Ako ste svom roditelju od djetinjstva bili “roditelj”, ove se navike teško riješiti. Ako ste u djetinjstvu od roditelje često slušali fraze: “Nakon svega što sam učinio/la za tebe”, “Sve smo žrtvovali”, vjerojatno vas izjeda osjećaj krivnje. Kako odrastamo i vrijeme prolazi, polako se počnemo uvjeravati u to da smo odgovorni (i) za živote svojih roditelja. A u tom se procesu može razviti ogorčenost, pa čak i fizička bolest ili kronična bol. Zato je najbolja stvar koju možemo učiniti za sebe je da prestanemo “popravljati” njihove živote i počnemo ih prihvaćati onakve kakvi jesu. Potrebno je životu dozvoliti da bude učitelj svima. A mi se pritom trebamo fokusirati na jedinu stvar koju možemo (donekle) kontrolirati: na sebe, svoju obitelj i na svoj dom. I upravo na taj način prekidamo taj krug.
Koliko god truda i energije dijete uloži, roditelji vječito ostaju u istom krugu, s vrlo malim ili nikakvim promjenama.
Ne možemo “spasiti” svoje roditelje
Ne možemo spasiti svoje roditelje. Ne možemo promijeniti njihove navike niti ih natjerati da vide ono što ne žele vidjeti. Mnogi od nas imaju roditelje koji su zapeli u ciklusima koji im uzrokuju probleme. To mogu biti problemi u njihovom braku, financijski problemi ili bilo koji drugi problem koji se uvijek iznova pojavljuje. Ovo nam može biti jako teško gledati, jer nitko ne želi gledati kako osobe koje volimo pate.
Često ovakvi roditelji stvaraju odnose u kojoj se od njihovog odraslog djeteta očekuje da u raznim situacijama spašava, popravlja ili udovoljava. A ovakva se dinamika obično počinje razvijati u ranom djetinjstvu, u onim obiteljima u kojima je odraslo dijete bilo “odgovorni roditelj” od jako rane dobi.
S vremenom, kako dijete odrasta, u njemu raste ljutnja jer se osjeća bespomoćno. I koliko god truda i energije dijete uloži, roditelji vječito ostaju u istom krugu, s vrlo malim ili nikakvim promjenama.
Održavanje zdravih odnosa
Jedna od naših najbolnijih i najvažnijih lekcija u životu je spoznaja da se ne žele svi ljudi promijeniti. Ta lekcija uključuje i naše roditelje. Čak i ako su u jako lošoj situaciji i ako puno pate. Ostajanje u poznatom svima nam daje osjećaj sigurnosti, dok nas promjene plaše. Pa tako i naše roditelje.
Najveći dar koji možemo dati svojim roditeljima je da kao odrasle osobe ne nastavimo biti njihovi roditelji, da sami izađemo iz te uloge. Da im ne držimo lekcije, da ne rješavamo njihove probleme, da ne žrtvujemo svoje vlastite potrebe i da ne izdajemo sebe.
Najveći dar koji možemo dati svojim roditeljima je da se usredotočimo na stvaranje i održavanje zdravih odnosa, zdravih domova i zdrave djece. Tako prekidamo začarani krug.
Možemo voljeti, cijeniti i poštivati svoje roditelje prihvaćajući ih takve kakvi jesu. Možemo voljeti, cijeniti i poštivati sami sebe, tako da jasno znamo svoje granice i da otpustimo svaku želju da “spasimo” svoje roditelje.
Autor: Nicole LePera, prilagodila: Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com