Postavite li nekom prosječnom liječniku pitanje što su to adaptogeni, mnogi će po riječi prepoznati smisao, no mehanizme i pravu narav tih biljaka najvjerojatnije neće znati. To nije čudno, jer se pojam „adaptogen“ pojavljuje tek sredinom 20. stoljeća, dok je aktivnije u upotrebi u zadnjih 15 godina. Prvi koji je upotrijebio tu riječ je poznati ruski parapsiholog i znanstvenik N.V. Lazarev. On je, naime, bio začuđen djelovanjem novog prirodnog spoja koji je povećavao otpornost organizma na stresne utjecaje.
Definicija riječi „adaptogen“ podrazumijeva nekoliko stvari:
-adaptogen povećava otpornost organizma na širok spektar „neprijateljskih“ stanja organizma, u što spadaju fizički, kemijski ili biološki faktori
-adaptogen ima ulogu normalizacije organizma, odnosno ispravljanja poremećaja uzrokovanih stresnim stanjima i agensima
-adaptogen mora imati neštetno djelovanje na organizam (ako se uzima u propisanom obliku i propisanim dozama), bez obzira na to što djeluje na široki spektar poremećaja.
Iza svih ovih visokointelektualnih definicija stoji grupa biljaka koja je, ukratko, zadužena za normalizaciju rada organizma nakon stresnih stanja ili prevenciju da do tih stanja uopće ne dođe.
Toliko je zapisa o benefitima reishi gljiva da mnogi liječnici s područja Azije koriste reishi gljive rame uz rame s farmaceutskim lijekovima za liječenje autoimunih bolesti.
Mehanizam djelovanja adaptogena
Mnogi misle da su adaptogeni zapravo stimulansi – djelomično to i jesu. Po svom se sastavu razlikuju od klasičnih stimulativnih supstanci. No, glavna razlika je zapravo u njihovom djelovanju.
Stimulansi uglavnom rade na kratkotrajnom poboljšanju metabolizma stanica ili pojačanog prijenosa signala koji možemo usporediti s pojačanim ubrizgavanjem kod motora. Kratkotrajno podižu učinak, ali nakon toga bilježe nagli pad potencijala i produžuju termin oporavka.
Adaptogeni podižu potencijal tijela tako što djeluju na povećanoj sintezi RNA u stanicama. Stoga kao posljedicu nemamo nagli pad potencijala, nego blago spuštanje na uobičajeni tempo tijela.
Adaptogene biljke i njihove aktivne supstance
Adaptogene gljive
Medicinske ili adaptogene gljive koriste se u tradicionalnim i narodnim recepturama lijekova još i prije početka računanja nove ere. Sigurno ste čuli za Ötzi, jedno od najstarijih tijela, pronađeno smrznuto u ledu. Datira otprilike od oko 3300 pr.n.e (pronađeno je u alpskom glečeru 1991. godine). Ötzi je sa sobom imao dvije različite vrste gljiva iz svog vremena. Jedna je bila gljivica koja raste na kresivu, a sposobna je bila zadržati toplotu ugljenu kako bi se olakšalo ponovno paljenje vatre i nakon nekoliko sati. Druga je bila medicinska brezina polipora koja se koristila za tretiranje parazita i drugih infekcija.
Iz egipatskih hijeroglifa moglo se vidjeti kako je njihovo tadašnje društvo gledalo na gljive kao na biljke besmrtnosti. Gljive su originalno konzumirali faraoni i plemstvo te im je dat naziv “sinovi bogova”. Na umjetničkim djelima prikazivane su kao poslane na našu planetu kroz snopove svjetla.
Chaga
Chaga je gljiva koja primarno raste na drveću breze. Tradicionalno se koristi već stoljećima u Sibiru i drugim dijelovima Azije kao lijek koji jača imunitet te općenito poboljšava zdravlje. U Istočnoj Europi tradicionalno se koristi za tretiranje različitih zdravstvenih problema, poput onih želučanih. Nedavna istraživanja (doduše na životinjskim subjektima) pokazala su kako chaga može pomoći smanjiti inflamatorne spojeve poput nitričnog oksida i cikooksinegaze. U drugom istraživanju je ekstrakt chage na bazi vode pokazao antiviralno svojstvo protiv uobičajenih infekcija (poput gripe). Chaga je također bogata antioksidansima. Smanjuje oštećenja uslijed djelovanja slobodnih radikala, bori se protiv upala i infekcija, jača imunitet te štiti od stresa i anksioznosti.
