Postoji li opasnost od uzimanja previše joda?

Jod je  mikroelement nužan za proizvodnju hormona štitnjače. Osnovni izvor je hrana koja sadrži jod, kao npr. plodovi mora i morska riba, sol, povrće koje raste na tlu bogatom jodom. Preporučena dnevna doza unosa joda za odrasle je 150 mcg, te 200 mcg u djece i trudnica, odnosno dojilja. Više unesene doze joda obično se dobro podnose kod većine osoba. No, kod određenih osoba postoji povišen rizik razvoja poremećaja lučenja hormona radi povišenog unosa joda. Prema preporukama agencije za kontrolu hrane UNICEF, te ICCIDD (Međunarodna komisija za suzbijanje gušavosti) u zemljama s dostatnim unosom joda gornjom granicom tolerancije kod zdravih osoba smatra se 1100 mcg po danu za odrasle.

Hrvatska je prema provedenim istraživanjima od ranih 50tih godina prošlog stoljeća pa sve do 2012.g. svrstavana u skupinu zemalja s umjereno nedostatnim unosom joda. A 2012.g. nakon korekcije jodiranja soli ustanovila se dostatna količina joda u urinu djece. Od tada se svrstava u zemlje s dostatnim unosom joda. Jedini pokazatelj dostatne količine joda u organizmu koji se može mjeriti je određivanje joda u urinu. Njegovo izlučivanje uvelike ovisi o hrani i soli koja se konzumira prije uzimanja uzorka urina. U pojedinim regijama u zemlji prije uvođenja jodne profilakse putem soli bilo je i do 80% stanovništva koje je imalo endemsku gušu i smanjen rad štitnjače radi pomanjkanja joda u hrani.

Osobe s povišenim rizikom

Osobe koje imaju povišen rizik od loše adaptacije organizma na povećan unos joda, te stoga veći rizik od razvoja poremećaja rada štitnjače su:

– osobe s autoimunim bolestima štitnjače

– osobe s operiranom štitnjačom

– osobe koje su primale lijekove ili radioaktivan jod (131J) u terapiji Gravesove bolest

– žene koje su razvile postporađajnu upalu štitnjače ili subakutni tireoiditis

– osobe s tireoiditisom provociranim amiodaron lijekom

– osobe na terapiji interferonom alfa, sunitinibom ili na terapiji litijem

Jod je u raznim jodnim pripravcima prisutan u koncentracijama koje su i nekoliko tisuća puta veće od uobičajeno prisutne u prirodi. No, postoje i nadomjesci joda koji su se desetljećima davali za prevenciju jodnog deficita u svrhu suzbijanja mentalne. Jod se daje u sredinama s nedostatnim unosom joda u obliku tableta, jodiziranog ulja ili čak injekcija. Može se primjenjivati i putem jodizirane vode, jodizirane soli ili hrani za životinje. Čak se proizvode i jodizirani keksi koji su davani djevojčicama u školi u Indiji.

Međutim, zamijećeno je nakon više desetljeća jodne profilakse u populacijama koje su radi toga izložene višim koncentracijama joda da se češće javlja autoimuna bolest štitnjače. Isto tako, učestalije je pojavljivanje i papilarnog karcinoma štitnjače.

Izvori joda u hrani

U niže navedenoj Tablici prikazana je hrana kao najčešći izvor joda (podaci količine joda su preuzeti s popisa Američke nutricionističke agencije, ne postoji izvor za Hrvatsku, osim za sol).

Izvor joda u dostupnoj hrani

– Plodovi mora (po g) 16-165 µg (mikrogram)
– Kruh (kriška) 2.2 – 587.4 µg
– Mlijeko (1 dcl) 88-168 µg
– Riblji filet (po g sušene ribe) 0,73 µg
– Iodizirana sol (u Hrvatskoj) 25 mg/kg KJ

Ostali izvori joda

Postoje i drugi izvori joda koji se nalazi u višestruko većim količinama od dnevno potrebne. Njih najčešće možda nismo ni svjesni!

– Vitaminski pripravci (prenatal, dnevna preporučena doza) 75-200 µg
– Amiodarion (lijek protiv aritmije u 200 mg) 75 000 µg
– Jodni kontrasti za kompjuteriziranu tomografiju bilo koje regije tijela (CT) (slobodan jod po jednom CT snimku) 13500 µg
– Jod za lokalnu upotrebu za dezinfekciju (povidon jodin) 1-5%
– Vodice za ispiranje usne šupljine, jodne vaginalete, lijekovi za iskašljavanje: različito
– Zasićene otopine (Lugolova otopina po kapi): 50000 µg

Jod i štitnjača

Jod je svakako potreban za proizvodnju hormona štitnjače. Primarno se uzima preko hrane, uz preporuku da se dnevno uzme oko 150 mikrograma joda kod odraslih. Kod trudnica i dojilja potrebna je dodatna količina joda. Iako višak joda uglavnom ne uzrokuje poremećaj rada štitnjače, postoje osobe koje nemaju adaptivni mehanizam regulacije joda. Kod njih višak može izazvati poremećaj rada štitnjače.

Jod je u raznim jodnim pripravcima prisutan u koncentracijama koje su i nekoliko tisuća puta veće od uobičajeno prisutne u prirodi.

S obzirom na sve navedeno, preporuka je svim osobama koje samoinicijativno nadomještaju jod, a imaju ili su imale poteškoće sa štitnjačom da se svakako savjetuju sa svojim liječnikom koji im kontrolira bolest štitnjače ili s liječnikom primarne medicine. Liječnik će sugerirati na koji način slobodno nadomještati jod u elementarnom obliku ili u dodacima prehrane. Na taj način će se izbjeći mogući poremećaj rada štitnjače uzrokovan neadekvatnim ili prekomjernim konzumiranjem joda.

U svakom slučaju narodne mudrosti nikad dosta. Stoga za kraj Paracelziusova izreka: „Sve tvari su otrovne. Ne postoji niti jedna da nije otrov. Ispravna doza čini razliku između otrova i lijeka“.