Ljubaznost – vrlina koju zaboravljamo

Kada smo bili mali, učili su nas da je lijepo reći “dobro jutro”, “molim vas” i “hvala”. To je bio znak dobrog odgoja. Danas, čini se da su ove male čarobne riječi nestale zajedno s osmijehom ljudi. U stvarnosti, iza ovih jednostavnih zaboravljenih riječi, postoji daleko ozbiljniji problem koji se širi: dobrota polako nestaje iz svijeta!

Kada ste posljednji put vidjeli osobu koja vam se nasmijala od srca, ali one tople osmijehe poput zagrljaja, koje vam daju osjećaj da ste primili nešto duboko lijepo. Sjećate li se toga? A vi, kad ste posljednji put nekome uputili takav osmjeh?

Ljubaznost je vrlina najhrabrijih

Istina je da je svijet loše mjesto. Život je stresan, svatko ima svoje probleme… Ali ako je svijet sumorno i sivo mjesto, to je zato što manifestiramo ono što nosimo u sebi.

Biti ljubazan ne znači biti slab. Misliti da je ljubaznost izraz slabosti velika je laž, i samo ljudi sa surovim srcem mogu izreći takvu laž. Morate biti jaki da biste bili ljubazni.

Ljubaznost se rađa tamo gdje stanuje hrabrost – u srcu, i to su blisko povezane vrline. Jer u ovom svijetu u kome se širi ravnodušnost, gdje ljudi više vole snimati katastrofe umjesto da pomažu, gdje postoji potpuno neuravnotežen kult ega, biti ljubazan je autentičan čin hrabrosti.

​Morate biti jaki da biste bili ljubazni

​Lako je biti agresivan, ljut, sarkastičan. Dovoljno je dati glas najprimitivnijim instinktima i postat ćemo nesposobni otvoriti se svijetu, nesposobni pokazati kako se stvarno osjećamo iznutra.

Ova bezrazložna agresija pokazuje napor koji ulažemo u  traženju našeg mjesta u svijetu, zbog čega pokazujemo očnjake. To je bol koja govori, unutrašnja bol koja odzvanja starom ranom i kompulzivnom potrebom da se zaštitimo od svijeta. Ili možda od nas samih?!

Postajemo hladni, postajemo kritičari, nesposobni da vidimo ljepotu u drugom jer ne možemo to vidjeti u sebi. Pokušavamo rušiti, uništavati druge riječima, a zatim i gestama. Zagađujemo se emocijama koje nam se vraćaju.

Zlo nas uništava

Godinama su nas mediji navikli da damo glas našim najnižim instinktima, dajući im svaku šansu. Mi se fokusiramo na društvene medije da bismo povratili malu vidljivost koju smo izgubili u stvarnom svijetu, da se utješimo, da se uvjerimo da smo još uvijek “viđeni”, da se osjećamo živima.

Izgubili smo ljudski kontakt s ljudima: više volimo pisati i objavljivatina Facebook-u, nego da se vidimo i da razgovaramo uz kavu. Projektiramo naše smeće teških emocija u svijet koji nosimo unutra i onda se žalimo ako nam se to smeće vrati kao bumerang.

Biti ljubazan znači da se otvaramo drugome, da prepoznamo da je njegovo postojanje jednako važno kao i naše. Biti ljubazan znači biti i biti prisutan: biti prisutan ovdje i sada.

Svijet je gladan dobrote

Jednostavan čin ljubaznosti može promijeniti vaš dan kao plamen: može donijeti malo svjetlosti ili dati malo topline nekome. Jedan je dovoljan da počnemo mijenjati način na koji vidimo stvari. Biti ljubazan znači da se otvaramo drugome, da prepoznamo da je njegovo postojanje jednako važno kao i naše. Biti ljubazan znači biti i biti prisutan: biti prisutan ovdje i sada.

Ljubaznost je način postojanja koji nas vodi ka djelovanju u svijetu. To je ono što nam omogućava da idemo naprijed kao ljudska bića, a ne da se utopimo u našem egu. Ako se možemo smijati srcem, ako možemo reći neku lijepu riječ, ako možemo drugome prenijeti malo ljudske topline, to znači da ne postojimo samo za sebe već postojimo i za druge.

A ako MI postojimo, svijet još uvijek ima nadu.

 

Danas je savršen dan za savršen dan

Savjeti za savršen dan

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.