Već se skoro pet desetljeća zna kako su osobe s debljinom gornjeg dijela tijela (“muški” oblik pretilosti) izrazito ugrožene od srčanog i moždanog udara. U posljednja četiri desetljeća brojnim je istraživanjima dokazano kako je tome uzrok metabolički sindrom X, čije su glavne značajke debljina, dislipidemija, povišeni krvni tlak, nepodnošenje glukoze i inzulinska rezistencija (gotovo uvijek prisutna kod debelih osoba).
Istraživanje učestalosti metaboličkog sindroma X, objavljeno u SAD-u još 2002. godine, pokazalo je kako skoro 24 posto od 8814 nasumce odabranih i pregledanih Amerikanaca starijih od 20 godina ima metabolički sindrom X i samim time povećanu srčano-žilnu ugroženost. Samo 29% nema nijednu značajku sindroma. U jesen 2002. godine, na temelju slične studije, Mađari su objavili kako je kod njih učestalost ovog sindroma veća za 12 posto (36 posto svih odraslih stanovnika). Obzirom na mnoge sličnosti, vjerojatno se i u našoj Slavoniji i Srijemu može očekivati odgovarajuća učestalost metaboličkog sindroma X, najvjerojatnije preko 30 posto.
Pretilost i tip II šećerne bolesti najveći su zdravstveni problemi u razvijenim zemljama.
Stanje po pitanju debljine u Hrvatskoj
Ispitivanjem učestalosti pretjerane tjelesne težine i debljine u Hrvatskoj na temelju određivanja indeksa tjelesne mase (ITM = kilogrami težine podijeljeni s visinom u metrima na kvadrat) nađeno je kako prekomjernu tjelesnu težinu (ITM=25-30) ima 48,1 posto muškaraca i 34,7 posto žena. Isto tako, utvrđeno je kako je debelo (ITM preko 30 posto) daljnjih 31,1 posto muškaraca i 15,2 posto žena. To znači da bi ukupno 50 posto hrvatskih žena i čak 79 posto muškaraca trebalo smršavjeti.
Dokazano je da je debljina najčešća značajka metaboličkog sindroma X. Evidentno je i da nam predstoje i epidemija debljine i epidemija metaboličkog sindroma X, pa samim tim i znatno povećanje ugroženosti, pobolijevanja i smrtnosti od srčanožilnih bolesti, šećerne bolesti i raznih malignih bolesti povezanih s debljinom. To znači i znatno povećanje korisnika vanbolničke i bolničke zdravstvene zaštite. Naime, pretilost i tip II šećerne bolesti najveći su zdravstveni problemi u razvijenim zemljama. Oni su dosegli epidemijske razmjere i u mnogim nacijama u razvoju. Stoga, treba posvetiti veliku pažnju prevenciji i što ranijem liječenju i debljine i metaboličkog sindroma X.
Kako smanjiti i održati poželjnu tjelesnu težinu
Upotrebljavajući suvremenu najbolju metodu ili lijek, u teoriji je moguće liječiti svaku od komponenata metaboličkog sindroma X, svaku na svoj način. To može dovesti do pojedinačnih liječenja za 5 ili više poremećaja. Međutim, težište današnjih napora usmjereno je primjenjivanju metoda koje istodobno poboljšavaju nekoliko simptoma sindroma.
Na prvom mjestu je smanjenje tjelesne težine. Ono već prvi tjedan dovodi do sniženja krvnog tlaka, koje se s daljnjim gubitkom tjelesne težine nastavlja. Dolazi i do sniženja šećera u krvi, sniženja triglicerida i do 50 posto. Dolazi čak i do malog porasta “dobrog” HDL kolesterola do 8 posto. Postoje dokazi kako i ograničeni gubitak tjelesne težine (manje od 7 kg), najčešće umjerena redukcija za 5 kg ili 5 – 10 posto, smanjuje i vrijednosti nekih faktora zgrušavanja. A time i učestalost srčanog i moždanog udara i ukupnu smrtnost za 20 posto.
Kao što se suvišni kilogrami nisu nakupili naglo, tako ne valja očekivati ni njihov brzi gubitak. Najnormalniji je gubitak oko 2 kg mjesečno tj. najviše 1/2 kg tjedno, pa nisu potrebne nikakve rigorozne dijete. Gotovo da nema čovjeka koji uz malo pažnje ne bi mogao izgubiti 5 kg u tri do četiri mjeseca. A time je već postignut cilj za sva gore navedena poboljšanja.
