Neprocjenjivo je ne ulaziti u tuđe živote. Ne zamarati se time tko što radi, tko što misli i govori, već jednostavno i bez puno filozofije živjeti svoj život.
Neprocjenjivo je prestati se žaliti na male stvari, problemčiće koje često precjenjujemo i biti svjestan kako je sve to moglo biti i puno gore.
Neprocjenjivo je koliko toliko riješiti se loših navika. Ali još više, riješiti se svih onih loših ljudi u životu koji nas opterećuju, čine nervoznima i nesretnima.
Neprocjenjivo je osloniti se na svoje iskustvo i krenuti naprijed kroz život, svjesni kako je sloboda najveći dar koji se ne prodaje ni za što u životu.
Neprocjenjivo je pronaći stotinu razloga za osmijeh kada nam život ponudi devedeset i devet razloga za plakanje.
Neprocjenjivo je imati mogućnost napraviti korak unatrag, ali samo kako bi se uzeo zalet za novu životnu utrku.
Neprocjenjivo je…
Neprocjenjivo je ostaviti iza sebe sve one koji su nam govorili kako nećemo uspjeti.
Vrijedno je saznanje da ono što imamo mogu imati i drugi ako se potrude. Ali neprocjenjivo je saznanje da ono što mi jesmo drugi ne mogu biti, koliko god se trudili.
Neprocjenjivo je imati vremena za one koje volimo, stavljajući sve one ostale na listi prioriteta iza njih i tako osjetiti ono najbolje od života.
Neprocjenjivo je dati današnjem danu šansu da nam ne bude kao i ostali, već pronaći u njemu ono što će ga učiniti boljim od ostalih.
Neprocjenjivo je znati što sa svojim strahom i sumnjom. Shvatiti da oni ne moraju danas biti naši gospodari, već da mogu biti oruđe u našim rukama. Oruđe kojim ćemo napraviti nešto veličanstveno.
Neprocjenjivo je ne biti dostupan svakoga trenutka svog života, već imati oazu mira u koju se uvijek možemo skloniti u trenucima različitih životnih oluja.
Neprocjenjivo je puno toga, samo to tek trebamo naučiti cijeniti.
Autor: Mario Žuvela
Kad sami nismo htjeli stati, život nas je zaustavio
