Anemija je poremećaj sastava krvi koji rezultira smanjenjem sposobnosti krvi da prenosi kisik. Najčešće je posljedica nedostatka hemoglobina (tj. željeza kao glavnog sastojka hemoglobina) i/ili je posljedica malog broja i nenormalnog oblika i veličine krvnih zrnaca. Pogađa u prosjeku više od trećine svjetske populacije, a sve je češća i u razvijenim zemljama zapadnog svijeta. Polagani razvoj anemije karakteriziraju umor, slabost, kratak dah pri naporima, glavobolje i smanjena fizička sposobnost. Dugotrajniju i izraženiju anemiju karakteriziraju konfuzija, zaboravnost, osjećaj nesvjestice, panični napadaj, vrlo kratak dah i ubrzan rad srca, gubitak svijesti, žeđ… Kod vrlo izražene anemije, lice i ekstremiteti osoba izrazito su blijedi i svijetle boje. Puls je ubrzan uz tahikardije, a srčani protok povećan. Javlja se bol u srčanom mišiću, angina pectoris te simptomi srčanog udara. Kardijalna hipertrofija (povećanje srčanog mišića) moguća je kod dugotrajnih težih anemija.
Velike količine željeza u lošim suplementima željeza mogu blokirati metabolizam bakra, čak i kada uzimate željezo glicinat, nemojte pretjerivati.
Uzroci i vrste anemije
Naše tijelo tj. metabolizam u cjelini sadrži oko 4g željeza. 65% od te količine nalazi se u eritrocitima (hemoglobin), dodatnih 15% u mišićima (mioglobin i stanični enzimi). Ostatak željeza nalazi se kao vitalna rezerva uglavnom u feritinu – molekuli koje čuva vrlo reaktivno i oksidativno (može se reći – za organizam otrovno) željezo u proteinskom omotaču te ga iz tog omotača u slučaju potreba otpušta na vrlo kontroliran način. Značaj feritina osim kao skladišta željeza je ogroman jer niti jedna stanica u našem organizmu ne može funkcionirati pravilno bez njega. Štoviše – niti mitohondrije – naše male energetske centrale unutar stanica ne mogu funkcionirati bez feritina.
Anemija uslijed nedostatka željeza
Naš metabolizam izrazito efikasno reciklira željezo iz crvenih krvnih stanica (koje žive oko 115 dana a svake sekunde “odumre” ih oko dva milijuna) te željezo gubimo samo kroz normalan gubitak epitelijalnih stanica kože i sluznice te mala krvarenja, a žene znatno više kroz menstrualni ciklus. Taj dnevni gubitak od nekoliko miligrama željeza nadoknađuje se apsorpcijom željeza u tankom crijevu iz hrane. U slučaju potrebe, mobilizacijom željeza iz feritina nadopunjuje se eventualni dnevni manjak.
Anemija nastaje zbog više razloga. To mogu biti loša produkcija crvenih krvnih zrnaca, povećana razgradnja crvenih krvnih zrnaca, gubitak krvi i povećana razina fluida u tijelu. Najčešći razlog anemije je gubitak krvi (vrlo često u probavnom traktu, što treba kontrolirati). No, dugoročno ustvari do smanjenja produkcije crvenih krvnih zrnaca dovodi nedostatak željeza jer je njegov gubitak veći od dnevnih unosa kroz prehranu i zaliha uskladištenih u feritinu. Gubitak željeza može se dogoditi i uslijed veće prisutnosti virusnih i bakterijskih te višestaničnih parazita.
Smatra se da je danas nedostatak željeza još rašireniji problem od izražene anemije. Manjak željeza usporava i ometa kognitivni razvoj djece, usporava rast i smanjuje otpornost na infekcije. U svim starosnim grupama manjak željeza negativno utječe na radnu sposobnost. U trudnoći, znanstvene studije pokazuju da manjak željeza kombiniran s anemijom povećava stopu mortaliteta majke i ploda.
Anemija uslijed nedostatka vitamina B12 i B9
Ovaj tip anemije posljedica je deficita vitamina B koji definiraju veličinu i oblik krvnih zrnaca, a teški slučajevi su rijetki. Uglavnom su prisutni kod osoba koje imaju nedostatak intrinsičnog faktora potrebnog za apsorpciju B12 vitamina, vegana, alkoholičara i pacijenata koji koriste PPI lijekove.
Feritin kao najvažniji pokazatelj anemije
Željezo u serumu nije pouzdan pokazatelj stanja željeza u metabolizmu jer je vezano za protein transferin. Jako mala količina željeza vezana za transferin nije reprezentativna jer se brzo mijenja na dnevnoj bazi. Naime, ovisi o vrsti hrane koja je konzumirana. Zbog toga vrijednost željeza u serumu nema važan klinički značaj.
