva, organe i kožu.

Svima im je zajedničko da u svom sastavu imaju fotosenzibilizirajuće tvari koje potiču hiperreaktivnost, odnosno preosjetljivost kod izlaganja UV zračenju koje bi koža normalne osjetljivosti dobro podnijela. Posljedično, na koži izloženih dijelova tijela (udovima, licu, vratu) može nastati upalna reakcija nalik opeklinama od sunca sa simptomima akutnog dermatitisa – otok tkiva, crvenilo, plikovi, pa čak i mjehuri. Moguć je i razvoj kronične hiperpigmentacije na zahvaćenim dijelovima kože zbog fototoksične reakcije između djelatne tvari lijeka i njezinih metabolita sa stanicama kože nakon apsorpcije određenih valnih duljina sunčeva spektra.

Fototoksični dermatitis

Lokalno primijenjene fotosenzibilizirajuće tvari primarno oštećuju keratinocite, stanice površinskog sloja koža (epidermisa). Štetno fototoksično djelovanje sistemski primijenjenih lijekova više se očituje na stanicama dubljih dijelova kože (mastocitima i endotelnim stanicama). Jačina upalne reakcije i nastale promjene proporcionalne su količini fotosenzibilizirajuće tvari i intenzitetu djelovanja UV zraka na izloženu kožu.

Lijekovi fotototoksičnog djelovanja i ostali uzroci

Na popisu od više od pedesetak danas poznatih fototoksičnih lijekova za koje je dokazano da kao neželjenu reakciju mogu imati fotodermatitis, najčešće se, prema prijavama nuspojave fototoksičnosti prepoznaju:

razni antibiotici (tetraciklini, ciprofloksacini i dr.) koji se široko koriste u terapiji infekcija mokraćnog, reproduktivnog i dišnog sustava infekcija
antimalarici (klorokin)
lijekovi protiv gljivica,
neki diuretici
nesteroidni protuupalni lijekovi za lokalnu primjenu kod nagnječenja, uganuća i bolova
lijekovi za terapiju akni i dijabetesa
antidepresivi, antipsihotici, antihistaminici, antiaritmici i drugi.

Osim lijekova fototoksičnog djelovanja, uzrok upale mogu biti i lokalno aplicirani parfemi, sapuni i slični kozmetički proizvodi. Oni nakon strukturalnih promjena potaknutih UV zrakama postanu senzibilizirajuće tvari za kožu.

Simptomi

Nagla pojava nesnosnog svrbeža nekoliko minuta, sati ili dana nakon uzimanja fototoksičnog lijeka najčešće je prvi simptom lijekovima uzrokovanog fototoksičnog dermatitisa. Uz svrbež, česta je pojava crvenila, osipa, plikova i neugodnih bolnih ulceracija.

Kod preosjetljivih osoba koje razviju fototoksični dermatitis tijekom terapije navedenim lijekovima može se razviti jedna od tri moguće kliničke slike:

Unutar 30 minuta nakon izlaganja suncu može nastupiti prolazno crvenilo, uz pečenje i svrbež kože, ali bez otekline, što raje jedan do dva dana. Taj tip kliničke slike najčešće se događa kod preosjetljivih osoba koje se, suprotno liječničkoj uputi, izlažu suncu tijekom terapije tetraciklinima. To je čest slučaj u situaciji kada pacijent prije odlaska na godišnji odmor počne terapiju urogenitalne infekcije i pritom zaboravi da se ne smije sunčati ili olako shvati savjet liječnika da se kloni sunca dok uzima propisani lijek.
Pojava „odgođenog“ crvenila i otoka tkiva osam sati do jedan dan nakon izlaganja suncu tijekom uzimanja lijeka. Promjene potraju dva do četiri dana. Krivci za tu vrstu reakcije najčešće su psoraleni.
Nagla pojava urtikarije uz crvenilo i pečenje koje, kako brzo nastane, tako brzo i nestane. Taj tip kliničke slike karakterističan je za osobe preosjetljive na porfirine.

Liječenje

S obzirom na to da promjene mogu biti lokalne, ali i sistemske, liječenje sva tri tipa fototoksičnog dermatitisa ovisi o obimu i stupnju promjena na koži i općem stanju pacijenta. Lokalno se primjenjuju protuupalni oblozi i kreme, odnosno emulzije i/ili sistemski kortikosteroidi uz oralnu terapiju antihistaminicima.

Prevencija

U preventivnom smislu veoma je važno pacijenta na vrijeme upozoriti na moguće štetno djelovanje potencijalno fototoksičnog lijeka pri duljem izlaganju sunčevim zrakama. Odnosno na pojavu neželjene reakcije, kao i na posljedice u vidu pojave hiperpigmentacija. Treba mu savjetovati da se tijekom dana maksimalno zaštiti od sunčeva svjetla od 9 do 20 sati. To osobito vrijedi za djecu, trudnice i kronične bolesnike.

Fotoalergijski dermatitis

Ove dermatoze javljaju se samo kod osoba koje razvijaju imunološku reakciju na suncem aktiviranu fotosenzibilizirajuću tvar koja je samo „napola“ alergen, a spajanjem s proteinima kože postaje potpuni alergen na koji osoba naknadno reagira alergijskom reakcijom. Kao rezultat primarne imunološke reakcije, sekundarne promjene na koži opet će se razviti nakon ponovnog izlaganja istoj tvari. No, tada je riječ o reakciji na prepoznati alergen u lijeku ili ljekovitom sredstvu primijenjenom lokalno ili sistemski.

Najčešći fotoalergeni

Obično se nalaze u kozmetičkim proizvodima, sapunima, parfemima, kremama za zaštitu od sunca, dezinficijensima i nekim grupama lijekova kao što su antidijabetici, diuretici, laksativi, psihofarmaci i lijekovi protiv gljivica.

Simptomi

Javljaju se na suncu izloženim dijelovima kože i slični su simptomima fototoksičnog dermatitisa: svrbež, crvenilo, mjehurići. Promjene su prolazne i nestaju ubrzo nakon prestanka uzimanja lijeka ili nekog drugog sredstva koje sadrži fotoalergen. Međutim, ako se bolest ne prepozna i lijek (ili neko drugo sredstvo) nastavi uzimati, promjene će se ponovno javiti pri svakoj sljedećoj primjeni. S tim da bolest može prijeći u kronični stadij uz razvoj kronične hiperpigmentacije i zadebljanja kože.