U stresnom vremenu u kojem živimo sve veći broj nas poseže za nekim kemijskim sredstvima kojima si olakšavamo svakodnevnicu. Kada smo loše volje, depresivni ili tužni čini nam se da nam samo lijekovi za smirenje mogu pomoći da se osjećamo bolje. U vlastitom lutanju emocijama povremeno možemo zbuniti i liječnike pa smo istražili kako znati koji nam lijek zapravo treba.
Potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj je za samo 10% veća od potrošnje antipsihotika, lijekova za sasvim drugu vrstu psihičkih smetnji, koje su čak deset puta rjeđe od depresije!
Promjene raspoloženja
Danas znamo da je raspoloženje skup fizioloških procesa u središnjem živčanom sustavu. Možda vam ta informacija donekle ubija romantiku, no činjenica je da svi osjećaji i raspoloženja nastaju u neuronima, koje aktiviraju hormoni i električna struja. Kako se svatko od nas u nekom trenutku osjeća ovisi o našim neuronima i koncentraciji kemijskih tvari u određenim dijelovima mozga. Velikim je dijelom raspoloženje uvjetovano genima.
Duševno blagostanje vrlo je krhka “biljka”, jer pojave kao što su stres, loša prehrana, manjak svjetla i nedostatak kretanja remete kemijsku ravnotežu u mozgu. Posljedice su depresija i anksioznost, čiji teži oblici tijekom života pogađaju barem svakog četvrtog čovjeka.
S obzirom na fiziološku prirodu depresije i anksioznosti, poznatih i pod nazivom poremećaji raspoloženja, razumljivo je da se u njihovom liječenju koriste i psihofarmaci – pripravci s učinkom na središnji živčani sustav.
U hrvatskim medijima provlači se priča o visokoj potrošnji psihofarmaka, čime se ilustrira loše psihičko stanje nacije. Prava je istina da se u Hrvatskoj troši vrlo mnogo jedne klase psihofarmaka, konkretno lijekova za smirenje, poznatih i kao anksiolitici ili trankvilizanti. Nažalost, s tim je lijekovima povezan najveći broj neželjenih nuspojava, kao i opadajući učinak nakon deset tjedana uzimanja.
S druge strane, čak je četiri puta manja potrošnja druge, mnogo učinkovitije i podnošljivije vrste lijekova – antidepresiva. Dok se lijekovi za smirenje (u nas pogrešno zvani sedativima) propisuju iznad realne potrebe, antidepresivi se izdaju bitno rjeđe no što bi trebalo.
Primjerice, potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj je za samo 10% veća od potrošnje antipsihotika, lijekova za sasvim drugu vrstu psihičkih smetnji, koje su čak deset puta rjeđe od depresije!
Pazite kakav lijek uzimate
Antidepresivi su izvorno namijenjeni otklanjanju depresije, čiji su simptomi potištenost, bezvoljnost, tuga, beznađe, očaj i manjak energije. Depresivna patnja može biti toliko jaka da navodi na suicid, pa oko 70% svih izvedenih ili pokušanih suicida otpada na depresiju. Opsežne kampanje edukacije javnosti i liječnika te promicanje antidepresiva bitno su smanjili stopu samoubojstava u nordijskim zemljama.
Nažalost, mnogi liječnici u nas depresivnim osobama propisuju sredstva za smirenje, iako ona uopće ne djeluju antidepresivno. Štoviše, anksiolitici dodatno deprimiraju živčani sustav i čine neke pacijente bezvoljnijim i umrtvljenijim nego ranije.
Sredstva za smirenje, kao što su alprazolam, lorazepam, oksazepam ili diazepam, namijenjena su liječenju anksioznosti, emocionalnog poremećaja koje obilježavaju tjeskoba, zabrinutost, uzrujanost, napetost i razdražljivost.
Ovi su lijekovi vrlo popularni jer djeluju vrlo brzo nakon uzimanja, no njihov je mehanizam djelovanja takav da im s vremenom učinak slabi te su potrebne sve veće doze. Također, prestanak uzimanja ove klase lijekova dovodi do apstinencijske krize, pa se s njih vrlo teško “skinuti”. Srećom, utvrđeno je da se i kronična anksioznost uspješnije tretira antidepresivima.
Učinak antidepresiva
Iako im ime izrijekom spominje protudepresivan učinak, velik broj antidepresiva ima i sporedan smirujući učinak, ali putem sasvim drukčijeg mehanizma od sredstava za smirenje. Antidepresivi poput fluvoksamina, paroksetina, escitaloprama i mnogih drugih djeluju istovremeno i protiv depresije i protiv anksioznosti, ne izazivajući naviku organizma ni ovisnost.
Stoga dobro upućeni psihijatri i osobama koje pate od kronične anksioznosti daju antidepresive na dugi rok, a anksiolitike samo u početku, dok antidepresivi ne razviju puno djelovanje. Jednaka je strategija predviđena za liječenje miješanog anksiozno-depresivnog poremećaja. I u ovom slučaju, antidepresivi trebaju biti okosnica terapije, dok se sredstva za smirenje smiju uzimati samo povremeno, u kriznim razdobljima.
Podrazumijeva se da sve psihofarmake mora propisati ili psihijatar ili liječnik opće prakse. Posjedovanje takvih lijekova bez recepta je kažnjivo.
Mali rječnik psihofarmaka
Antidepresiv:
– lijek koji primarno djeluje protiv depresije, no ima učinak i na anksioznost, smetnje spavanja, poremećaje prehrane i dr. Ima više vrsta antidepresiva prema mehanizmu djelovanja, a najrašireniji su oni koji jačaju djelovanje serotonina. Smiju se uzimati na duži rok.
Anksiolitik:
– poznat i pod sinonimima trankvilizant i sredstvo za smirenje, ovo je lijek koji brzo “smiruje živce”, a u većim dozama i uspavljuje. Najčešći su anksiolitici iz klase benzodiazepina. Ne preporučuje se njihovo neprekidno uzimanje duže od 10 tjedana.
Antipsihotik:
– lijek za psihotične (sumanute) poremećaje poput shizofrenije.
