Umor, nesanica, zaboravljivost, debljanje-mršavljenje, panični napadi, izljevi ljutnje, zatvori, bolovi u želucu, srčane aritmije i još bezbroj takvih i ostalih sličnih simptoma? Logično, pacijent se uputi liječniku. Logično, liječnik radi pretrage, gleda čak i hormone štitnjače. Iznenađenje – nalaz se vraća uredan. Sve je u referentnim vrijednostima, bez obzira što simptomi postoje. Dakle, nije štitnjača, zar ne? Ne može biti, zar ne? Nalaz je, na koncu, uredan. A, ne! Može biti štitnjača. Itekako.
Ključno je naći liječnika s kojim možete surađivati, inače ćete se osuditi na beskonačno lutanje po bolničkim hodnicima i na stalno slušanje toga da vam je sve “u glavi”.
Simptomi i subklinički oblik bolesti štitnjače
Tek unazad dva desetljeća američki su liječnici, a za njima i pokoji drugi, ustanovili da postoji tzv. subklinički oblik oboljenja štitnjače. Onaj u kojemu su nalazi uredni, ali su simptomi kod pacijenta i dalje prisutni.
Takvu zonu iznimno je teško prepoznati, a još teže objasniti liječniku koji gleda objektivne parametre, poput nalaza iz krvi, a ne sluša pacijenta. Iznimno je važno da svojem liječniku uspijete objasniti da imate simptome. I da je nalaz krvi samo trenutačni zapis u vremenu. Da količina hormona u krvi ne znači da ih ima dovoljno ili da ih nema previše u stanici. Ključno je naći liječnika s kojim možete surađivati. Inače ćete se osuditi na beskonačno lutanje po bolničkim hodnicima i na stalno slušanje toga da vam je sve “u glavi”.
Razlika između optimalnih i referentnih vrijednosti
Referentne vrijednosti hormona u krvi prilično su široke, a optimalne su nešto drugo. Ako vam je TSH između 1 i 2, ft3 u gornjoj trećini referentnih vrijednosti, a ft4 u gornjoj polovici, može se reći da su nalazi ohrabrujući, a nakon odrađenih ostalih pretraga poput UZV-a, dodatnih krvnih pretraga na antitijela i scintegrafije, vidjet ćete kako stojite. Ali, ako su simptomi prisutni, a nalazi nisu optimalni već su negdje izvan optimalnih, ali unutar referentnih vrijednosti, lako je moguće da imate problem sa štitnjačom. To zahtijeva dodatnu pozornost liječnika, dodatne pretrage i češće kontrole, i na koncu, uporabu lijekova.