Doručak, ručak, večera
Problem je, međutim, u održavanju postignutog gubitka. To zahtijeva promjenu životnih navika. Jedna od najučinkovitijih, ali za neke osobe i najdrastičnijih, je parola koju smo pred mnogo godina slušali od naših učitelja dijabetologije: “Jedi sve kao do sada, samo polovicu manje!”. Drugu sam čuo davne 1961. godine u Škotskoj. Tamo sam se divio tome kako praktički uopće nemaju pretilih ljudi. Odgovor je bio: “Doručkuj sam, ručaj s prijateljem, večeru daj neprijatelju!”. Dakle, radi se o smanjenju unosa hrane navečer, odnosno ispuštanju ili preskakanju večere. Mehanizam je jasan. Tijekom dana unesena hrana ima prilike utrošiti se. A ona unesena prije spavanja vjerojatno završi u salu.
Ta jednostavna metoda stvarno djeluje. No, ona nije popularna kod zaposlenih obiteljskih ljudi. Oni rade do kasno poslije podne i žele bar jedan obrok u danu pojesti zajedno s obitelji. Za njih je važno da izbjegavaju sokove, sirupe i alkoholna pića, colu i tonik pića. Umjesto toga trebaju piti što više vode. Naime, ovi napici jako povećavaju unos kalorija, a ponekad mogu povećati i osjećaj gladi. Kruh, najbolje od integralnog brašna ili crni, nikako bijeli ni kukuruzni, trebalo bi jesti samo za doručak. Za ostale obroke kao prilog tjesteninu ili integralnu rižu. A krumpir samo kuhan, ne pečen, pogotovo ne pomess-frites.
Najvažniji su česti mali obroci – idealno 5 dnevno, po principu “nikad gladan, nikad sit“. Pritom je obrok i velika jabuka ili naranča, ali i obrano kiselo mlijeko ili dijetni jogurt. Najvažnije je obilno unositi voće i povrće, po mogućnosti 3 puta dnevno.
Programirana tjelesna aktivnost
Iako je sasvim jasno da jedino smanjeni unos kalorija može smanjiti tjelesnu težinu kod najvećeg broja osoba, ipak je najbolje redukcijsku dijetu kombinirati s programiranom fizičkom aktivnošću. Time se jedino može postići i dostatno povišenje zaštitnog HDL kolesterola. Međutim, ako to sve ne pomaže, danas u Hrvatskoj postoje dva registrirana lijeka protiv debljine koja se uz liječnički recept kupuju u ljekarni.
Prema mnogim stručnjacima, održavanje umjerenog programa fizičke aktivnosti može pomoći da se jednom postignuta redukcija tjelesne težine i održi. Ali, nije svejedno kakav se oblik primjeni. Potrebno je barem tri puta tjedno (optimalno pet do šest puta), najmanje pola sata (optimalno 45 minuta do sat) neprekidne fizičke aktivnosti. Treba upražnjavati tzv. sportove ustrajnosti kao brzo hodanje, trčanje, plivanje, vožnju bicikla, skijanje. Eksplozivni sportovi, u kojima se aktivnost odvija samo povremeno (npr. dizanje utega, vratari u nogometu i rukometu…), nisu dovoljno učinkoviti. Kod netreniranih osoba bez kondicije fizičku aktivnost treba postupno povećavati, kao i kod starijih osoba. I naravno, kod svih njih paziti i isključiti neke od bolesti ili stanja koja bi se mogla pogoršati.
Budući su kod velike većine pacijenata korjeniti uzroci metaboličkog sindroma X nepravilna prehrana i neodgovarajuća fizička aktivnost, velika učestalost ovog sindroma naglašava hitnu potrebu razvoja odgovarajućih mjera za kontrolu epidemije debljine i poboljšanje stupnja fizičke aktivnosti.
Autor: prof. dr. sc. Tomislav Čabrijan , dr.med., spec. internist – endokrinolog i dijabetolog
10 namirnica koje potiču mršavljenje
Dr. Meri Bura: Zdravo mršavljenje
Kako se motivirati za mršavljenje uz hipotireozu
Što kada vježbanje ne potiče mršavljenje?
