Godina pred nama, godina je promjena. Tek će se u nadolazećim vremenima iskristalizirati što nam nosi budućnost i koliko će se svijet promijeniti na svim razinama. Promjene smo već primijetili u znanosti, pogotovo u vidu rada na pronalasku cjepiva protiv virusa Covid-19 koje je ujedinilo znanstvenike svih zemalja. No, što nam nosi budućnost? Na koga bi trebalo najviše apelirati i što nas očekuje u nadolazećim vremenima? O sve u tome razgovarali smo s Ivanom Đikićem, hrvatskim znanstvenikom sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu.
Đikić je sa svojim timom nedavno dobio financijska sredstva za još dva projekta kojima je cilj pronalazak lijeka za Covid-19. On je optimističan i u ovom zanimljivom intervjuu uspio je djelić tog optimizma prenijeti na nas, a nadamo se da će isti učinak imati i na vas.
Kašnjenje s cijepljenjem povećava opasnost razvoja novih sojeva koji bi mogli izbjeći imunološkom odgovoru stvorenom cijepljenjem.
Kako će po vama izgledati godine pred nama? Kada možemo očekivati neku sigurnost s obzirom na to da je krenulo cijepljenje?
Ovo je odlučujuća godina u kontroli COVID pandemije. Glavni ključ uspjeha je cijepljenje koje bi do kraja godine trebalo obuhvatiti oko 70% populacije. To je i dalje realno usprkos svim zastojima u proizvodnji i nabavi cjepiva. One zemlje koje se uspiju dobro organizirati, moći će zaštititi svoju rizičnu populaciju te iz defenzivnog stanja zatvorenosti preuzeti kontrolu širenja virusa. A upravo to je presudan čimbenik osiguranja kvalitetnijeg života i rada u 2022. godini.
Pojavili su se novi sojevi u Hrvatskoj. Koliko je situacija ozbiljna i koliko se liječenje tih novih sojeva razlikuje od ovih već “poznatijih”?
Tijekom jeseni došlo je do razvoja velikog broja virusnih varijanti i sojeva (detektirano je preko 4000 mutacija u genomu virusa). Oni su evolucijski unaprijedili sposobnost virusa da se još brže širi u populaciji, što uzrokuje pretrpanost zdravstvenog sustava i povećava broj umrlih. Sva dosadašnja odobrena cjepiva učinkovita su i protiv tih novih sojeva. To je ohrabrujuće i to nas motivira na procjepljivanje što većeg dijela populacije. Kašnjenje s cijepljenjem povećava opasnost razvoja novih sojeva koji bi mogli izbjeći imunološkom odgovoru stvorenom cijepljenjem. U tom slučaju morali bismo stvarati nove vrste cjepiva protiv takvih, novih sojeva. No, današnja je tehnologija toliko napredovala da bi se ta nova cjepiva mogla razviti unutar par mjeseci.
Malo po malo mjere u Hrvatskoj popuštaju. Imamo li razloga za paniku i na što bi vi upozorili građane, kako bi se trebali ponašati?
Prije svega potreban je oprez, izbjegavanje panike, pravilna komunikacija s javnošću te odgovornost onih koji donose odluke. Virusi, uključujući i nove sojeve, nalaze se oko nas i dalje su opasni.
Ignoriranje opasnosti virusa, od strane odgovornih osoba moglo bi prouzročiti ponavljanje scenarija iz studenoga i dovesti do većeg povećanja broja umrlih.
Dovoljno je samo pogledati zemlje u susjedstvu, uključujući Srbiju, Rumunjsku, Bosnu, ali i Češku, Slovačku i Poljsku. Niti jedna zemlja nije dostigla prirodni kolektivni imunitet prebolijevanjem od, primjerice, 50% stanovništva, uključujući Brazil ili Švedsku. Stoga je neodgovorno iznositi nepotvrđenu i znanstveno neutemeljenu najavu kraja pandemije. Neodgovorno je tvrditi kako je u Hrvatskoj populacija već velikim dijelom zaštićena pa je potrebno cijepiti još samo 20% osoba. To jednostavno nije istina. Stoga je jako važno apelirati na širu javnost u smislu da se nastavi ponašati odgovorno, da se izbjegavaju veća privatna i društvena okupljanja, nose maske, održava osobna higijena, vodi računa o pravilnoj prehrani koja uključuje uzimanje vitamina D itd.
Ova je godina po mnogočemu godina promjena. Jeste li optimist ili pesimist? Na koje biste važnosti ukazali u godinama pred nama?
Duboko vjerujem da će znanost pobijediti COVID. Stoga sam optimist, gledano na duži rok. Već danas bilježimo uspjehe nekih zemalja u zaštiti svojih građana. A činjenica da postoji desetak kvalitetnih cjepiva, dodatno povećava šanse većine ostalih zemalja da također uspiju. Pritom je posebno važno voditi računa o sprječavanju raznih pojedinaca i interesnih grupa da odstupe od znanstvenih činjenica i time izazovu dodatne opasnosti. To je, nažalost, bio slučaj tijekom prvih mjeseci proizvodnje i distribucije cjepiva.
Potresi i globalna epidemija znatno su utjecali na nas, a njihove posljedice na naše zdravlje tek će se vidjeti. No, kao i uvijek u najtežim situacijama pokazali smo zajedništvo. Može li to biti naznaka nekih novijih solidarnijih vremena u kojima ćemo shvatiti da je zajedništvo i aktivno sudjelovanje u zajednici ono što nas pokreće i drži na okupu?
U velikim krizama koje ste spomenuli ljudi obično počinju intenzivnije iskazivati svoje kvalitete. Očigledno je da je u Hrvatskoj većina građana solidarna s onim potrebitima te da se razvio duh zajedništva, suradnje i spremnosti na pomaganje. Želim vjerovati da barem dio tih iskustava predstavlja ulog u bolju budućnost Hrvatske. Jako je pozitivno da mladi postaju sve aktivniji i da kroz razne inicijative i programe unapređuju okruženja u kojima žive i djeluju. Upravo taj lokalni aktivizam bio je glavni ključ promjena na bolje u brojnim europskim gradovima.