Nesanica i njezini uzroci

Kvalitetan san usko je povezan sa zdravljem i funkcioniranjem cijelog organizma, jer većina hormona ima ritam dan – noć, a uz hormone je vezana i regulacija tlaka, šećera, raspoloženja, apetita… Nesanicu ubrajamo u poremećaje spavanja, koji se na osnovi pretpostavljenog uzroka poremećaja generalno dijele u četiri skupine:

• primarni
• vezani uz neki psihički poremećaj ili bolest
• uzrokovani općim medicinskim stanjem organizma ili
• vezani uz psihoaktivne supstancije (najčešće droge ili lijekove).

Postoje dvije vrste primarnih poremećaja spavanja, a to su:

• disomnije (problemi vezani uz količinu i kvalitetu sna) – uključuju primarnu insomniju (nesanicu) i hipersomniju (pojačanu potrebu za snom), poremećaje ritma san -budnost (cirkadijanog ritma), narkolepsiju i poremećaje spavanja povezane s disanjem
• parasomnije (problemi i događanja za vrijeme sna) – uključuju noćne more, noćne strahove i mjesečarenje.

Novorođenčad spava dnevno oko 16 sati, od čega se na REM spavanje (vrsta sna tijekom kojeg se sanja) odnosi 50 posto vremena. Oni imaju takozvano polifazno spavanje, a karakteriziraju ga kratka razdoblja spavanja koja se izmjenjuju s kratkim razdobljima budnosti. Takav obrazac uobičajeno traje prvih nekoliko mjeseci života, nakon čega dijete počinje spavati cijelu noć. Spavanje tijekom dana obično se nastavlja do dobi od četiri do šest godina. Maksimalna dubina sna uobičajeno se javlja tijekom predpuberteta, kad je djecu jako teško probuditi noću.

Adolescentima je dnevno potrebno oko deset sati sna, ali im se treća i četvrta faza sna skraćuje sukladno sazrijevanju, zbog čega su tijekom dana često pospani. Uz to, mogu pokazivati i “otklon u fazi spavanja”, tj. ne budu pospani sve do dva ili tri sata ujutro, a kad zaspe, prirodno se bude tek oko 12 sati. Obveze tijekom tjedna u ovoj dobi često dovode do blage deprivacije sna, koja se onda nadoknađuje vikendima.

Kasnije, u srednjoj i prema starijoj dobi, uobičajeno je da san postaje plići, isprekidan, te varira u duljini i vremenu početka u usporedbi s mlađom odraslom dobi. Vrijeme provedeno u prvoj i drugoj fazi sna, kao i vrijeme provedeno u budnosti, tijekom noći se produljuje. U srednjoj dobi povećava se i pospanost tijekom dana, ali i potreba za kratkim dnevnim snom, kao posljedica progresivna skraćenja duljine i kvalitete noćnog spavanja.

Starije osobe često funkcioniraju na način da ranije liježu i ranije se ustaju, vrlo vjerojatno zbog faznog pomaka cirkadijanog sata koji je usko vezan uz melatonin (proizvod žlijezde u mozgu koja se zove epifiza). Čak i kad nemaju obveza tijekom jutra, starije osobe često se nastavljaju ustajati rano i na taj način se depriviraju snom, zbog čega su često pospani i moraju spavati tijekom dana.

Nesanica je vrlo čest poremećaj koji se javlja u 30 do 45 posto odraslih osoba, češće u žena nego u muškaraca. Učestalost poremećaja raste s godinama, tako da zahvaća više od 50 posto starije populacije, a oko 65 posto svih nesanica bilježi se u osoba starijih od 55 godina. Ukupno, možemo reći da od poremećaja spavanja pati godišnje oko 200 milijuna ljudi.

Često se javlja naglo, nakon psihosocijalnog ili medicinskog stresa. Najčešća pritužba koju osobe navode je tegoba s usnivanjem (teško se zaspi), a žene se žale znatno češće od muškaraca. Problem se vrlo često kronificira, odnosno traje, iako katkad tegobe nestanu spontano nakon što nestane uzrok stresa.

