Što jesti, a što izbjegavati bolujete li od čira (ulkusa)

Peptični ulkus (vrijed, čir ili grizlica) ograničeno je oštećenje probavnih organa koje prodire kroz njihovu sluznicu u dublje slojeve stijenki. Pojavljuje se u dijelovima probavnog sustava u kojima postoji aktivnost želučane kiseline i pepsina: jednjaku, želucu, dvanaesniku te bližim dijelovima tankog crijeva. Obično zarasta ožiljkom, ali u slučajevima kad bolest napreduje, ulkus prodire u susjedne organe (gušterača i jetra) ili može puknuti stijenka želuca ili dvanaesnika te sadržaj isteći u trbušnu šupljinu (perforacija). Takvo hitno stanje ugrožava život bolesnika.

Peptični ulkus je česta bolest, pa se procjenjuje da 5 do 10 posto pučanstva barem jednom u životu ima aktivnu bolest. Najučestaliji uzroci su infekcija bakterijom Helicobacter pylori, uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova, stresna zbivanja kao što su teške opekline, ozljeda i operacija središnjega živčanog sustava te teški oblici infekcija ili zatajenje organa, osobito jetre i bubrega.

Češće se pojavljuje kod bolesnika koji boluju od kroničnih bolesti, primjerice kod onih s kroničnom plućnom bolesti, cirozom jetre, bolesnika na hemodijalizi te onih koji uzimaju imunosupresijsku terapiju nakon transplantacije bubrega. Važnu ulogu u nastanku ulkusa imaju psihološki i genski čimbenici.

U nastanku i razvoju peptičnog ulkusa odlučujuća je neravnoteža između obrambenih (sluz, bikarbonati, sluznični tijek krvi) i agresivnih činitelja u lučevinama iz organa (kiselina, pepsin) koji u sprezi s vanjskim agresivnim činiteljima (H. Pylori, pušenje, alkohol, neodgovarajuća prehrana) izravno i neizravno oštećuju sluznicu i otežavaju cijeljenje ulkusa.

Najčešći simptomi su bol u žličici (epigastriju), osobito natašte i noću (kisela dispepsija), koju mogu pratiti žgaravica i podrigivanje, napuhanost, osjećaj punoće nakon obroka, mučnina i povraćanje. Petina oboljelih uopće nema tegobe, stoga postoji opasnost da aktivni ulkus ostane neotkriven duže vrijeme.

Bolest se otkriva pomoću dijagnostičke metode nazvane egzofagogastroduodenoskopija, koja omogućuje uvid u stanje sluznice uzimanjem uzoraka tkiva.

U liječenju se najčešće koriste lijekovi koji smanjuju lučenje želučane kiseline. Ako je bolesnik inficiran bakterijom Helicobacter pylori, lijekovi se uzimaju u kombinaciji s antibioticima. Navedena terapija uz dijetalnu prehranu u većine bolesnika dovodi do nestanka tegoba i cijeljenja ulkusa. Izbjegavanjem vanjskih agresivnih čimbenika, kao što su pušenje, alkohol te nepravilna prehrana, može se smanjiti rizik nastanka peptičnog ulkusa i komplikacija, odnosno mogu se znatno smanjiti tegobe uzrokovane ovom bolešću.

Hrana i piće koji putuju kroz želudac i crijeva dolaze do ulkusa te mogu ublažiti ili pogoršati simptome bolesti. Tako izbor hrane i pića može pomoći u kontroli izlučene količine želučane kiseline i ojačati obranu želučanih stanica.

Dijetoterapija ulkusne bolesti individualna je, pa nekim bolesnicima određena jela odgovaraju, a drugi ih ne podnose. Stoga bi hranu trebalo odabrati prema vlastitim tjelesnim reakcijama. Ako određena hrana uzrokuje nelagodu, treba je izbjegavati. Poželjno bi bilo pridržavati se savjeta što smijemo, a što ne smijemo jesti kod ulkusa i sljedećih preporuka:

• Prema Savjetima s Klinike Mayo, bolje je uzimati tri obroka dnevno nego, suprotno uvriježenome mišljenju, češće manje obroke. Takvi češći, manji obroci mogu biti uzrokom povećanja lučenja kiseline.
• Jela ne smiju biti prevruća, prehladna, preslatka ili prekisela.
• Hranu treba jesti polako i dobro je sažvakati.
• Ne preporučuju se veće količine tekućine između, tijekom ili nakon obroka.
• Nije preporučljivo pušenje, konzumiranje alkohola i kave.
• Nakon prekida liječenja lijekovima, treba nastaviti dijetoterapiju jer sprječava povratak i pogoršanje bolesti.