Shiitake
Shitake gljive jedna su od najčešće kultiviranih vrsta gljiva, odmah nakon šampinjona. To je odlično jer je tako do njih lakše doći. Medicinska upotreba shiitake gljiva datira barem oko 100 godina n.e. U Kini su upotrijebljene kao tretman za bolesti gornjeg dišnog trakta, za povećanje razine energije, smanjenje umora te kao eliksir za poboljšanje chi-ja. I kao malo iznenađenje, također su ih koristili za usporavanje znakova starenja. Danas se najčešće koriste u gastronomiji. A prema istraživanju iz Japana, djeluju na snižavaje kolesterol i štite zdravlje srca.
Maitake
Maitake gljive dobro su poznate po visokoj koncentraciji blagotvornih beta-d-glucana, do kojih se dolazi kroz ekstrakciju vodom. Polisaharidi iz maitake gljiva pomažu kod kontrole šećera u krvi kod dijabetičara. Također, smanjuju kolesterol, reguliraju krvni tlak, a korisni su kod kontrole i održavanja tjelesne težine. Pomažu kod probave, jačaju imunitet i još jedan su imunomodulator.
Reishi
U tradicionalnoj kineskoj medicini, Reishi ima titulu „biljke za besmrtnike“. Koristila se za ojačanje vida, smirivanje uma, prevenciju senilnosti i produženje životnog vijeka. Jača slezenu, olakšava iskašljavanje, obnavlja bubrege, smanjuje bol u zglobovima, jača mišiće, kosti i vezivno tkivo. Zadnjih je godina dokazano da ojačava imunitet, pomaže u borbi protiv raka, popravlja kardiovaskularno stanje u svim aspektima, ublažuje upale, poboljšava rad nadbubrežne žlijezde te smanjuje stres.
Postoji toliko zapisa o benefitima reishi gljiva da mnogi liječnici s područja Azije koriste reishi gljive rame uz rame s farmaceutskim lijekovima na prvoj liniji liječenja autoimunih bolesti. U današnje vrijeme reishi se često spominje zbog antibakterijskog, antiviralnog pa čak i antikancerogeno i antitumorskog djelovanja. Smatra se imunomodulatorom. Poboljšava energiju i mentalnu oštrinu te smanjuje stres i anksioznost.
Preliminarna stanična istraživanja pokazala su kako polisaharidi i triterpeni iz ekstrakta reishija mogu pomoći kod smanjenja viška masnih naslaga. Isto tako, balansiraju šećer u krvi upravo zbog svoje sposobnosti da reguliraju alfa-glukozidazu. Riječ je o enzimu odgovornim za razlaganje škroba u šećere.
Lavlja griva (Lion’s Mane)
Lavlja griva je vrsta gljive koja s vremenom sve više privlači pažnju zbog potencijalnih neurozaštitnih svojstava. Nerve Growth Factors (NGFs) koji su pronađeni u ovoj vrsti gljive moguće imaju sposobnost regeneracije i zaštite moždanog tkiva/moždanih neurona. Do sad je otprilike desetak istraživanja objavljeno upravo na temu neurozaštitnih benefita Lavlje grive. U sklopu jedne manje studije je tijekom 16 tjedana ispitanicima 3 puta dnevno dozirano 250 mg u formi tableta. Od toga je 96% sastava bila Lavlja griva. Osobe koje su uzimale Lavlju grivu imale su značajno bolje rezultate na skali kognitivne funkcije u odnosu na one koji su dobijali placebo. Još jedna manja studija pokazala je kako ova gljiva u nekim slučajevima ima potencijal utjecaja na smanjenje depresije i simptoma anksioznosti.
