Jeste li se ikad zapitali zašto uvijek u životu želite ono što vam se čini nedostižnim? Bez sumnje, doživjeli ste i onaj osjećaj “kako je uvijek zelenije na drugoj strani”. No, možda niste nikada razmišljali zašto uvijek trčite na neku “zeleniju stranu”. Prije svega, niste sami. U ljudskoj je prirodi željeti upravo ono što mislite da ne možete imati. U stvari, mi želimo stvari koje smatramo da su “predobre” za nas, piše Higher perspective.
S biološkog stajališta, ima smisla to što tražimo one za koje mislimo kako su bolji od nas.
Radnja gotovo svakog romantičnog filma koji gledate vrti se oko jedne osobe koju privlači druga osoba, a za koju ta prva osoba vjeruje da je izvan njegove/njezine “lige”. I to ima puno veze s nama koji vjerujemo kako su ljubav i privlačnost isto što i fascinacija nekom osobom.
Upravo je to razlog zašto ljudi imaju tendenciju pokazivati nezainteresiranost za one koji su nevjerojatno zainteresirani za njih.
Želimo ono što ne možemo imati
Takvo nešto protivno je ljudskoj prirodi, da želimo upravo one stvari koje ne možemo imati. Naučeni smo povezivati uzbuđujuće uspjehe i obeshrabrujuće neuspjehe koje doživljavamo dok trčimo za nečijom naklonošću. S tim da ipak imamo nešto za što se vrijedno boriti. I to zbog toga što imamo potrebu vjerovati kako postoji nešto za što je vrijedno boriti se – prije nego što osvijestimo želju koju ćemo uložiti u to. One koji su nam očito nedostižni ili nedostupni, u tom smislu tada smatramo vrlo vrijednima. Vrijednima te borbe, energije koju ćemo uložiti u to i naravno, krajnjeg rezultata. Govoreći s biološkog stajališta, ima smisla to što tražimo one za koje mislimo kako su bolji od nas.
To je svrha reprodukcije: stvoriti boljeg potomka. Ljudi su evoluirali tijekom vremena tako da prirodno preferiraju zdrave i jake osobe, ali i one dovoljno emocionalno zrele da mogu njegovati, štititi i biti vjerni.
Zašto se onda osjećamo nezainteresirano za partnere koji vide tu „bolju stranu“ u nama? Odgovor leži u dubini naših bića…
Urođena nesigurnost
Na vrlo dubokoj razini, postoji mali dio svakog od nas koji vjeruje kako nismo dovoljno vrijedni da bi bili voljeni. Ta nas nesigurnost tjera da se manje cijenimo. Kad osoba želi nešto manje vrijedno, automatski i mi toj osobi pridajemo manju vrijednost. Prirodni tijek misli vodi nas do zaključka kako „s tobom sigurno nije nešto redu, kad ti se sviđa netko kao ja.“
Ne živimo ugodno s ovakvim mislima. Živimo ugodno u „potjeri“ za nekim drugim, ali i u potpunom odbacivanju te osobe kojoj lomimo srce. Tu se osjećamo kao kod kuće. Iz nekog razloga radije tražimo odbacivanje, nego prihvaćanje ljubavi osobe koju manje cijenimo.
Prirodna sklonost izbjegavanju onih koji su zainteresirani za nas događa se zbog dva glavna razloga:
– potrebe za poboljšanje potomstva na način da za partnera nađemo nekoga tko je „bolji“ od nas
– zbog naših nesigurnosti o tome koliko smo vrijedni ljubavi
Još veće pitanje je: kada to shvatimo, kako možemo to iskoristiti da popravimo naše živote i našu dobrobit? Koliko nas će početi davati drugima prilike umjesto odbijanja?
Koliko nas će težiti prebroditi nesigurnosti kako bi dali šansu sreći? Ego je teško savladati, ali ako uspijemo, otvaramo sami sebi potpuno novu sferu razmišljanja. I mogućnosti.