Preporučuje se:

– Nemasne juhe od pasiranog povrća (ukuhati sitnu tjesteninu, rižu, krupicu), juha od teletine i peradi, riblja juha
– Nemasno mlado meso pirjano u vlastitom soku, kuhano, pečeno u foliji ili vrećici (teletina, junetina, kunić, bijelo meso peradi)
– Bijela riba kuhana ili pečena u foliji, prije serviranja prelivena maslinovim uljem
– Tvrdo kuhana jaja
– Obrano mlijeko 1% m.m., posni svježi sir, jogurt, acidofil, probiotik, stepko
– Bijeli, odstajali kruh, dvopek, tost, tjestenina, riža, kukuruzna i pšenična krupica
– Kuhano i pasirano povrće (krumpir, špinat, blitva, mrkva, mladi grašak, mlade mahune, cvjetača, brokula, tikvice, oguljena rajčica, korabica, cikla, mladi grah)
– Maslinovo, suncokretovo i ulje kukuruznih klica
– Biskvit, puding, krupica i riža na mlijeku
– Kuhano voće, prirodni voćni sokovi, kašice od voća, banane
– Blagi biljni čajevi (kamilica), stolisnik, zeleni čaj, sok od svježeg kupusa
– Limunov sok razblaženi, sol, lovor, peršinov list

Preporučuje se u manjim količinama:

– Masne juhe, industrijske gotove juhe, juha od suhog mesa, mesni ekstrakti
– Pureća prsa u ovitku, toast šunka, nemasno svinjsko meso
– Nemasna kuhana pastrva
– Pržena jaja
– Svježe vrhnje 12% m.m.
– Kruh s integralnim žitaricama, svježi, vrući kruh i pecivo, dizana tijesta, kroketi, valjušci
– Mlada salata s limunovim sokom (cikla, zelena salata, matovilac), svježi kupus
– Maslac, margarin
– Med (lavanda, ružmarin)
– Džem
– Slaba kava, blagi kakao, mineralne vode
– Jabučni ocat razblaženi, đumbir

Ne preporučuje se:

– Prženo i pohano meso, dimljeno meso, salame i trajne kobasice, paštete, mesne konzerve
– Masna riba (skuša, tuna, srdela, šaran, som), riblje konzerve, sušena, marinirana, dimljena i soljena riba, lignje, dagnje, rakovi
– Punomasno mlijeko, zreli, masni sirevi, dimljeni sir, vrhnje s većim postotkom mliječne masti
– Paprika, kiseli kupus, krastavci, kelj, patlidžan, koncentrat rajčice, konzervirano povrće, prženi i pečeni krumpir, suhi grah, bob, leća, soja
– Svinjska i guščja mast, majoneza
– Pržena i dizana tijesta, palačinke, čokolada, kolači s nadjevom (orasi, mak, lješnjaci, bademi)
– Neoguljeno, nedozrelo i kiselo voće, grožđe, citrusi, konzervirano voće
– Crni čajevi, crna kava, pivo, alkoholna žestoka pića, slatki gazirani napici, sokovi na bazi limuna, Cola napitci
– Crveni luk, češnjak, ocat alkoholni, senf, hren, kečap, mononatrijev glutaminat, začinska paprika, papar

Izbjegavajte namirnice koje su najveći proizvođači kiseline: mlijeko, pivo, žestoka pića, kava, gazirani sokovi, Cola napitci, čokolada i proizvodi koji sadrže mentu (bomboni, žvakaće gume i sl.).

Predrasuda o mlijeku

Nemojte imati povjerenja u one koji vam savjetuju da pijete puno mlijeka za smirenje ulkusa. Sippyjeva dijeta ili kura iz 1915. godine je prošlost. On je svoje stavove zasnivao na tvrdnji da mlijeko neutralizira hiperacidni želučani sok, no danas znamo da u većim količinama mlijeko ima samo privremeni neutralizirajući učinak, nakon čega još više povisuje sekreciju kiseline, i to jedan do dva sata nakon uzimanja. Obrano mlijeko u kombinaciji sa žitaricama (zobene pahuljice, riža, pšenična i kukuruzna krupica) zbog njihove sluzi povoljno djeluje na stijenku želuca.

Oprez s alkoholnim pićima

Istraživanja stalno pokazuju da alkoholna pića mogu stvoriti oštećenja na želučanoj sluznici. Stoga se pacijentima s ulkusom savjetuje umjerenost, odnosno izbjegavanje alkohola. Posebno valja istaknuti pivo, “malu tvornicu kiseline”, kod kojeg glavni krivac nije alkohol nego fermentacija uzrokovana dodavanjem kvasca.

Kava i ulkus

Dokazano je da kava povećava lučenje kiseline u želucu, stoga se kod oboljelih od ulkusne bolesti nikako ne preporučuje. Izaziva li kava ulkus? Smatra se da kofein može smanjiti priliv krvi u tkivo želuca te zbog toga umanjiti pokretljivost želuca, kao i sekreciju zaštitnih tvari, što otvara put pojavi ulkusa. Iako nema čvrstih dokaza da kofein izravno pogoduje pojavi ulkusa, iz prethodno navedene činjenice ipak slijedi: izbjegavajte kavu!