Cordyceps
Ova se biljka koristi za liječenje impotencije i pomlađivanje. Ima vrijedna adaptogena djelovanja koja utječu na pomlađivanje, liječenje muške impotencije i još dugi niz bolesti. Njena aktivna supstanca je kordicepin. Pripisuju mu sposobnosti obnavljanja DNA oštećenja, što može biti potencijal za prevenciju nastajanja tumora. Podiže razinu energije i budnosti.
Raste u podnožju Himalaja na Tibetu i u Butanu. Tamo je koriste kod problema s bubrezima, srčanih problema te za podizanje libida. U tradicionalnoj kineskoj medicini upotrebljavala se za obnovu bubrega i slezene, povećanje plodnosti te jačanje kostiju i sluha. Također pomaže kod neplodnosti, noćnog znojenja, zujanja u ušima, vrtoglavica i umora. Studije su pokazale kako ova gljiva doprinosi boljoj opskrbljenosti tijela kisikom, povećava staničnu energiju, smanjuje kolesterol, sprječava oksidativna oštećenja i regulira imuno funkcije.
Kordiceps je medicinska gljiva cijenjena prvenstveno zbog svoje izuzetne sposobnosti za poboljšavanje energije i smanjivanje umora. U samom je centru tradicionalne kineske medicine već dugih 1,300 godina. Koristi se kao supertonik u svrhu dugovječnosti. Ima sposobnost boostanja kisika, a njeno djelovanje na respiratorne bolesti je također dokazano. Jedna je kineska studija rađena na životinjama pokazala kako ekstrakt kordicepsa može poećati antioksidanse bogate β-glucanssuperoxide dizmutazom, kao i glutathione peroxidazu. Ova gljiva ujedno smanjuje inflamatornu monoamine oxidazu, kao i aktivnost lipidne peroxidaze, zbog čega starimo. Još jedno istraživanje, ovaj put na ljudskim subjektima, pokazalo je da se kordiceps ponaša kao adaptogen tj. balansira hormone.
Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea)
Ovaj je adaptogen najsigurniji za upotrebu i ima najistaknutije adaptogene osobine. Ima razna imena: zlatni korijen, arktički korijen ili jednostavno – rodiola. Postao je poznat na našim područjima nakon što su je počeli koristiti mnogi sportaši i ljubitelji ekstremnih aktivnosti. Koriste ga zbog primijećenog blagotvornog djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.
Pripravak koji se radi iz korijena prilično je kompleksan i sadrži mnoge flavonoide, fenole i fenolne glikozide. Svi oni imaju povoljan učinak na organizam (salidrozid i rozavin).
Narodna medicina potvrdila )3 njegov utjecaj na depresije, stimulaciju živčanog sustava, povoljno djelovanje na umore i psihofizičke napore. U drevnoj medicinskoj dokumentaciji spominje se još u antičko doba. U posljednje vrijeme čuje se kako je rodiola, u kombinaciji s guaranom, postala često korištena biljka kod studenata u fazama učenja. Upravo zbog malog broja kontraindikacija i interakcija, rodiola predstavlja zanimljiv izbor u ekstremnim situacijama ili pripremama organizma.
Ružičasti žednjak odnosno rodiola vrlo je vrijedna biljka s nesumnjivim potencijalom u adaptogenom smislu. Ipak, dobro je naglasiti da se radi o endemičnoj vrsti, te se savjetuje da je ne berete ako naiđete na nju u prirodi. Ekstrakti na tržištu imaju sasvim dovoljno aktivnih supstanci i beru se na područjima gdje rodiole ima puno više. Čuvajmo naše primjerke.
Kineski/korejski ginseng (Panax ginseng)
Japanski ginseng (Panax japonicus)
Američki ginseng (Panax quinquefolius)
Ginseng je jedna od najpoznatijih adaptogenih biljaka. Ekstrakti se dobivaju iz ove tri vrste ginsenga, iako ima preko 10 vrsta.
Samonikli ginseng je zapravo jako rijedak. Zbog toga se u posljednje vrijeme koriste kultivirane biljke (P. notoginseng/P. pseudoginseng). Stoga je dobro uvijek pogledati i latinski naziv na pakiranju ekstrakta. Važno je napomenuti kako je njemačka Komisija E priznala ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za rekonvalescenciju i oporavak fizičkih i mentalnih sposobnosti i koncentracije.
