Opisujući razliku jogijskih asana i stretchinga, američki ekspert fitnessa, dr Lary Smith, rekao je: “Joga ima jednu bitnu dimenziju: usredotočenost pažnje. Usmjeravanjem pozornosti na pojedine dijelove tijela tijekom izvođenja vježbi, na disanje ili cirkulaciju u određenim organima, iskusan vježbač joge pojačava učinkovitost vježbe i do 50 posto!” I započinje vladati svojim tijelom.
Vježbajući jogu postajete savršeno svjesni funkcioniranja svoje probave i svega onoga što se u određenom trenutku događa u želucu ili crijevima.
Svjesnost
U suštini svega, dakle, ponovo je – svjesnost. Kad se tužimo “boli me trbuh”, u pravilu teško možemo precizno odrediti koji organ boli, a kamoli precizirati uzrok boli. U oba slučaja naša SVJESNOST o vlastitom tijelu ne doseže dalje od neke opće i maglovite predodžbe.
Joga, međutim, sve to mijenja. Izvodeći različite asane, od prvog dana učitelj nas upozorava da i najjednostavnije vježbe izvodimo maksimalno koncentrirano na sve ono što tijelo u tom trenutku osjeća. U početku povratne informacije nisu tako jasne, a njihovo je razumijevanje površno. Primjerice, kod izvođenja “svijeće”, recimo, početnik primjećuje samo da ga poslije vježbe “malo zatežu” trbušni mišići. Iskusniji vježbači precizno razlikuju koji se mišići kontrahiraju, a koji opuštaju u određenom trenutku vježbe. Oni osjećaju čak i težinu organa abdomena koji pritišću dijafragmumi time pospješuje potpuni izdisaj. A taj pritisak za početnike je samo tek nejasni osjećaj težine u trbuhu.
Osjećajte svoju probavu
S vremenom, opažanja svega onoga što vam se s tijelom događa, postaju istančanija, suptilnija. Registrirate sve finije vibracije i poruke koje vam tijelo šalje. Kad je riječ o probavi, najprije ćete zapaziti da određene asane izravno potiči rad crijeva. Praktički, kod “kobre” ili “svijeće” čut ćete one karakteristične zvukove “kruljenja” ili “prelijevanja”. Kod nekih ćete asana (recimo, “pluga” ili “štipaljke”) točno osjetiti razliku između praznog i punog želuca, te želuca punog hrane ili tekućine.
Poslije svakog obroka bit ćete potpuno svjesni jeste li pojeli optimalnu količinu ili ste možda uzeli manje ili previše hrane, je li obrok bio previše začinjen ili mastan itd.
Vježbajući jogu postajete savršeno svjesni funkcioniranja svoje probave i svega onoga što se u određenom trenutku događa u želucu ili crijevima. Dobivate najprije nepogrešivu moć registriranja ne samo punoće ili praznine probavnog sustava, kao neke vrste najgrublje razine svjesnosti, da biste kasnije, s vremenom, ovladali mnogo finijim razinama svjesnosti. Osjećajem kvalitete unesene hrane, njezinom probavom, prolaskom kroz crijeva, popratnim učincima (nadutost, fermentacija, kiseline) a također i – osjećajem sitosti.
Prekasno shvatimo da smo siti
Postoji jedan zanimljiv fiziološki detalj upravo kad je osjećaj sitosti u pitanju. Iako se sve čini vrlo jednostavnim, upravo je taj detalj jedan od najčešćih uzroka suviška težine. Zapamtite, osjećaj sitosti je “spor glasnik”, kako to jogiji slikovito kažu. Naime, treba mu čak petnaest minuta dok stigne iz želuca u mozak s porukom “Dolje je sve već popunjeno, prestanite slati novu hranu!” To praktički znači da često jedemo punih 15 minuta nakon što nam hrana objektivno više nije potrebna. Koliko time opterećujemo probavni trakt i pridonosimo kasnijem taloženju suviška kilograma ne treba posebno ni govoriti.
Jednom, kada uz jogu steknemo moć kontrolirati (ili barem registrirati) većinu stanja i procesa u našem tijelu, bit će nam lakše prepoznati i osjećaj sitosti čim se on javi. Naravno, ako već nismo u međuvremenu stekli naviku uzimanja manjih obroka kod kojih i ne može doći do pretrpavanja želuca.
Na kraju, možda bi bilo dobro sve što je rečeno svesti na jednostavan recept, bez mnogo mudrovanja o svjesnosti i sl. A taj recept je jednostavan. Treba redovito vježbati jogu. Treba izvoditi njezine jednostavne asane 30-50 minuta jednom dnevno ili barem 2-3 puta tjedno. Tada će se u našem duhu i tijelu s vremenom sve posložiti samo od sebe. I to bez posebnog napora volje, samodiscipline ili prisiljavanja u bilo kom smislu. Počet ćemo vladati svojim tijelom i tijelo će samo odabrati najbolji i za sebe najzdraviji put.
