U ovo današnje moderno doba mogli bi nabrojati niz dijeta koje smo isprobali ili za koje smo čuli da su izvrsne u gubitku suvišnih kilograma. Svakako da je, ukoliko nam neka dijeta koristi, ona dobra za naše zdravlje. Možemo izgubiti kilograme, a primijenit ćemo je jer se, prije svega, nakon nje osjećamo odlično. Dobar rezultat, isto tako, imat će i dobar utjecaj na naše cjelokupno biće. Želim u ovome tekstu pisati o jednom drugačijem pristupu koji se svakako može uklopiti u ovaj prvi koji sam naveo. Imati višak kilograma prije svega predstavlja simptom. To znači da negdje postoji uzrok koji dovodi do posljedice koja se manifestira kao pretilost i višak kilograma. Ukoliko koristimo samo dijetu, a ne radimo na uzrocima, onda smo u velikoj opasnosti da vrlo brzo nakon završavanja dijete povratimo natrag sve kilograme koje smo izgubili. Samim tim dolazimo do onoga što se naziva jo-jo efekt.
Prva stepenica je upoznati svoje tijelo i njegove potrebe.
Kratkoročno i dugoročno
Imati višak kilograma možemo podijeliti na dvije kategorije: kratkoročno i dugoročno. Ukoliko je ono kratkoročno to označava da se najvjerojatnije dogodilo nešto ili nam se događa u našem životu, te da se na ovakav način nosimo s novonastalom situacijom. S obzirom da je ovo stanje kratkoročno, raditi na ovom tipu puno je lakše. Nakon rješavanja događaja koji nam se događaju možemo se brzo vratiti prijašnjem načinu života. I kilaži.
Dugoročno predstavlja pretilost koja traje duži niz godina, vrlo moguće još iz vremena djetinjstva. Kao takva predstavlja način ponašanja i života duboko ukorijenjen u našu ličnost. A to zahtjeva i duži period bavljenja ovom temom.
Kako i na koji način iscijeliti svoj nagon za hranom?
Prije svega moramo postati svjesni raznih čimbenika koji se podvlače ispod ove teme. Rad na svjesnosti nam omogućava da vidimo koji su to mehanizmi koje koristimo i koje smo naučili. Kada jednom nešto vidimo i proširimo svoju svjesnost, tada imamo sposobnost odlučiti želimo li izgubiti kilograme ili ćemo nastaviti istim putem na kojem smo sada. Pretilost.
Prva stepenica je upoznati svoje tijelo i njegove potrebe. Vrlo često se potreba za snom, umor ili žeđ tumače kao glad. Ukoliko ne znamo čitati svoje tijelo, ako smo odcijepljenji od svog organizma, moramo se ponovno povezati i naučiti tumačiti njegove signale.
Preispitati vlastiti životni scenarij po pitanju hrane: što se u našoj obitelji govorilo o hrani? Na koji način su nas hranili? Je li hrana bila sredstvo nagrađivanja ili kažnjavanja? Imamo li prilike, možemo se raspitati kod majke jesmo li bili dojeni? Kako je izgledao taj naš prvi doticaj s hranom? Kako je to naše prvo iskustvo, ono je u velikoj mjeri odredilo daljnji tijek naše avanture s hranom. Tko je u našoj obitelji imao višak kilograma? Što se o tome govorilo? Kakav je naš odnos bio s tim osobama?
Istražimo li svoje tijelo i njegove potrebe, preispitamo li svoj odnos prema hrani koji smo formirali kao mala djeca i usporedimo vrijede li ta stajališta i dalje, učinili smo dobre korake prema svjesnom konzumiranju hrane.
Promatranjem uzroka imamo sposobnost otpustiti simptom i postati svjesni dizajneri svog odnosa s hranom.
Ovaj put ne nudi uspjeh preko noći, ali dugoročno nam daje priliku proraditi duboke teme, upoznati sebe i razriješiti odnos s hranom koji je dovodio do pretilosti.
Autor: Antonio Mrzlić, gestalt psihoterapeut