Ako je nesanica vezana uz neku psihičku bolest ili poremećaj, često su joj tijek i liječenje specifični za bolest uz koju je vezana. U tim slučajevima najčešće je riječ o depresiji, shizofreniji, anksioznim poremećajima (PTSP…), poremećajima osobnosti i sl.. Osobe koje boluju od nesanice vezane uz neku psihičku bolest često misle da je ona uzrok, a ne posljedica njihove bolesti.

Poremećaji spavanja, umor, nespecifični mišićno-koštani bolovi ili smetnje, te poremećaji apetita, najčešće su povezani s nedijagnosticiranom depresijom. Jednostavno pitanje obiteljskog liječnika: “Kako spavate?”, često otvara vrata mnogim simptomima do kojih se inače ne bi došlo i koji često vode do postavljanja dijagnoze depresivnog poremećaja.

Važnost melatonina

Ipak, nesanica je najjasnije povezana sa smanjenjem količine izlučenog melatonina iz epifize (pinealne žlijezde u mozgu). Melatonin ima ključnu ulogu u regulaciji spavanja i cirkadijanog ritma. Proizvodnja melatonina započinje ubrzo nakon mraka (zatvaranja očiju), vrhunac postiže usred noći, a smanjuje se ujutro. Sam po sebi melatonin ne uspavljuje nego signalizira noć (primjer: noćne životinje budne su iako je razina melatonina visoka).

Kod ljudi lučenje melatonina ima funkciju “pripreme za spavanje”, i to u smislu smanjivanja temperature, smanjivanja osjećaja budnosti, te odgađanja i smanjenja proizvodnje kortizola. Time se djeluje na budnost, krvni tlak, razinu šećera u krvi, itd. Ujutro razina melatonina opada, označava završetak spavanja i počinje buđenje. Starenjem se smanjuje proizvodnja melatonina u pinealnoj žlijezdi, a to povezujemo s kalcifikacijom epifize i smanjenom aktivnošću suprahijazmatskih jezgara.

Nekadašnja istraživanja nesanice fokusirala su se na količinu, a manje na kvalitetu sna. Danas, međutim, znamo da su podjednako važni i količina i kvaliteta sna. Liječenje nesanice možemo podijeliti na liječenje farmakološkim (lijekovi) i nefarmakološkim metodama. Često je složeno, pa se preporučuje potražiti liječničku pomoć.

Farmakološke metode uključuju primjenu različitih lijekova, što ovisi o problemu u pozadini: suplementi melatonina, benzodiazepinski agonisti, benzodiazepini, antidepresivi i razni drugi.

Od nefarmakoloških metoda na prvome je mjestu higijena spavanja, tj. treniranje navika koje pomažu urednom ritmu spavanja i budnosti:

• valja ići u krevet i ustajati uvijek u isto vrijeme
• osigurajte u spavaćoj sobi idealnu mikroklimu (što manje buke, svjetla, ne previsoku temperaturu, ne presuh zrak…)
• izbjegavajte mentalne napore (brige) prije spavanja
• ne spavajte po danu
• izbjegavajte kofein, alkohol i nikotin uoči odlaska na spavanje
• idite u krevet samo kad ste pospani
• ako ne zaspite za 20-30 minuta, ustanite, popijte malo vode ili mlijeka, operite opet zube i tek onda ponovno pokušajte zaspati
• nemojte gledati u sat dok ste u krevetu
• vježbajte tijekom dana, ne uoči spavanja
• izbjegavajte veće količine hrane navečer (oko jedan sat uoči spavanja pojedite lagan obrok)
• krevet koristite za spavanje, a ne za čitanje, vježbanje, hranjenje, gledanje televizije…

Od drugih nefarmakoloških terapija treba spomenuti kronoterapiju, terapiju kontrole stimulusa, kognitivno bihevioralnu terapiju, različite relaksacijske tehnike i slično.

Autor: dr. sc.  Ante Silić , dr. med., spec. psihijatar