Što se događa nakon što prestane ili nestane ljubav? I može li uopće nešto tako veliko, lijepo i uzvišeno, nešto u što smo ugradili velik dio vlastite pozitivne energije, uopće nestati? Zakoni fizike demantiraju ovu mogućnost, jer energija ne može nestati. Ona samo mijenja svoj oblik, mjesto postojanja i način djelovanja.
Svi smo mi nekada napuštali i bili napušteni i iskusili neke manje ili više teške lekcije.
Ljudi mogu napustiti rodni grad, posao, prijatelje, obitelj i sve ono što su nekada imali i stvarali, a sada im više ne treba ili ih opterećuje. Ali, može li se doista napustiti ljubav? Ako da, što je onda s energijama napuštenih ljubavi? Kuda one odlaze nakon što ih se odreknemo i prepustimo ih samoći i zaboravu? Nestaju li tamo? Obzirom da je ljubav biće u energetskoj formi, ne može nestati već samo promijeniti oblik i strukturu pod utjecajem novih okolnosti i uvjetovanosti.
Kako se to onda manifestira na one koji su tu ljubav stvarali i svoje energije pretočili u nju? Tu dolazimo do različitih spoznaja, ovisno o našem odnosu prema napuštenoj ljubavi.
Nagli zaokreti kotača života
Rijetko kada do napuštanja dolazi u miru i ravnoteži obje strane. To bi onda značilo da je transformacija već napravljena i da se uopće ne radi o napuštanju. S obzirom da je najčešće riječ o naglom zaokretu kotača života, u jednom trenutku našli smo se u nepoznatom prostoru kojem ne znamo niti ime. A koliko dugo ćemo se tu zadržati ovisi o mogućnostima svakog pojedinca da spozna, prihvati i prođe kroz novonastalu situaciju.
Onome tko „izlazi“ ili napušta u prvom je trenutku lakše jer se osjeća oslobođenim od onoga što više ne želi. Energiju ljubavi dobrovoljno prepušta nekom drugom prostoru, ne razmišljajući o njoj jer mu više „ne treba“. Naoko jednostavno izlazimo iz ovog procesa. Sve do onog trenutka kada se energija napuštene ljubavi ponovo vrati u nekoj drugoj formi. I kada zatraži od nas da preuzmemo ono što smo nekada stvorili i što nam pripada. Ova odbačena energija je tada znatno drugačija, ali ima isti intenzitet i moramo je konačno apsorbirati kako bi postigli vlastitu ravnotežu.
Onome tko „izlazi“ ili napušta u prvom je trenutku lakše jer se osjeća oslobođenim od onoga što više ne želi.
Onome tko ostaje još uvijek „zarobljen“ u labirintu emocija u početku je znatno teže. Ne vidi izlaz i u neprekidnom mentalnom lutanju susreće se s mnogim pitanjima, dilemama, teškim osjećajima i emocionalnom potrošenošću. Čini mu se da ga ovaj vrtlog energije napuštene ljubavi neprekidno usisava i vuče na dno. I ne zna kako izaći iz njega.
Održavanje na površini
Važno je održati se na površini, umiriti polje jake oscilacije naših misli i zatim pristupiti transformaciji ove energije.
Sve ono što smo stvorili i što u sebi sadrži našu energiju dijelom pripada nama. Tako je i s napuštenim ljubavima. I umjesto da žalimo sebe i okolnosti svog življenja, trebamo ući u proces transformacije i ponovnog preuzimanja ove energije, vraćajući je nama samima. Bitno je samo spoznati onaj dio koji pripada samo nama, a ostaviti sve ono što MI nismo i što pripada nekome drugome. Kada u tome uspijemo naša ljubav je doista uvijek s nama i živi bez uvjetovanosti i s punim osjećajem slobode u bezgraničnom prostoru za rast.
Iz „napuštene ljubavi“ uzimamo dio koji pripada nama i vraćamo ga svom integralnom biću.
Energiju ljubavi ne treba napuštati zato što je povezana s nekom drugom koja više nije na istoj vibraciji. U miru duše treba pristupiti ovom energetskom vrtlogu koji smo zajedno s nekim stvorili, transformirati energiju, otvoriti srce i preuzeti ono što nam pripada.
Znači li to da se i dalje vežemo za nekoga kome više nismo bitni? Ne, to samo znači da volimo sebe i ne odričemo se onog što smo stvarali, bez obzira na percepcije drugih o tome.
Naša ljubav je s nama
Mi iz „napuštene ljubavi“ uzimamo dio koji pripada nama i vraćamo ga svom integralnom biću. Ponovno osnaženi ovom ljubavlju postajemo svjesni vlastitog bitka i značaja ljubavi prema sebi samima. Ne osjećamo više bol gubitka, jer gubitka nema.
Sva naša ljubav je s nama. Možemo neoptrećeno, bez gorčine i straha otvorenog srca ići dalje u susret nekim drugim energijama koje će zajedno s nama graditi neke nove ljubavi.
Onima s kojima smo nekada bili povezani ovom energijom dajemo potpunu „slobodu“ od našeg energetskog tijela. I prepuštamo im da i oni sami, ako to znaju i žele, transformiraju svoj dio energije napuštene ljubavi u neku drugu formu.
Autor: San Duše
