Terapija je za ljude s „ozbiljnim problemima“.
Ovo je vjerojatno najveća zabluda o psihoterapiji. Većina ljudi vjeruje da morate imati dijagnozu psihološkog ili psihijatrijskog poremećaja ili biti izrazito uznemireni kako biste odlučili krenuti na psihoterapiju. Istina je ustvari potpuno drugačija.
*
Prosječan klijent u psihoterapiji bori se s mnogim svakodnevnim problemima s kojima se svi susrećemo. Npr. problema u odnosima, manjku samopouzdanja, stresa na poslu i u privatnom životu, velikih životnih promjena i prekretnica, anksioznosti i depresije. Dobrobit i krajnji rezultat psihoterapije je omogućiti klijentu da se bolje nosi s životnim situacijama i problemima.
*
Ljudi koji odlaze na psihoterapiju su slabi.
Emocionalni ili kognitivni problemi često se unutar obitelji i društva kao cjeline smatraju karakternom manom ili slabošću. Nemogućnost samostalnog rješavanja problema smatra se znakom slabosti te se zbog toga psihoterapija stigmatizira. Potražiti pomoć zahtijeva hrabrost i proaktivan pristup problemima koji nas sve ponekad muče. Upravo se zato u terapiji koristi izraz klijent umjesto pacijent. Zadatak je psihoterapeuta klijenta naučiti vještine koje će mu/joj pomoći da lakše prolazi kroz teške situacije, koristeći vlastite psihološke resurse.
*
*
Razgovor s obitelji i prijateljima pruža isti rezultat kao psihoterapija.
U našoj kulturi postoji uvriježeno mišljenje da potpora prijatelja i obitelji može zamijeniti terapiju. Socijalna je potpora važan faktor za sve nas kao pojedince i članove društva, posebice u trenucima stresa i suočavanja s problemima. No, važno je naglasiti da se terapija značajno razlikuje od naših društvenih i obiteljskih odnosa.
*
Psihoterapeuti su visokokvalificirani profesionalci iza kojih su godine specijaliziranog obrazovanja i iskustva koje im pomaže da identificiraju određene negativne obrasce i ponašanja. Psihoterapeuti su godinama učili i teoriju i tretman kognitivnih, emocionalnih, bihevioralnih i interpersonalnih problema.
*
Sama terapija nije pasivan proces. Scene iz filmova i serija u kojima terapeuti samo u tišini slušaju što klijent govori i vraćaju im vlastite rečenice su stereotip. U modernoj psihoterapiji, terapeuti su educirani u iskustvenim i interpersonalnim modalitetima u kojoj su obje strane uključene u interaktivni proces suradnje koji se temelji na dijalogu i aktivnom sudjelovanju klijenta u zajedničkom razrješavanju problema. Zajedničkim radom psihoterapeuti i klijenti identificiraju probleme, postavljaju ciljeve i prate napredak.
*
Psihoterapija vjeruje kako je uzrok svih problema u djetinjstvu i fokusira se na prošlost koju nije moguće promijeniti.
Istraživanje prošlih iskustava predstavlja važan element terapije u kontekstu važnosti koju prošlost ima u razrješavanju trenutnih problema. Ona pomaže u razumijevanju strategija obrane i obrazaca ponašanja nastalih u prošlosti. Kvalitetna terapija klijentima omogućava vraćanje na mjesta i situacije u prošlosti gdje su rane nastale i njihovo zaliječivanje
*
Iskustva i sjećanja iz djetinjstva predstavljaju ključne elemente razvoja osobnosti te formiraju našu odraslu ličnost. Terapijski se proces odvija po principu „ovdje i sada”. To znači da je primarni fokus razrješavanje konflikata i problema u sadašnjosti, razumijevajući mehanizme njihovog nastanka u prošlosti. Cilj terapije nije promijeniti prošlost već integrirati eventualna bolna iskustva iz prošlosti na način koji klijentu omogućava kvalitetnije funkcioniranje u sadašnjosti.
*
Neuroznanstvenici su dokazali da je mozak fleksibilan te da ima potencijal neuroplastičnosti koja podrazumijeva kreiranje novih neuralnih puteva u mozgu. Na taj način stvara mogućnost za nova uvjerenja i ponašanja kroz cijeli život.
*
Psihoterapija se temelji na „sretnim i pozitivnim mislima“.
Jedna od najvećih zabluda o psihoterapiji rezultat je poplave različitih new age i self help metoda koje se nepravedno uspoređuju s psihoterapijom i psihologijom i stvaraju iskrivljenu sliku psihoterapije u društvu.
*
Terapija ne funkcionira po principu „misli pozitivno kako bi se bolje osjećao“. Postizanje sreće i rješavanje negativnih misli i osjećaja u terapiji se postiže suočavanjem onih dijelova sebe s kojima nisu sretni. Interpersonalnim radom s klijentom, terapeuti prolaze i s klijentom istražuju bolne segmente prošlosti i iskustava s ciljem razrješenja unutarnjih sukoba i bolnih rana. Terapeuti su u psihoterapiji i u radu s klijentima empatični i stimulativni, ali istovremeno klijente preispituju i educiraju.
*
Psihoterapija je kompleksan proces koji zahtijeva da se osoba reflektira i preispita. Zajedničkim radom postiže se veća svjesnost o tome što uzrokuje problem (poput određenog načina razmišljanja, izbjegavajuća ponašanja, izražavanje ili nošenje s emocijama), razumijevanje trenutnih uzoraka i utjecaja koje imaju na opće funkcioniranje te istraživanje drugih načina razmišljanja, djelovanja ili nošenja.
*
Autorica: Leila Parić, Psihološko savjetovanje NISTE SAMI
*
*
