Traženje bliskosti kroz svađu

„Sve je u redu par dana, a nakon toga dođe do sukoba. Kao da odjednom poludim i počnem izazivati svađu iz čista mira.“ (klijentica).

Ovo sam čula puno puta od žena, jednako kao i od muškaraca. Što se događa kada je sve u odnosu mirno? Mnogi će pomisliti da je to blagoslov te da nitko „normalan“ ne bi namjerno izazivao sukob i tražio problem. No, ponekad iza nekih neuobičajenih ponašanja postoji motiv i puno dublja pozadina.

Stvaranje uvjeta za svađu

Vratimo se na priču klijentice koja govori da nakon tri dana (ili manje) počne izazivati probleme. Promatranjem svog ponašanja uvidjela je da zapravo stvori uvjete kako bi se počela svađati s partnerom. S jedne strane, u tom je odnosu dugo potiskivala ljutnju koja se gomilala i koja je zbog sitnica izbijala van. Ali, čak i nakon što bi iznijela svoju ljutnju i popričala s partnerom o tome, čim bi nastala mirnija atmosfera, ona je ponovno počela izvlačiti „prljavi veš“. I touglavnom onda kada je između njih mir.  Partner bi ostao iznenađen što se događa, ali bi vrlo brzo ušao u raspravu s njom. Nakon par sati rasprave ostali bi posvađani i odlučili prekinuti. I tako u krug.

Dubljim ulaskom u priču ove žene otkrili smo kako je zapravo davno u odnosu s ocem naučila ostvarivati bliskost i povezivati se kroz svađu, vikanje i nemir. To je bio njihov način povezivanja. Zapravo je ona na isti način u odrasloj dobi i to potpuno nesvjesno, pokušavala ostvariti bliskost s partnerom takvih načinom ponašanja. Nije naučila prepoznavati svoje potrebe na mirniji način i isto ih tako i iskomunicirati. Bilo joj je jako teško reći da treba zagrljaj, razgovor, podršku i razumijevanje. Reći partneru na miran način da je tužna ili da zbunjena oko nečega, pitati ga mogu li razgovarati o tome za nju je bio velik izazov u odnosima.

Muška podrška

Poznato joj je bilo i znala je „plivati“ u okruženju u kojem se viče i u kojemu zapravo nema podršku muške figure. Otkrila je koliko je zapravo bila usamljena u tom odnosu, a zatim se dovela do usamljenosti i u ovom odnosu. Sve je ponavljala kao u toj ranoj fazi, ostajući tako odana odgoju i utjecaju oca. Nije ga željela iznevjeriti napuštanjem takvog modela ponašanja. Zapravo je to bilo ono što ju je do tada i dalje povezivalo s ocem koji joj je toliko nedostajao.

Ovdje je važno reći da je kod ove klijentice tadašnji partner za razliku od njezinih prijašnjih partnera bio muškarac koji je empatičan i koji je nije napustio. Ovaj put je ona bila ta koja napušta i proigrava svoju ljutnju i bol. Problem je bio bliskost i naučiti kako se povezivati s muškarcem na mirniji način. Dok je s njim riješavala probleme i bila u krizi ili svađi, sve je bilo u redu. No, kada bi došla mirnija vremena to je u njoj samoj izazivalo veliku tjeskobu.

Naučila je da svi muškarci u njezinom životu prije ili kasnije odu pa je na neki način to postalo njezino samoispunjavajuće proročanstvo. To znači da je i one koji su imali dovoljno snage za stabilan, zdrav odnos pokušavala otjerati i na kraju sebi potvrditi da svi odu i da su svi isti. Uvjerenje „Svi su oni isti.“ negdje je u cijeloj toj priči isto naučila. Čak i kada bi joj netko pokazao da nije isti, da neće otići, ona se svim silama trudila to promijeniti i napraviti da ipak bude u skladu s njezinim uvjerenjima.

Ovo sam puno puta vidjela i kod muških klijenata. Ta teška energija koju je nosila vezano uz muškarce i pristup prema njima razrješila se kada smo pogledale u pozadinu i uzroke te polako zajedno istraživale što joj je potrebno kako bi dobila dovoljno snage za ostanak i promjenu svojih uvjerenja.