Statistički podaci za 2017. godinu, zasigurno će ponovno biti rekordni po pitanju broja razvoda u Hrvatskoj. Rekordni su bili i podaci za 2016. godinu, kada je zabilježeno 7036 razvoda, što je samo malo manje od 1000 u odnosu na 2015. kad ih je bilo 6010. Ovo je prvi put otkako se prate podaci u Državnom zavodu za statistiku da je broj razvoda u jednoj godini prešao brojku od 7000. Da vam olakšamo računicu – raspada se gotovo svaki treći brak u Hrvatskoj. No, da nije sve tako crno pokazuje blagi rast sklopljenih brakova, odnosno njih 20.467 u odnosu na prethodnu godinu kada ih je bilo 19.834.
Vodič za razvod braka
Razvod braka bolan je i zamršen proces, na koji se mnogi, iz samo njima znanih razloga, sve češće odlučuju. Netko odluku donese u trenutku, a netko se lomi godinama, pravila nema. Samo tužni razlozi koji do razvoda dovode. Kome se obratiti, na koju se stranu uopće okrenuti? Pitanja je puno, a stanje u kojem se tada nalazimo daleko je od britkosti i efikasnih rješenja. Bez obzira koliko nam se u tom trenutku žuri sve to završiti u najkraće moguće vrijeme. Stoga su dvije autorice, pravnica s bogatim iskustvom s razvodima u sudskoj praksi i socijalna radnica i psihoterapeutkinja, Ivana Mijić Vulinović i Karmen Kmetović Prkačina, napisale prvi domaći priručnik o razvodima, “Vodič kroz razvod braka”. Cilj vodiča bio je pružiti pravno i psihološko znanje osobama koje se namjeravaju razvesti ili su proces razvoda već započele, ali i onima koji još nisu donijeli čvrstu odluku.
Zašto se rastajemo?
Najčešći razlog za razvod braka dugotrajno je nezadovoljstvo partnerskim odnosom, koje proizlazi iz nerazumijevanja, neusklađenosti i različite percepcije zajedničkog života. A definitivno najčešći razlog je zaljubljivanje u treću osobu. Preko preljuba većina partnera, najčešće će prijeći, ali kad je preljub pojačan i zaljubljivanjem, stvari se poprilično mijenjaju.
Što prije konačne odluke o razvodu?
Na samom početku važno je, kažu autorice “Vodiča”, izbjeći zamku zbog koje će par možda donijeti krivu odluku. A na tu ih odluku najčešće mogu navesti misli kako treba ostati u braku zbog djece, zbog narušavanja materijalne sigurnosti ili gubitka dosadašnjeg društvenog statusa. Uz odluku o podjeli bračne stečevine, odluku o razvodu treba priopćiti članovima obitelji, prijateljima i kolegama na poslu, što često nije nimalo ugodno. A važna pitanja su i ona koja se odnose na dogovor oko roditeljske skrbi u novonastalim okolnostima.
Kako ostvariti miran brakorazvodni proces?
Najčešće prepreke mirnom okončanju braka obično su emocionalne rane i povrijeđenost zbog kojih se najčešće javlja potreba za sudskim tužbama i osvetom. Povrijeđenost rađa i želju za uskraćivanjem roditeljskih prava, pa je pitanje roditeljske skrbi daleko najvažnije na ljestvici obaveza koje parovi u brakorazvodnom procesu trebaju riješiti. Briga o djetetu mora biti zajednička, bez obzira kod kojeg će roditelja dijete ostati živjeti, a kojeg će roditelja posjećivati. O svemu ovome autorice pišu u svom “Vodiču kroz razvod braka”.
Reći razlog nema veze sa samim parom, već sustavom jer je neorganiziran pa to postaje dodatan izvor frustracija.
Sustav i problemi koje stvara
“Postupak razvoda izrazito je krut i zastario. Do sada nije bilo adekvatne praktične literature iz koje na jednom mjestu možete saznati sve što vas, kako pravno, tako i psihološki, očekuje. Zato se ljudi nerijetko nađu u čudu nakon što shvate koliko cijela procedura iziskuje vremena i angažmana. Cilj je ‘Vodiča’ pomoći svima da iz svih psiholoških i proceduralno-pravnih zamki i zavrzlama isplivaju što brže i efikasnije kako bi što prije nastavili sa životom”, kažu autorice.
Djeca – najosjetljiva tema
Oba roditelja zajedno trebala bi priopćiti djetetu svoju odluku o razvodu, po mogućnosti bez međusobnog optuživanja. Djeci je u tom trenutku manje važno tko je krivac za razvod. Važnije su informacije o tome gdje će živjeti te kada će i kako ubuduće viđati roditelje. Postoji i mogućnost preseljenja u drugu školu, novi kvart i to su promjene na koje dijete treba dobro pripremiti .
