Više od pola svog života provela sam osvrćući se na mišljenje pogrešnih ljudi. Sada, nakon što sam napunila 50 godina, shvatila sam prave životne vrijednosti.
Shvatila sam kako sam prestara za ove stvari koje su me sputavale cijeli život…
Prestara sam da bih šutjela
Ne želim više šutjeti kada mi netko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim klimati glavom ili se složiti sa svakom nadmenom i samodopadnom osobom. Ne želim šutjeti na nepravdu! I zato, kad vidim da nešto nije u redu, želim vikati na sav glas, jer je život postao prekratak da bi se o šutjelo o nepravdi.
Prestara sam da bih brinula o tome kako izgledam drugim ljudima
Već godinama zavidim muškarcima jer oni ne “moraju” svakih dvadeset dana bojati kosu da bi prekrili sjede. Muškarci ne moraju ujutro stavljati kilograme pudera na lice i brinuti što im se vide bore od brige i smijeha.
Sada sam dovoljno stara da bih znala kako sam najljepša baš takva kakvom me Bog stvorio. Imam bore, ne zna im se broj, sjeda mi je svaka druga dlaka, ali sam tek sada zadovoljna s tim kakva sam.
Ono pitanje “Što će reći susjedi?” ne tiče me se već neko vrijeme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh.
Prestara sam da bih imala samo sitne grijehe
Sada sam dovoljno stara da imam samo – grijehe! Sladoled nedjeljom sam preimenovala u sladoled za svaki dan. Tako da sada uživam u svojim grijesima koje više ne mogu svrstati u male, jer su mi apetiti narasli.
Prestara sam za neudobnu obuću
Sada želim da me ništa ne ograničava. A moje je kretanje godinama ograničavala visoka potpetica. Nisam mogla hodati tempom kojim sam željela. Uvijek me nešto žuljalo, boljelo… Sada nosim samo udobno i to je to!
Prestara sam da bih se ispričavala za nered u kući
Ponekad mi je nered u kući jer imam puno toga pametnijeg za raditi od čišćenja. Eto, zato tako izgleda i da, kuća mi nikada nije čista “kao apoteka!”
Prestara sam za nagomilavanje stvari u kući
Ne sakupljam i ne čuvam više ništa. Da na vrijeme nisam počela bacati neke stare papire, kutije, gardarobu, do sada u kući ne bi bilo mjesta za mene. Uspomene čuvam isključivo u glavi.
Prestara sam da bih se družila s ljudima koji mi ne odgovaraju
Zašto bih trpjela neke nadobudne osobe koje mi idu na živce? Ne želim. Imam dovoljno godina da znam tko mi odgovara, a tko ne. Tko mi ne odgovara više me nikada neće vidjeti…a ni ja njega!
Prestara sam da bih nalazila samo dobro u svakoj osobi
Zašto gubiti vrijeme? Svi ljudi, po djelima gledajući – nisu dobri. To je tako jednostavno. Ako je netko učinio nešto loše, a to je učinio iz loše namjere, nema šanse da ga više opravdavam. Djela govore više nego riječi. Sada sam dovoljno stara da samo kažem: “Dragi moj, ti (zasad) nisi dobra osoba!” – i produžim dalje.
