Ma, kako bih ga mogla previše voljeti? Nije li to ipak normalno, voljeti svim srcem, dušom i tijelom? Voljeti bezuvjetno? Nije li to dokaz stvarne ljubavi koju svi toliko želimo?
Korijen problema “previše ljubavi” je strah od napuštanja, praznine, samoće i bivanja bez druge osobe.
Problem nastaje kad dajemo previše svega. Kad se dajemo previše u odnos s partnerom, a zauzvrat dobijemo mrvice ili čak možda – ništa. Pod pojmom “previše” mislim na previše vremena, truda, čekanja, nadanja i ljubavi bez sudjelovanja druge osobe. Jer, za vezu je potrebno dvoje, kao i međusobno davanje i primanje između partnera. Izraz “žene koje previše vole” prva je spomenula R. Norwood u svojoj istoimenoj knjizi.
Što čine žene koje previše vole?
~ Trude se i daju sve od sebe da odnos uspije.
~ Nadaju se da će se partner jednom promijeniti (iako se on možda godinama ponaša na isti način).
~ Bezuvjetno vole.
~ Mijenjaju sebe kako bi bile što “bolje” za partnera (izgled, ponašanje, društvo, posao…).
~ Prikazuju se manje vrijednima kako bi još više pokazale partneru da je on važniji.
~ Brinu o partneru (više poput mame, a ne zdrave partnerice).
~ Pristaju na mrvice ljubavi i pažnje.
~ Zanemaruju sve ostale aspekte života zbog partnera (prijateljstva, hobije, brigu o sebi…).
~ Sve rade kako bi partner bio sretniji, zadovoljniji, odnosno sve svoje planove i potrebe podređuju njemu.
~ Ostaju u odnosu koji je disfunkcionalan.
~ Dopuštaju puno više nego što bi inače dopustile (u tom odnosu pomiču svoju osobnu granicu radi partnera).
~ Toleriraju odlaske i dolaske partnera.
~ Opraštaju i/ili toleriraju prijevare.
~ Vjeruju kako je partner najbolji na svijetu i idealiziraju ga, iako se on ponaša loše prema njima.
~ Bježe od sebe i svojih osjećaja.
~ Cijeli fokus stavljaju na partnera, kako bi izbjegle nešto bolno u sebi.
~ Boje se napuštanja od partnera i na sve ga načine pokušavaju zadržati.
~ Misle da je to ljubav njihovog života i da boljeg nikada neće naći.
~ Pokušavaju dobiti ljubav od osobe koja to ne može ili ne zna dati (ponekad i godinama ili u svakoj u novoj vezi).
Kako nauče previše voljeti?
Žene koje previše vole uglavnom dolaze iz obitelji u kojoj je majka bila u istom obrascu ponašanja. Odnosno, majka je bila žena koja previše voli i to je, svjesno ili nesvjesno, prenijela na svoju kćer. Svakodnevnim izjavama, postupcima, djevojčica uči što sve treba činiti kako bi dobila nečiju ljubav i kakva treba biti. Također, obitelji u kojima se pojavljuje alkoholizam (ili neka druga vrsta ovisnosti), emocionalno hladni roditelji, obitelji u kojima se zamijene uloge roditelj-dijete, također utječe na razvoj žene koja previše voli.
Zamislite djevojčicu koja odrasta s ocem alkoholičarem. Kada odraste, ta djevojčica odabirat će partnere koji će najvjerojatnije također biti skloni alkoholu ili nekoj drugoj vrsti ovisnosti i pokušavat će ih promijeniti. Uporno će se truditi na razne načine ne bi li uspjela zadobiti ljubav tog muškarca. I to uglavnom od osobe koja ljubav ne može dati. No, žena koja previše voli vjerovat će kako će jednom ipak uspjeti postići to što želi. Ponekad ni cijena toga nije važna. A, cijena tog “dobitka” zna biti jako visoka.
Strah od napuštanja
“Sve ću učiniti samo da ne ode.” (klijentica)
“Baš sve?”
Poput gubitka zdravlja, vremena, dragih ljudi… Zapravo, u toj odrasloj ženi ona malena djevojčica želi postići da se njen otac promijeni i da joj napokon pruži toliko željenu ljubav. U odrasloj dobi ne može vratiti godine unazad i opet biti malena djevojčica, pa tu želju pokušava postići tako da izabire slične partnere i njih pokušava promijeniti. Uglavnom, bezuspješno, jer drugu osobu ne možemo promijeniti. Možemo joj biti podrška u njezinim nastojanjima da se promijeni. No, sama promjena uvijek dolazi iz dubine te osobe.
