Jodna dijeta – sve što trebate znati, što smijete i što ne smijete jesti

Jod je neophodan za pravilno funkcioniranje štitnjače i njene stanice ga koriste za proizvodnju tiroidnog hormona. Tkivo štitnjače je jedino tkivo u organizmu koje aktivno prikuplja i pohranjuje jod. Terapija radioaktivnim jodom primjenjuje ae s ciljem uništenja karcinomskih stanica, kao i ostataka urednog tkiva štitnjače nakon operacije.

Problem joda kod bolesti štitne žlijezde tradicionalno se povezivao s nedostatka ovog rijetkog elementa. Kao posljedica nedostatka joda pojavljivala su se područja endemske gušavosti u svojim najtežim oblicima, u vidu poremećaja u razvoju novorođenih beba, kao i djece. Danas je taj problem zahvaljujući mjerama povećanja joda u ishrani u velikoj mjeri riješen, iako još uvek postoje područja s nedostatkom joda.

Nasuprot ovoj tradiciji koja danas u velikoj mjeri ostaje u siromašnim krajevima svijeta, u bogatim zemljama sve više se javlja problem viška joda u namirnicama. Taj se problem javlja i u lijekovima, kozmetičkim preparatima i mnogim drugim preparatima putem kojih se unosi u organizam. Problem viška joda može se podijeliti u dvije grupe:

1. višak joda kao egzogeni (vanjski) faktor u izazivanju tiroidnih bolesti (hipertireoidizam, tireoiditis)

2. utjecaj joda na testove tiroidne funkcije i pripremu za ispitivanje u pojedinim poremećajima zdravlja (naročito kad se traga za eventualnim ostacima tiroidnog tkiva nakon liječenja od karcinoma štitnjače).

Radioaktivni jod

Pacijenti s karcinomom štitnjače, posebno s tzv. diferent. tiroidnim karcinomom (DTK) koji obuhvaća papilarni i folikularni tip, često se dodatno liječe dozom radioaktivnog joda, obično dva mjeseca nakon operativnog zahvata. Ova ablativna doza je značajno veća od terapijske doze i cilj joj je uklanjanje bilo kojeg zaostalog dijela tiroidnog tkiva u organizmu. Osim toga, većini liječenih od tiroidnog karcinoma se prije ove doze, ali i u pojedinim intervalima kasnije, radi tzv. scinti-scan cijelog tijela. Tada se koriste uobičajene (znatno manje) doze radioaktivnog joda. Ako se ovim scinti-scanom potvrdi i najmanja sumnja na zaostalo tkivo, primjenjuje se puno veća doza radioaktivnog joda. Cilj je uklanjanje svih zaostalih tiroidnih stanica u tijelu.

Iako je tretman radioaktivnim jodom generalno sigurna procedura, potrebno je pridržavati se određenih pravila ponašanja u cilju smanjenja izloženosti zračenju osoba u neposrednoj okolini. Po otpustu s terapije, u razdoblju od dva tjedna:

Izbegavajte kontakt s malom decom i trudnicama.

Spavajte sami u sobi. Sa ukućanima održavajte propisano rastojanje.

Ne pripremajte hranu za druge.

Preporučuje se pojačan unos tekućine.

Potrebna je i pojačana briga o osobnoj higijeni. Nakon upotrebe toaleta pustite vodu 2-3 puta.

U pripremi za skeniranje ili liječenje radioaktivnim jodom (RaI) od bolesnika se zahtijeva da budu i na dijeti s malo joda.

Višak joda

Uz ovu, svakim danom sve veću grupu osoba kojima je potrebno smanjenje unosa joda, postoje čitave populacije u urbanim regijama za koje sa sigurnošću može reći da trpe posljedice unosa nedozvoljenog viška joda.

Uz povećano jodiranje kuhinjske soli koja je danas povećana na 20 mg/ kg, jod se nalazi i u mnogim drugim izvorima. Tu su na prvom mjestu lijekovi (antiaritmici, preparati za iskašljavanje, dezinficijensi, jodna kontrastna sredstva, sredstva za liječenje gljivica i sl).

U kulinarstvu se upotrebljavaju aditivi koji sadrže jod (pekarska industrija), kao i goveđa ili svinjska štita žlijezda, koje po svojoj prirodi sadrže dosta joda. Upotreba štitne žlijezde goveda u pripremi sočnih pljeskavica u USA dovela je do pojave posebnog kliničkog stanja (bolesti) koje je označeno kao “hamburger tirotoksikoza”. Osim ove bolesti, nema nikakve sumnje da je povećan unos joda uzrok značajnom povećanju broja oboljelih od kroničnog, tzv. Hashimoto tiroiditisa. Bolest je prvi put opisana u Japanu, zemlji gde je tradicionalno velik unos joda (nekoliko tisuća puta više od dnevne potrebe koja iznosi 150 do 300 mikrograma joda). Izraz “struma basedowificata” koristili su liječnici kako bi označili razvoj hipertiroidizma kod osoba koje su prije toga dugo imale neaktivnu strumu. Unosom viška joda, primijetili su, dolazilo je do “aktivacije” strume, koja se ponašala kao i Bazedovljeva bolest. Drugi naziv za ovo stanje je upravo “Jod- Basedowljeva bolest”.

S obzirom da se pacijentima često savjetuje da se pridržavaju dijete “s malo joda” bez konkretnijeg objašnjenja kako da to izvedu, odlučili smo vam pripremiti malu zbirku savjeta kako bismo vam pomogli da ovu dilemu lakše razriješite.

Cilj jodne dijete

Cilj dijete s malo joda je osiromašivanje prirodnih tjelesnih “spremnika” joda u tijelu, kako bi se lakše proveo adekvatan dijagnostički ili terapijski postupak. Pretpostavka je da će se u tim uvjetima radioobilježeni jod brzo i efikasno vezati za ona tkiva koja su izrazito prijemčljiva (avidna) za jod, a to je tkivo štitnjače.

Ove dijete su namijenje prvenstveno za kraći period. Uobičajeno se primjenjuju dva do tri tjedna, rijetko malo duže. Za ostale okolnosti dovoljno je da je pacijent upoznat koji preparati, a koje uzima, sadrže jod i da (kao i svi drugi koji vode računa o pravilnoj ishrani) izbjegava tzv. “fast food” i polupripremljene, industrijski procesuirane namirnice.

Dijeta uobičajeno počinje oko 2 tjedna prije testiranja i nastavlja se dok traje dijagnostički, odnosno terapijski postupak.

Evo što o tome kažu u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja KBC Zagreb.

Upute bolesnicima koji će primiti radioakivni jod u terapijske ili dijagnostičke svrhe

Svrha jodne dijete je smanjenje rezervi joda u tijelu, čime se pojačava djelotvornost radioaktivnog joda. Dijeta traje 2 tjedna. Počinje 2 tjedna prije primjene do 2 dana nakon primjene radioaktivnog joda.