Hashimotov tiroiditis (Thyroiditis Hashimoto) najčešći je uzrok hipotireoze u svijetu. Ova autoimuna bolest naziv je dobila po liječniku dr. Hakaru Hashimoto koji je 1912. godine prvi opisao ovaj poremećaj rada i bolest štitnjače. Bolest se ubraja u grupu upalnih bolesti štitnjače, ali autoimunih, jer se iz nepoznatih razloga tijelo okreće protiv sebe, stvarajući antitijela protiv tkiva, odnosno stanica štitnjače u kojima se sintetizira hormon štitnjače i na taj način dolazi do promjene strukture štitnjače i njene poremećene funkcije.
Ova vrsta tiroiditisa najčešća je kod starijih žena, a 8 puta je češća kod žena bilo koje dobi, nego kod muškaraca. Često se događa da nespecifični simptomi koji upućuju na poremećaj rada štitnjače kod muškaraca ne budu prepoznati na vrijeme, s obzirom da se ova bolest u liječničkoj praksi često ne očekuje kod muškaraca. Ali, prisutna je i treba na nju misliti kod bilo kojeg od navedenih simptoma koji bi mogli upućivati na ovu bolest. Kod muškaraca, osim kod uobičajenih simptoma, treba na nju posumnjati i kod smanjenja libida i potencije, na koju će se muškarci još uvijek rijetko požaliti liječnicima. No, liječnik svojim znanjem i iskustvom treba posumnjati na ovu rijetku bolest kod muškaraca, osobito mlađe i srednje dobi. Vrlo često se događa da muškarcima koji imaju nejasnu simptomatologiju za ovu bolest budu učinjene brojne pretrage, između ostalih i magnetna rezonanca ili CT mozga ili abdomena, kompletna kardiološka obrada, laboratorijske standardne pretrage krvi , a uzrok se najčešće ne pronađe jer se zaboravlja na Hashimotov tiroiditis.
Ova bolest kako se ubraja u skupinu autoimunih bolesti ponekad je povezana s nekim od ostalih autoimunih bolesti, kao što su perniciozna anemija (pogubna autoimuna anemija – slabokrvnost), Sjogrenov sindrom (autoimuna reumatska bolest – suhoća sluznica oka, suhoća rodnice, žlijezda slinovnica, upalne bolesti zglobova) ili sistemni Lupus eritematodes (autoimuna bolest stvaranja imunih kompleksa koji dovode do upala u malim krvnim žilicama, bubrega, kože, mozga, testisa i drugih organa), Adisonova bolest (prekomjerna žeđ, konstantno pijenje tekućine i mokrenje – poremećaj rada nadbubrežne žlijezde). Mnogi oboljeli imaju i šećernu bolest ili slabije aktivne paratioidne žljezde. Hashimotov tiroiditis prisutan je i kod ljudi s kromosomskim urođenim anomalijama (poremećajima) kao što su Downov sindrom, Turnerov sindrom, Klinfelterov sindrom.)
Hashimotov tiroiditis najčešće se, nakon simptoma koji upućuju na bolest, otkriva ultrazvučnim pregledom štitnjače ili laboratorijskim pretragama krvi , odnosno slučajnim pregledom vrata ultrazvukom zbog drugih poremećaja, kod pregleda karotida ili žlijezda slinovnica.
Hashimotov tiroiditis može se početi manifestirati i urednim izgledom vrata bez povećanja žlijezde kliničkim pregledom na vratu ili prisutnošću nekih od uobičajenih simptoma. Ukoliko bolest počinje uvećanjem štitnjače, ono je najčešće bezbolno, gotovo neprimjetno s osjećajem punoće u vratu. Neki od oboljelih osjećaju stezanje u vratu (kao da ih netko ili nešto davi), zatim otežanim gutanjem (bolesnici osjećaju kako krutu hranu tablete lili lijekove teže mogu progutati). Kod oboljelih se može, ali i ne mora, ništa opipati na vratu. Oboljeli često imaju poremećaj rada štitnjače, ali bez vidljivih i opipljivih promjena na vratu. Kod otkrivanja bolesti, u oko 20 % oboljelih, dijagnosticira se slabiji rad štitnjače, a u preostalih 80 %, iako postoji anatomski ultrazvučno promijenjena štitnjača ili oteklina na vratu, štitnjača uredno funkcionira.
