“Ja sam dobar/dobra i zaslužujem to i to i to”. Ova izjava znak je samoljublja. Njome um priziva želju za zaslugom i osjećajem pravednosti. Rečenicu “Ja sam dobar i zaslužujem to i to i to” treba naprosto izbrisati iz naše podsvijesti.
Pravo i pravda
Postoji cijela gomila tzv. loših ljudi koji žive puno bolje od nas jer imaju novaca ili pucaju od zdravlja. Loši su, ali uživaju u svim benefitima života. Kako? Zašto? Pitamo se… Primjerice, diktatori žive jako dugo. Gdje su njihovi karcinomi i tumori s obzirom na količinu stresa s kojim se susreću svakodnevno? Otkud im energija? Zamislite samo, političar mora biti posvećen svojoj karijeri gotovo 15 sati dnevno, a stres je ogroman, pogotovo zbog stalnih napada medija i svih onih koji su suprotnog mišljenja. To je zastrašujući energetski angažman. Ipak, oni žive jako dugo. A dobri ljudi odlaze, pune su ih bolnice. Što to znači?
Kada preuzmete odgovornost za svoj život više nemate osjećaj samosažaljenja.
I za to postoji objašnjenje. “Loša” osoba je toliko fokusirana na svoje ciljeve da je za nju svaki čin njihovih postizanja pravedan. Što god da napravi, sve je u redu. I ne samo to. Njezina je sigurnost, ustrajnost, odlučnost i ambicija umanjila svaki strah i ona ne preza ni pred čime. Njezina energija ne curi kroz rupe nagrižene savješću i zabrinutošću. Ona ima zastrašujuće povjerenje u svoju ambiciju i osjećaj prava da bude na mjestu gdje jest.
“Ja sam dobar/dobra. Ja zaslužujem…”
Izgovarajući rečenicu “Ja sam dobar/dobra, ja zaslužujem” izražavamo nemoć, samosažaljenje i strah. To je fraza koja podrazumijeva da, ako budemo ovakvi ili onakvi, neka će nam viša sila osigurati zdravlje i sreću, obilje i mir. Naime, smatra se da je to najstarija naučena rečenica na svijetu koja potječe od religijskih doktrina o uvjetovanim odnosima s Bogom u kojem postoji samo jedna opcija. Na žalost, to je poražavajuće za ljude. Dokaze tome imamo na svakom koraku. U današnje vrijeme pogotovo. Sirija je puna dobre djece, jednako kao i zlih ljudi koji na njih bacaju bombe.
Mi postojimo na Zemlji kako bismo naučili lekcije. Došli smo s određenom količinom energije i imamo zadatak raspolagati njome na kvalitetan način. Postoje, na primjer, ljudi poput Viktor E. Frankla koji je preživio koncentracijski logor. I ne samo to, nego je doživio preko 90 godina! Sigurno nije nacističkom stražaru govorio kako je on dobar i kako zaslužuje nešto, već je svoju energiju raspodijelio tako da je prihvatio situaciju u kojoj se nalazio i potražio smisao svega toga što ga je snašlo. Samosažaljevanjem tapkamo u mjestu i gubimo energiju koju možemo usmjeriti u svoju korist.
Život je arena, bojno polje. Ljubav je u njemu nevidljiva, ali je sve drugo vidljivo. Naša misija je pronaći svrhu u kaosu, a to može biti ako osvijestimo ljubav, odnosno njezinu energiju kao esencijalnu strukturu stvarnosti. Zasluga nema nikakve veze s ljubavlju, nego s djelima.
Ljudi su često u životu potišteni i tužni jer nisu dobili ono što su zaslužili. Pogotovo djeca. Ne mogu razumjeti kako je moguće da netko nešto dobije, a nije zaslužio, a ono ne, iako je itekako zaslužio. Takvi obrasci, na žalost, ostaju zapisani duboko u podsvjesti, a um ih, kroz unutarnji dijalog, kasnije ponavlja u raznim životnim fazama. Nemoć, strah i nesigurnost tako stalno izbijalu na površinu, zatvaraju nam oči pa ne vidimo nove puteve i nove mogućnosti koje se pred nama otvaraju.
“Ja sam odgovoran!”
Puno je bolja izjava “Ja sam odgovoran”. Odgovornost je prije svega prihvaćanje, pa tek onda djelovanje. Na taj način čuvamo energiju koju kasnije možemo upotrijebiti za ciljeve, zadatke i rješavanje problema.
Kada preuzmete odgovornost za svoj život, onda nemate osjećaj samosažaljenja. Nemate slike iz prošlosti koje vas proganjaju jer ste možda mogli drukčije proći u životu. Ne marite za tim, jer znate da je vrijeme promjene upravo sada. To je čin s kojim priznajete svoju moć da preokrenete stvari i pronađete smisao u životu.
Svako doba ima svoje potrebe i važno ih je zadovoljiti – sve