U literaturi se spominje i kao stimulans, što ginseng zapravo i jest. No, ima i adaptogena svojstva. Snaga ginsenga je u triterpenskim glikozidima, nazvanim ginsenkozidi. Ima ih preko 25 vrsta i njihovo djelovanje na tijelo je svestrano. Istraživanjima je potvrđeno njihovo stimulativno anti-alergijsko djelovanje, koje se očituje u mehanizmu stimuliranja tijela u proizvodnji kortikosteroida putem adenohipofize i povećavanju adaptogenog potencijala tijela. Takvi „naši“ kortikosteroidi puno su zdraviji i manje štetni od steroida proizvedenih nekim drugim putem.
Osim toga, ginseng se spominje kao sredstvo u borbi protiv raka i mikroorganizama. Ima i svojstva zaštite od rendgenskog zračenja i ostalih patogenih utjecaja na organizam. S obzirom da se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doziranja i načinaa uzimanja ginsenga.
Sibirski ginseng – eleuterokok (Eleutherococcus senticosus)
Iako dijeli ime s pravim ginsengom, on mu nije srodan ni po rodu, ni po vrsti. No, po djelovanju nisu daleko. I ovdje imamo grupu aktivnih supstanci, koje se nazivaju eleuterozidi. Usto, prisutni su i fenilpropanoidi, lignani i neki polisaharidi.
Eleuterokok se masovno koristi na području bivšeg Sovjetskog saveza za iste bolesti za koje se koristi i pravi ginseng. Uglavnom je to rekonvalescencija i oporavak od napornih fizičkih i mentalnih stanja. Tako ga opisuje i njemačka Komisija E. Na njemu su se radila brojna istraživanja koja su pokazala značajan potencijal u borbi protiv infekcija, tako je utvrđeno povećanje razine T-limfocita u krvi (imunomodulacija), kao i smanjenje razine šećera u krvi (hipoglikemijsko djelovanje). Također se tradicionalno koristio i kod smanjenja masnoće i triglicerida u krvi. Neki autori spominju i potencijalno antioksidativno i antitumorsko djelovanje, no trebat će još istraživanja na tu temu.
Za većinu ovih djelovanja nije u potpunosti poznat biokemijski i farmakološki mehanizam. Kako se čini da je eleuterokok nešto moćniji od svog „imenjaka“ – pravog ginsenga, isto tako pokazuje i mnoge nove interakcije i kontraindikacije. Zabranjena je njegova upotreba kod visokog tlaka, uzimanje zajedno s drugim drugim stimulansima (čak i kavom) i lijekovima za određena psihička stanja. Moguća je interakcija s mnogim kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima. Poseban oprez se preporučuje osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi.
Eleuterokok je vrlo moćan adaptogen, ali u vezi njegovog korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine, posebice ako uzimate i druge lijekove.
Ashwaganda – indijski ginseng (Withania somnifera)
Ashwagandha je snažna biljka – adaptogen koja raste u sjeverno-istočnom djelu Indije. Istraživanja su pokazala preko 30 aktivnih supstanci u koje spadaju alkaloidi, steroidni laktoni i terpenoidi te željezo kao nutrijent. Iz ovoga se vidi kako ashwagandi predstoji zanimljiva znanstvena „karijera“.
Ayurvedska medicina je veliki „potrošač“ ove biljke, uglavnom za koštano-mišićne poremećaje, reumatske promjene, protiv stresa te za oporavak nakon bolesti ili kao prevencija bolesti. Efekt je uočen i kod napora te sportskih natjecanja. Stoga su ga koristili u iste svrhe kao i eleuterokok.
Znanstvena istraživanja spominju protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja te još neka druga koja su još u fazi istraživanja. Bitan je i efekt koji ashwaganda ima na živčani sustav i povećanje rezistencije na stres, zbog čega se i našla na ovom popisu. No, ne preporučuje se korištenje ove biljke u trudnoći.