Kad ste nečiji uzrok promjene, bit ćete i razlog nezadovoljstva kad stvari ne budu išle kako bi trebale.
Korijen problema “previše ljubavi” je strah od napuštanja, praznine, samoće i bivanja bez druge osobe. Odnosno žena koja previše voli radije će patiti u vezi, nego izaći iz nje i svjesno “odtugovati” svu bol, prošlost i samu tu vezu.
Što se događa kad ostanemo sami?
Kada fokus s partnera prebacimo na sebe i svoj unutarnji svijet, možemo se suočiti s cijelom zbrkom osjećaja, poput tuge, krivnje, osjećaja praznine, bijesa… Dok smo u kolotečini disfunkcionalne veze, nemamo vremena baviti se svojim unutarnjim svijetom osjećaja, potreba, sjećanja i misli. No, upravo iz tog razloga ovim je ženama teško ostati u samoći. Samoća donosi na površinu sve ono bolno što se nalazi u njima. Ono od čega bježe i čega se boje. U prisutstvu partnera za kojim morate trčati i moliti ga za ljubav, samoća i ostali osjećaji ne mogu doći do svijesti.
Žene koje previše vole ponekad, uz ovisnost o partneru, znaju razviti još jednu paralelnu ovisnost. Najčešće je to pretjerani unos hrane ili radoholičarstvo. S obzirom da druga osoba ne može stalno biti kraj njih, moraju imati zamjenu za taj osjećaj. To je još jedan način potiskivanja svojih autentičnih osjećaja, odnosno bijeg od sebe.
“S čim je toliko teško ostati kad smo sami?”
Uz emocionalne i tjelesne boli i povrede iz djetinjstva, žene nauče previše voljeti, nesvjesno živeći uvjerenja o ljubavi.
“Za ljubav se treba patiti i žrtvovati.”
“Moraš biti onakva kako on to želi.”
“Ljubav ponekad mora boljeti.”
Ovo su samo neke od izjava koje čujem. Kad žena pati zbog ljubavi, razbolijeva se, nije sretna, ali ipak, usprkos tome, ostaje u tom odnosu, tada to nije ljubav, već ovisnički odnos. Žena postaje ovisna o partneru. Uglavnom, žene su sklonije ovisnosti o drugoj osobi, dok muškarci više razvijaju ovisnost o nekoj supstanci (alkohol, droga, tablete…). Razlog tome mogao bi ležati u činjenici da se ženama tijekom odrastanja više razvija emotivni dio i briga o drugima, dok je kod muškaraca izraženiji racionalni dio i uvjerenja tipa “Pravi muškarac ne pokazuje osjećaje.”
Povratak sebi
Put prema sebi započinje prvim korakom. Jednom kad počnete “otvarati” oči, teško da stvari ostaju iste. No, to je prvi korak ovog putovanja. Na putu promjene susretat ćete se s raznim neznanim i znanim sjećanjima, osjećajima, bolima i pomalo upoznavati sebe. Možda ćete po prvi put istinski ući u kontakt sa svojim osjećajima. Puštati tugu, ljutnju, bijes sadašnjeg odnosa, ali i prošlosti. Ponekad je sadašnja bol samo okidač za svu silinu osjećaja skupljenih tijekom godina.
Žena koja previše voli mora proći put osvještavanja da svog partnera ne može promijeniti i da njegova promjena ne ovisi o njoj. Kao što nije mogla promijeniti ni svoje roditelje. Partner je često samo maska kojom se prikriva sve ono što se uistinu zbiva u toj ženi. Kada to prihvati, tada se može okrenuti sebi i korak po korak raditi na svom oporavku.
Žena koja previše voli, radom na sebi može:
~ legitimno oplakati svoju prošlost i boli
~ naučiti postaviti zdrave granice u odnosima
~ razvijati ljubav prema sebi
~ pustiti stara vjerovanja o ljubavi koja joj štete u sadašnjosti i stvoriti nova
~ osvijestiti što se događa kad ostane sama
~ naučiti pustiti druge da budu kakvi jesu, bez potrebe da ih ona mijenja
~ učiti o svojim manama, vrlinama i osjećajima
Vratiti se sebi znači pronaći vlastiti oslonac što je neizmjerno važno kako bi mogla graditi zdraviji odnos sama sa sobom i svojim partnerom.