Izuzetno je važno pojasniti im kako nisu oni krivi za razvod braka roditelja jer je to stvar odraslih, a ne djece. Važno je, zakođer, reći i pokazati djeci da ih volite i kako odluka o razvodu nema nikakve veze s ljubavi oba roditelja prema njima.
Mlađa djeca češće će osjećati odgovornost za raspad braka roditelja. Djeca u dobi od dvije do tri godine primijetit će kako jedan od roditelja ne živi u kući, no neće im biti jasno zašto je to tako. One, pak, malo starije, koji mogu shvatiti da se roditelji rastaju i više neće živjeti u zajedničkom domu, ne smije se stavljati u poziciju da biraju na čiju će stranu stati ili opterećivati s razlozima prekida braka. U njihovim malim glavicama nastaje pomutnja i moguće je da krivnju prebace na sebe, mižda će se prisjetiti nekog trenutka kad je jedan od roditelja bio ljut na njih, pa bi to mogli shvatiti kao razlog za razvod.
Ne pričajte loše o bivšem bračnom partneru
Adolescenti se ponekad mogu osjećati napušteno, pogotovo ako jedan od roditelja ne održava odnos s njima. Iako već puno toga znaju i shvaćaju, razlike od djeteta do djeteta u ovoj dobi mogu biti velike, pa im je potreban i različit pristup. Sve ovisi o samom djetetu, komunikaciji između roditelja i promjena do kojih je došlo nakon razvoda.
Iako je s djecom potrebno pričati o samom razvodu, nikako ne treba loše govoriti o drugom partneru. Dijete bi se moglo početi sramiti oca ili majke i razviti u sebi nepremostivu traumu koja mu može obilježiti cijeli život.
Razvod braka – odredbe Zakona RH
Evo što i službeno o razvodu kažu odredbe Zakona RH
Razvod braka
Razvod braka pokreće se sporazumnim zahtjevom oba bračna druga ili tužbom jednog od njih
Razvod braka pokreće se tužbom jednog bračnog druga ili prijedlogom oba bračna druga za sporazumni razvod braka.
Muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te dok dijete ne navrši godinu dana života.
Bračni drugovi se mogu sporazumjeti o sljedećim pravnim posljedicama razvoda braka; mjestu stanovanja djeteta, obiteljskoj kući ili stanu koji će predstavljati obiteljski dom, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, uzdržavanju djeteta, uređenju imovinskih odnosa i uzdržavanju bračnog druga.
Sporazum bračnih drugova koji se odnosi na zajedničku maloljetnu djecu i djecu nesposobnu za rad, dio je plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Razvod braka osobe lišene poslovne sposobnosti
Pravo na tužbu radi razvoda braka, odnosno prijedlog za sporazumni razvod braka ima i osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja.
U postupku će sud rješenjem dopustiti osobi lišenoj poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja, da pojedine ili sve radnje u postupku poduzima samostalno, pod uvjetom da je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.
Obavezno savjetovanje
Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu dužni su prije pokretanja sudskog postupka za razvod braka, sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja koje provodi centar za socijalnu skrb.
Svrha obveznog savjetovanja je upoznavanje bračnih drugova s mogućnošću upućivanja u obiteljsko odnosno bračno savjetovalište, upoznavanje s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka, upućivanje u dobrobit djeteta prilikom donošenja odluka u brakorazvodnom sporu, informiranje o izradi plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te mogućnosti pružanja stručne pomoći u sastavljanju plana, kao i upoznavanje s mogućnošću obiteljske medijacije.
Obiteljska medijacija
Obiteljska medijacija je postupak u kojem bračni drugovi sudjeluju dobrovoljno, a nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa. Glavna svrha medijacije je sastavljanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. U postupku medijacije stranke se mogu sporazumjeti i u svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi.
Ako bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u postupku obveznog savjetovanja, obvezni su sudjelovati na prvom susretu obiteljske medijacije, osim u slučajevima tvrdnje o postojanju obiteljskog nasilja te ocjene o nemogućnosti ravnopravnog sudjelovanja u postupku obiteljske medijacije.
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum kojim su roditelji dogovorili zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi po prestanku zajedničkog života.
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sadrži:
- mjesto i adresu stanovanja djeteta
- vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja
- način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti i pristanka pri donošenju odluka važnih za dijete te razmjene važnih informacija o djetetu
- visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje
- način na koji će rješavati buduća sporna pitanja
- uređenje i drugih pitanja koja roditelji smatraju bitnim za dijete.
Plan se može sastaviti samostalno, tijekom obveznog savjetovanja ili tijekom obiteljske medijacije. Plan se može sudu predložiti na provjeru i odobravanje, kako bi stekao svojstvo ovršne isprave.
Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja.
U slučaju nepostizanja sporazuma, sud donosi odluku o roditeljskoj skrbi, utvrđuje mišljenje djeteta te imenuje djetetu posebnog skrbnika koji će zastupati dijete u parnici za razvod braka. Posebnim skrbnikom imenuje se osoba zaposlena u Centru za posebno skrbništvo.
