Gotovo nema osobe koja nije pod stresom. I to je činjenica. Jedna od najlošijih “terapija” protiv prestresiranosti je reći osobi koja se žali na prekomjerni stres da smo danas “svi pod stresom”. Jesmo, svi smo pod stresom, ali vrlo različitog intenziteta i kvalitete. Takoðer, svatko ima malo drukčiji stupanj tolerancije na stres.
Dugotrajan stres troši naše hormone ugode, a istodobno izaziva lučenje hormona – stresa
Svatko se od nas osjeća malo različito, no približno jedna petina osjeća se upravo grozno i to veći dio vremena. Psihijatri tvrde da se oko 10% ljudi raða s osobito niskom otpornošću na stres. To su ljudi čiji “liftovi” mogu nositi prilično malu količinu tereta, inače će im užad (čitaj: organizam) puknuti.
Pored tih 10% uroðeno osjetljivih barem još toliko, a u tranzicijskim zemljama i više ljudi stječe nisku toleranciju na stres zbog pretrpljenih bolnih iskustava. To mogu biti osobe koje su roðene s normalnom otpornošću, ali su doživjele osobito tešku traumu, ili ljudi s graničnom sposobnošću podnošenja stresa, kojima su živci popustili pod utjecajem negativnih okolnosti.
Dvije glavne grupe sredstava za samoliječenje prestresiranosti su stimulansi (sredstva za dizanje) i sedativi (sredstva za spuštanje ili smirenje).
Već i površno promatranje okoline sugerira nam da dobra četvrtina hrvatskih graðana živi s previsokom ranjivošću na stresne situacije. Za osjetljivu osobu stres znači bol, a ta bol kod nekoga poprima oblik depresije ili anksioznosti, a kod drugog se materijalizira u bolesti srca, probavnog sustava, žuči, kože ili nekog petog organa.
Mnoge je stresne okolnosti nemoguće u potpunosti izbjeći, ali postoje terapije koje neposredno djeluju na našu protustresnu centralu – mozak. Nažalost, većina ljudi koji trpe od stresnih poremećaja liječe se na svoju ruku štetnim “terapijama”, koje uključuju šećer, duhan, alkohol ili još teže droge. Sredstva za smirenje? Ona mogu pomoći, ali nakratko. Ima boljih rješenja.
Stresori, vanjske okolnosti koje izazivaju stresnu reakciju, remete normalnu moždanu fiziologiju. U mozgu djeluju brojne prirodne kemikalije, a neke od njih imaju dužnost održavanja dobrog raspoloženja te volje i motivacije za život. Dugotrajan stres troši naše hormone ugode, a istodobno izaziva lučenje hormona – stresa (ovo ste očekivali, zar ne?). Kad je naš organizam poplavljen hormonima stresa kao što je kortizol, a istovremeno zavlada nestašica serotonina i dopamina, osjećamo se bijedno.
Kad se čovjek osjeća bijedno, razumljivo je da si pokušava pomoći, no većina zna samo za priručne, “narodne” lijekove, koje može naći u kući ili na kiosku.
Pogledajmo koji su to loši načini kojima se velik broj ljudi iz naše sredine “liječi” od prestresiranosti. Dvije glavne grupe sredstava za samoliječenje prestresiranosti su stimulansi (sredstva za dizanje) i sedativi (sredstva za spuštanje ili smirenje).
Sredstva za podizanje
Osobi koja je umorna, iscrpljena i troma potreban je stimulans, a najpopularniji su kofein, šećer, nikotin i opijati.
Kofein
Pića kao što su kava i energetski napici, sadrže kofein, koji je najčešće korišten stimulans na svijetu. On djeluje tako da suzbija učinak prirodnog neurohormona adenozina, koji djeluje smirujuće i uspavljujuće. Poništavajući djelovanje adenozina, kofein nas na par sati čini budnijima i motiviranijima (i razdražljivijima). No, nakon duže upotrebe, organizmu trebaju sve veće količine kofeina za jednak učinak razbuðenosti i koncentriranosti. Okorjelim konzumentima kave trebaju pet šalica da bi se razbudili, a toliko kofeina štetno je za brojne tjelesne sustave, od mozga preko pluća i želuca do mišića.
Šećer
Namirnice koje sadrže šećer popularna su sredstva za brzo dizanje energije, a i za instantno poboljšanje klonulog raspoloženja. Na nesreću, slatkiši, za kojima najčešće posežemo, sadrže jednostavne ugljikohidrate, koji vrlo brzo otpuštaju šećer i vrlo se brzo razgraðuju. Od slatkiša dobivamo nagle uspone i padove energije, koji nikako nisu dobra rješenja za prestresiranost. Osim toga, puno ugljikohidrata proizvodi i nepoželjan učinak na kilažu i figuru, a to je dodatni izvor stresa.
Nikotin
Nikotin takoðer ima stimulativna svojstva, iako neki njegov učinak opisuju smirujućim.
Kakve dugoročne posljedice ima uzimanje nikotina kroz sagorijevanje duhana vjerojatno vrlo dobro znate.
Stimulansi nam nakratko dignu nivo energije i omogućuju nam da se dohvatimo rješavanja nekog zadatka. No, budući da njihov učinak brzo kopni, uskoro moramo uzeti novu porciju stimulansa i to sve češće i sve veću, jer se organizam na njih navikava. Ukratko, strategijom uzimanja stimulansa postajemo ovisni o nekoliko štetnih tvari i s vremenom nam biva još lošije nego prije.
Sredstva za spuštanje
Tko je prestresiran, nije isključivo umoran i iscrpljen. Ponekad je uzrujan, napet i usplahiren, ne može zaspati niti se opustiti. Za ove tegobe ne vrijede stimulansi, nego sredstva za smirivanje ili, popularno, “spuštanje”.
Alkohol
Etanol, prehrambeni alkohol, za mnoge je obožavatelje izvrsno sredstvo za smirenje. On umrtvljuje moždane centre za stres pa se nekoliko sati osjećamo spokojno i bezbrižno. Zbog ovog alkoholnog učinka ljudi “piju da zaborave” na brige, samo što taj zaborav traje kratko pa je nužna nova doza alkohola. Nova i sve veća doza, jer tijelo brzo razvija toleranciju na ovaj kemijski spoj. S vremenom, alkohol više uopće ne smiruje, ali uzima danak od brojnih organa, od mozga do jetre.
Benzodiazepini
Lijekovi za smirenje iz klase benzodiazepina (lorazepam, alprazolam, diazepam i brdo drugih) isprva vrlo brzo donose spokoj i san. Nakon desetak tjedana uporne upotrebe potrebne su sve veće doze za jednak učinak, a ako poželimo naglo odbaciti te lijekove osjećamo se još uzrujanije i napetije nego u početku. Još gore, kod nekih korisnika benzodiazepini izazivaju ili pogoršavaju depresiju. Neki psihijatri lijekove za smirenje zovu suhim alkoholom. Od njih ima koristi, ali samo ako se uzimaju povremeno i pod liječničkim nadzorom.
