Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Protresti ga da vidiš kako ništa nije onako kako se čini. Mogu ti se neki plodovi činiti tako čvrstim na njemu, a kod jednog najmanjeg podrhtavanja past će na zemlju. Nekada život sam radi ta testiranja. Zatrese se zemlja ispod tebe i za trenutak otkriješ tko su ljudi pokraj tebe koji tu jedva stoje i prvom prilikom više ne pripadaju tvom stablu.
Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Davao si im hranu i na tvom korijenju su rasli te su zbog toga postali dio tebe. Toliko ih duboko osjećaš i smatraš ih dijelom svoga života. Ali njihova nutrina ipak nije više kao kod ostalih. Zato je potrebno stvari izvesti na čistac i shvatiti da je sadašnjost vrijeme koje će razotkriti istinu, i pokazati da budućnost nije nastavak tvoje prošlosti.
Istina boli, ali istina jedina oslobađa
Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Ponekad se čovjek uljula u saznanju da svi koji su tu u njegovom životu – nalaze se u potpunosti i s iskrenom namjerom, a zapravo je istina potpuno suprotna. Tu su jer trenutno ne mogu biti tamo gdje bi željeli, a kakve su njihove namjere to nitko ne zna, pa ni oni sami, dok ne dođu u situaciju u kojoj trebaju odlučiti što su im prioriteti i što žele od svoga i tvoga života.
Nekada treba protresti stablo prijateljstva da padnu truli plodovi. Tada ćete znati na čemu se. Znat ćete koliko stvarnih prijatelja imate, a koliko je onih koji jedva čekaju napustiti vaš brod. Znat ćete na koga možete računati u teškim trenucima. Sve ćete znati samo je na vama da odlučite želite li se suočiti s istinom ili ostati u zabludi i vjerovati da je sve divno i krasno. Istina boli, ali istina jedina oslobađa.
Autor: Mario Žuvela