Jedite banane

Da biste zaštitili želudac od kiseline i ulkusa, jedite banane. Naime, one potiču brzo i obilno razmnožavanje stanica i sluzi, koje stvaraju čvršću prepreku između želučane sluznice i nagrizajuće kiseline.

Sok od kupusa

Kupus sadrži gefarnat, spoj koji potiče stanice da naprave tanku prepreku od sluzi kao štit od napada kiseline. Recept: Napravite sok od svježeg sirovog zelenog kupusa (upotrijebite sokovnik). Mora biti svježe pripremljen jer se aktivne tvari uništavaju skladištenjem, zagrijavanjem ili preradom. Najbolji je sok od proljetnog i ljetnog kupusa.

Mahunarkama protiv kiseline

U istraživanjima objavljenim u Scandinavian Journal of Gastroenterology znanstvenici su, tražeći najaktivniju hranu protiv kiseline, otkrili da su najbolji pasirani crveni i bijeli grah. Ostale pasirane mahunarke također su se pokazale dobrim “čistačima kiseline”.

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje vrlo je prikladno za sluznicu želuca, koja ga odlično podnosi. Želudac se prazni brže nego pri upotrebi drugih masnoća, osobito suncokretova ulja i masnoća animalnog podrijetla. Upotreba maslinova ulja sprječava upalu, gastritis, a time i ulkusnu bolest. Maslinovo ulje povoljno djeluje na želučanu sluznicu, potičući cijeljenje ulkusa.

Riba

Bogatstvo proteina, višestruko nezasićenih masnih kiselina te umjerena količina masti bijelu ribu stavlja na sam vrh prehrane bolesnika s kroničnim ulkusom želuca i dvanaesnika. Preporučuju se riblja juha i kuhana riba (škarpina, oslić, brancin) prelivena maslinovim uljem.

Liječenje ljekovitim biljem

Pružite priliku čaju, jer on može ublažiti tegobe vezane za ulkus. Čajevi koji povoljno djeluju na ulkus mogu se pripremiti od sljedećeg ljekovitog bilja: kamilica, stolisnik (Achillea millefolium), matičnjak (Melisa officinalis), trputac (razne vrste biljke Plantago), imela (Viscum album) i sl.

Terapija medom (apiterapija)

Med (lavanda, ružmarin) se preporučuje uzimati uvijek poslije jela (uzme li se prije jela povećava kiselost želuca) po jednu čajnu žlicu otopljenu u mlakoj vodi ili čaju. Med ima sposobnost regeneracije sluznice, ublažava bol u želucu i smanjuje žgaravicu.

Vitamini koji mogu biti korisni u liječenju ulkusa

Želite li još nešto poduzeti u liječenju ulkusa, u prehranu možete uvrstiti vitamine poput beta-karotena, kompleksa vitamina B i vitamin C te cink i omega-3 masne kiseline.

Mineralne vode i ulkusna bolest

Poznato je da odgovarajuće mineralne vode djeluju tako da kiseli sadržaj želuca čine lužnatim (alkalnim) te povoljno djeluju na probavne funkcije. Mineralne vode mogu se piti stalno (nekoliko puta na dan) ili kad se osjeća žgaravica. Preporučuju se piti tzv. čiste kiselice, tj. one mineralne vode koje u sebi sadrže malo ugljičnog dioksida, a ne smije biti više od 1 g u litri vode. Naime, ugljični dioksid u većoj količini od te djeluje nadražajno na sluznicu želuca.

1. dan
Doručak: čaj od šipka, tost šunka, svježi sir, bijelo pecivo
Ručak: teleća juha s noklicama, kuhana teletina, pire krumpir, umak od rajčice
Večera: riža na mlijeku s cimetom, banana

2. dan
Doručak: čaj od kamilice, maslac, med, kruh
Ručak: juha od rajčice, kuhani oslić, blitva lešo s krumpirom, kompot od jabuka
Večera: oOkruglice od sira i griza

3. dan
Doručak: obrano mlijeko, corn flakes, banana
Ručak: juha od brokule, pirjano meso kunića, pirjana riža, cikla ribana
Večera: pureća šunka, kuhano jaje, stepko

4. dan
Doručak: čaj od stolisnika, maslac, marmelada, kruh
Ručak: pileća juha, pečena piletina, miješano povrće, banana
Večera: juneći haše, špageti, kupus salata

5. dan
Doručak: zeleni čaj, pileća prsa, svježi sir, bijelo pecivo
Ručak: riblja juha, kuhana škarpina u povrću, kuhani krumpir s peršinom, zelena salata s matovilcem, kompot od krušaka
Večera: žganci s acidofilom

6. dan
Doručak: bijela kava, maslac, med, kruh
Ručak: juha od rajčice, pureći odrezak, pirjane mlade mahune, puding vanilija
Večera: teleći rižoto s tikvicama

7. dan
Doručak: pšenična krupica na mlijeku, banana
Ručak: juha od mrkve, pirjana junetina u vlastitom soku, pire krumpir, pire špinat
Večera: gratinirana tjestenina sa sirom