Nadležnost suda i centra za socijalnu skrb je prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta odnosno boravišta bračnih drugova.
Obvezno savjetovanje i obiteljska medijacija su besplatni.
Obiteljska medijacija izvan sustava socijalne skrbi se plaća.
Obrazac Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dostupan je na stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
Obrazac plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi
Jedan roditelj ostvaruje samostalno roditeljsku skrb ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka.
Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi mora biti u skladu s dobrobiti djeteta.
Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi može biti potpuno, djelomično ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu, samo na temelju sudske odluke.
Roditelj kojemu je ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom te pravo na donošenje svakodnevnih odluka za vrijeme održavanja osobnih odnosa, odluka o poduzimanju nužnih radnji u slučaju neposredne opasnosti za dijete te pravo na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta.
Navedena prava mogu biti ograničena ili oduzeta samo odlukom suda ako je to nužno radi zaštite djetetove dobrobiti.
Jedan roditelj nastavlja ostvarivati roditeljsku skrb samostalno bez sudske odluke, ako je drugi roditelj umro ili proglašen umrlim.
Dodatne informacije:
Izvanbračna zajednica: znate li sve što trebate znati?
Povjerljivo
Imam 52 godine i razvodim se od svoje životne ljubavi
“Iz potpuno smo različitih kultura, ali voljeli smo se ludo i vjenčali kad sam ja imala 21, a on 24. Imao je odličan posao, dobili smo dva prekrasna sina, život je bio lijep. Tijekom godina prolazili smo kroz razne turbulencije. Bio je rat i u tom se nam se razdoblju svašta događalo. Žestoko sam povukla kako bih ga spasila. Uspjela sam nakon duge i iscrpljujuće borbe. I, nakon svega, započeli smo nov život u miru. Oboje smo radili dobro plaćene poslove, djeca su odrastala, život je opet bio lijep. Bezgranično sam mu vjerovala. Ako je rekao kako je danas petak, za mene je tako i bilo, iako je u kalendaru pisalo da je ponedjeljak. Mlad je otišao u mirovinu, ja i dalje radim.
Moj savršeni muž postao je manje savršen
Vremenom sam primijetila kako se zbližio s jednom ženom, više nego je normalno za poznanike. Pomalo je to sakrivao od mene. Inzistirala sam na objašnjenjima. Govorio mi je kako pretjerujem, kako ne vidim dobro… Nekako u to vrijeme primijetila sam i da nam se i s financijama nešto čudno događa. Naša zaista velika primanja odjednom nisu bila dovoljna da preguramo mjesec. Širom sam otvorila oči i uši ne vjerujući da nam se to događa. Moj savršeni muž postao je manje savršen. Moj zabavni i šarmantni muž bio je takav samo vani i u društvu. Kod kuće je bio mrzovoljan i uglavnom odsutan mislima. Koketirao je sa svakom ženskom osobom koja mu se svidi, bez obzira na mene, a kad bih se pobunila govorio je kako umišljam. Inzistirala sam na promjeni stanja, razgovarala i iznova razgovarala. Išla sam i kod psihologa, vjerujući kako u nečemu griješim.
Više od dvije godine trajalo je takvo stanje. Sve do prije desetak dana. Opet je zbog njegovog telefona došlo do žučne rasprave. Doslovno sam mu rekla: „Više ti ništa ne vjerujem. Apsolutno ti ne vjerujem.“ Njegov odgovor bio je: „Možda se onda trebamo razvesti.“ Složila sam se. Odselio je iz naše spavaće sobe istog dana. Prvi put u skoro 31 godinu braka. Dogovorili smo se sve izvesti pristojno i pokušati ostati u dobrim odnosima zbog naše, sada već odrasle, djece. Krenuli smo u prodaju zajedničkog stana i traženje stanova svako za sebe. Teško mi je, vidim kako se i njemu oči napune suzama kada spomene neki stan koji bi eventualno mogao kupiti ili kada pričamo o tome tko će uzeti što od zajedničke imovine.
Ma, čvrsta sam ja
Srce me boli i najradije bih odustala od svega, čvrsto ga zagrlila i rekla: „Hej, pa mi smo oni sa savršenim brakom! Šta to radimo?“ Neću to učiniti, neće ni on. Razdvajamo se zauvijek. Osjećam se kao da mi netko trga kožu, užasno me boli, ali prešli smo granicu i povratka nema. Čitam po netu tekstove tipa “Što nakon razvoda u pedesetima?” i svakakve zanimljive savjete sam pronašla, osim kako zakrpati ovu rupu koja mi se širi u grudima. Ma, čvrsta sam ja, valjda ću uspjeti.” Dora
Izvor: Moje vrijeme, Imam 52 godine i razvodim se od svoje životne ljubavi