Daleko kvalitetniji i stabilniji pokazatelj stanja metabolizma željeza i prediktor anemije je feritin. On se (iako je primarno interstanično skladište željeza) nalazi u serumu u rastvorivom obliku i odlično reprezentira ukupne zalihe željeza. Razina feritina ovisi od dobi i spola. Nakon puberteta, muškarci imaju nešto više vrijednosti nego žene, a kod žena nivo feritina raste nakon menopauze. Iznad 70 godina još malo raste razina feritina i kod muškaraca i kod žena.
S obzirom da je feritin upalni pokazatelj (metabolizam u slučaju infekcije povlači svo željezo u serumu u feritin kako željezo ne bi bilo dostupno bakterijama i virusima za razmnožavanje), te je vrijednost feritina validna ako je CRP ispod 5. Uz vrijednosti CRP iznad 5, obično je feritin lažno povišen. Za interpretaciju nalaza, serum feritina u novijim znanstvenim studijama obično se smatra nalaz kod djece ispod 20mcg/L suspektan na deficit željeza, a za odrasle je taj nalaz 30mcg/L. Međutim, sve je više preporuka da se nalazi kod odraslih ispod 50mcg/L dodatno provjeravaju zbog mogućeg gubitka krvi u slučaju karcinoma debelog crijeva.
Metabolizam feritina
Da bi se željezo iz hrane tj. probave prebacilo u serum potreban je cink. Guštereča luči velike količine cinka u probavni sistem kako bi se stimulirala apsorpcija željeza i pretvorba željeza iz hrane koja se probavlja kroz crijevne resice u krv i limfu koja okružuje crijeva. Međutim, da bi se željezo koje se tako dobiva moglo serumom transferirati do jetre, ono se mora oksidirati i pretvoriti u trovalentno kako bi se ugradilo u transferin ( još jedan protein sličan feritinu) te ‘transferiralo’ do jetre koja i proizvodi feritin.
Enzim koji omogućuje tu oksidaciju željeza iz probave i njegovu ugradnju u transferin zove se ceruloplazmin, a u svom sastavu sadrži čak 6 atoma bakra. I on se proizvodi u centralnom laboratoriju našeg organizma – jetri. Dakle, bez dovoljno bakra nema niti dobrog transferina i posljedično – niti dobrog feritina.
Koji suplementi daju najbolji efekt i koliko ih je potrebno uzimati u slučaju deficita?
Kakobi cijeli ovaj proces funkcionirao, trebamo kvalitetne suplemente:
- željeza (željezov bisglicinat je definitivno najbolji oblik)
- cinka (pikolinat je najbolji oblik, ne preporučuje se acetat i glukonat, a ostale forme su čak i štetne)
- bakra (bakrov glicinat je ubjedljivo najbolji oblik, bakar oksid se uopće ne apsorbira, a bakar sulfat ima čak otrovni učinak).
S obzirom da su cink i bakar antagonisti, odvajaju se vremenski prilikom uzimanja bar 3-4 sata, a toliko ih treba odvojiti i od željeza!
Preporučene dnevne količine i omjer: 1 mg bakra dnevno na 10 do 20 mg cinka. Što se tiče željeza, dnevni preporučeni unos je 20 do 40 mg dnevno u obliku glicinata koji se u velikoj mjeri sav apsorbira i većini osoba ne radi probleme, pa čak i ako se ne uzima uz jelo. Vitamin C uz željezo poboljšat će dodatno apsorpciju željeza.
Loši oblici željeza poput sulfata obično se daju u većim dozama (i do 10 puta u odnosu na glicinat). To može izazvati preopterećenje metabolizma željezom, mučninu i probleme s probavom, jer čisto željezo je vrlo reaktivno i čak citotoksično.
Dodatne preporuke
Još nekoliko napomena koje treba uzeti u obzir za podizanje ceruloplazmina, a time i feritina:
Ne uzimajte vitamin D bez kofaktora magnezija i vitamina K2 jer se tako smanjuje produkcija ceruloplazmina.
Ne uzimajte prevelike količine vitamina C i suplemente kalcija jer ćete blokirati apsorpciju magnezija i željeza.
Velike količine željeza u lošim suplementima željeza mogu blokirati metabolizam bakra, čak i kada uzimate željezo glicinat, nemojte pretjerivati.
Prestanite s konzumacijom šećera i sintetičkih zamjena za šećer.
Prestanite s korištenjem fluora i klora (voda iz vodovoda, bazeni).
Prestanite s konzumacijom citrata kao suplementa jer ometa apsorpciju željeza.
LCHF prehrana pomaže metabolizmu ceruloplazmina i feritina
Uzimanje dobrog B komplex vitamina (s optimalnim dozama I kvalitetnim oblicima B2, B5 i B6, B12 i B9 ) jako će pomoći uspostavljanju ceruloplazmina i feritina. B12 i B9 vitamini su kofaktori jedan drugom i potrebni su u procesu stvaranja krvnih zrnaca u koštanoj srži.
