Stupanj sreće i zadovoljstva u životu ovisi o količini zahvalnosti koju njegujemo. Ukoliko smo nezahvalni i uvijek smatramo da zaslužujemo više u životu, bit ćemo nezadovoljni i frustrirani. Bit ćemo prazni. Kad jednom shvatimo da u životu imamo i više nego što smo zaslužiili, tj. kada smo zahvalni na svakom malom daru koji dobijemo, naš će život biti ispunjen srećom.
Neprijatelji uma
Neprijatelji uma, kao što su strah, briga, gnjev, žalost, depresija, iluzija, zavist i ljubomora, prirodno će onemogućiti razvijanje zahvalnosti jer ćemo se usredotočiti samo na vlastite izazove ili očekivanja. Strah upućuje na to da ne cijenimo sadašnjost ili prošlost, već previše brinemo o budućnosti.
Dopustimo li iluzijama da nas zarobe, nećemo vidjeti niti doživjeti ljepotu koja je svuda oko nas. Na primjer, lažni ego može ponekad navesti čovjeka da misli samo na sebe i razvije takve iluzije o vlastitoj veličini da više uopće ne cijeni druge. Osjećaj nesigurnosti ili kompleksi manje vrijednosti također mogu spriječiti pravilnu zahvalnost. Takva osoba može i primati veliku pomoć od drugih, ali neće osjećati zahvalnost jer zbog nedostatka samopoštovanja neće vidjeti te pozitivne situacije u svom životu niti se s njima poistovjetiti. Drugim riječima, ne može vidjeti svijet oko sebe i zato ne zna cijeniti ono što ima.
Neki ljudi ne mogu nikada izraziti zahvalnost unatoč tomu što ih služite i pomažete im. Danas mnogi čak ne kažu ni “hvala”. Ponekad neće reći “hvala” jer misle da zaslužuju sve što im dolazi, a očekuju još i više. Drugi ne iskazuju zahvalnost jer nisu svjesni onoga što drugi za njih čine. Nisu u stanju cijeniti i poštivati ono što dobivaju jer ih nedostatak samopoštovanja sprječava da se usklade s ljubaznošću koja im dolazi.
Hvala! Tako kratka, a tako moćna riječ
Uvijek bismo trebali živjeti u duhu zahvalnosti. U odnosu s drugim ljudima uvijek trebamo razmisliti i reći: Hvala!
Hvala ti što si mi pomogao vidjeti moju zavidnu prirodu.
Hvala ti što si mi pomogao da dublje sagledam svoj lažni ego.
Hvala ti što si mi pomogao da dublje zavirim u svoju sebičnost.
Hvala ti što si mi pomogao da shvatim kako da bolje brinem za svoju djecu.
Hvala ti što si mi pokazao da trebam postati bolji učenik.
Hvala ti što daješ dobar primjer.
Kada nismo iskreno zahvalni, ta će nezahvalnost ometati naš duhovni rast.
Prevelik lažni ego
Kad imamo prevelik lažni ego, nećemo cijeniti uzorno ponašanje drugih ljudi. Stoga ćemo se pokušati sakriti ili ćemo zauzeti obrambeni stav kad nam pomognu bolje sagledati sebe. Međutim, ako se razvijamo duhovno, u našem će se životu početi dešavati situacije i događaji koji će nam pomoći da vidimo svoj napredak i osjećamo zahvalnost. Kad istinski duhovno napredujemo, prirodno ćemo postati ponizniji, jer ćemo shvatiti da takav napredak nadilazi naše mogućnosti. Zbog velikog zanosa koji ćemo početi doživljavati, postat ćemo još ponizniji. Iako ćemo se zbog takvih iskustava osjećati nedostojnima, još ćemo ih više željeti.
Ljudi koji su stalno tužni, potišteni, zabrinuti i uznemireni rijetko će istinski osjećati zahvalnost, čak i u duhovnim zajednicama. Neki zbog nedostatka samopoštovanja, lažnog ega, cinizma ili kritiziranja vide samo negativne strane svake situacije; zato propuštaju lijepu stvarnost.
Ljudi često traže pogreške, a kad ih pronađu, čvrsto se za njih uhvate. Zatim se počnu pitati zašto se osjećaju tako neispunjeno i nesretno među drugima. Unatoč toj praznini, čak i u društvu s drugima, ipak će razmišljati samo o svojim planovima, zamislima i materijalnim užicima.
Fokusirajući sesamo na vlastite želje i potrebe nema duhovnog napretka. Pravu zahvalnost osjetit ćemo tek onda kada se u potpunosti otvorimo prema drugima uvažimo tuđe želje i potrebe, njegujući na taj način i vlastiti duhovni rast.
