Psihičke smetnje i neuroendokrini sustav u neraskidivoj su vezi, vrlo složenoj i dirigiranom nizom neurotransmitera i hormona. Oni, u većini slučaja, dvosmjerno utječu na os hipotalamus – hipofiza – endokrine žlijezde. Jedan od najčešćih primjera su upravo psihičke smetnje koje prate hipo/hipertireozu, dva najčešća poremećaja štitne žlijezde. Imitiraju anksiozne poremećaje ili depresiju i ozbiljne psihičke bolesti. Obično su zabilježeni već kod prvih opisa poremećaja rada štitnjače.
Smanjena aktivnost štitne žlijezde vodi u progresivan gubitak interesa i inicijative za svakodnevne aktivnosti.
Laboratorijskim testovima do provjere funkcije štitnjače
Detekcija poremećaja štitne žlijezde otežana je činjenicom da su simptomi koji ih prate nespecifični. Naime, slični su drugim poremećajima i bolestima. Svatko od nas svakodnevno osjeća određeni stupanj anksioznosti i napetosti. Zato se ove smetnje, a posebno u slučaju hipotireoze, razvijaju postepeno, neupadljivo tijekom dužeg vremena. Posljedica previda ovih poremećaja, međutim, može biti izrazito neugodna, ali i ozbiljna. Detaljan pregled pacijenta i podaci o simptomima i njihovom razvoju, te danas vrlo brzi i jednostavni laboratorijski testovi razine hormona štitnjače i protutijela na tkiva štitnjače daju brz i siguran uvid u funkciju štitnjače i prirodu primarnog poremećaja. A ti se poremećaji danas mogu efikasno ublažiti i liječiti.
Štitnjača (glandula thyroidea) neparna je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Leptirastog je oblika, smještena na prednjem donjem dijelu vrata. Uloga zdrave štitnjače jest proizvodnja i lučenje hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), a pod regulacijom tireotropina, (TSH) hormona hipofize i tireotropin oslobađajućeg hormona (TRH) koji se luči iz hipotalamusa. Ovisno o količini i vrsti cirkulirajućih hormona štitnjače te o njihovim perifernim učincima odnosno manifestaciji u vidu simptoma, bolesti štitnjače dijelimo na hipotireozu i hiperitreozu.
Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji cijelokupnog metabolizma i funkcioniranja organizma. Stvaraju i reguliraju toplinu tijela, povećavaju minutni volumen srca, potiču metaboliziranje lijekova i steroidnih hormona i hormona rasta. Na taj način postižu važnu ulogu u reprodukciji, održavanju normalne trudnoće, ukupnom rastu, a kod djece i cijelokupnom razvoju. Sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sustava još u prenatalnoj dobi. Osiguravaju budnost, reakcije na podražaje, pamćenje i sposobnost učenja.
Podmukla hipotireoza
Hipotireoza je stanje smanjenog stvaranja hormona štitnjače, uzrokovano različitim mehanizmima. Najčešći uzrok hipotireoze jest kronična, autoimuna upala štitnjače – tzv. Hashimotov tiroiditis. Pri tome postepeno dolazi do propadanja tkiva štitnjače i posljedičnog gubitka njezine endokrine funkcije. Hipotireoza može biti i uzrokovana nekim vidom liječenja. Npr. zračenjem vrata, operativnim odstranjenjem tkiva štitnjače, primjenom radioaktivnog joda, uzimanjem određenih skupina lijekova, nedostatkom joda u prehrani. Može biti i posljedica poremećenog rada hipofize i hipotalamusa.
U 95% slučajeva uzrok poremećaja leži u samoj štitnjači. Hipotireoza može biti i prolazna. Npr. u trudnoći, kao reakcija na liječenje hiperotireoze, nakon djelomičnog operativnog odstranjenja, uslijed akutnih upala štitnjače i sl. Simptomi spontano prolaze kroz nekoliko tjedana.
Simptomi hipotireoze proizlaze iz usporenih metaboličkih procesa. S obzirom da se razvijaju postepeno, a po prirodi su općeniti, blagi i neodređeni često prolaze nezapaženi. Obično su neprepoznati u ranim fazama bolesti i mogu se naći i u drugim poremećajima.
Glavni tjelesni simptomi
- kroničan umor, malaksalost
- bolovi u mišićima i zglobovima
- usporenost, pospanost, gubitak apetita,
- snižena tjelesna temperature, nepodnošenje hladnoće
- usporen rad srca, edemi potkoljenica, lica
- smanjeno znojenje – suha koža i ispucala kosa koja pojačano opada
- promuklost (uslijed otoka glasnica), česte grlobolje
- usporen / smanjen rast u djece, blaža mentalna retardacija
Psihičke smetnje
Ove se psihičke smetnje učestalo i u potpunosti manifestiraju i prepoznaju već kod prve posjete liječniku su:
- upadljivo usporavanje svih mentalnih procesa, pospanos
- progresivni gubitak inicijative i interesa za svakodnevne aktivnosti
- bezvoljnost, anksioznost, napetost, razdražljivost, promjene raspoloženje
- sniženo raspoloženje, pretjerana zabrinutost, ponekad do paranoidne razine
- psihotična dekompenzacija
- smetnje koncentracije i pamćenja
- mišljenje je često poremećeno, smeteno
- općenito intelektualno zakazivanje.
Kliničkom slikom uz tjelesnu simptomatiku dominira depresivna simptomatika, gubitak zadovoljstva, bezvoljnost s kroničnim umorom i kroničnim bolovima, disfunkcionalnost, gubitak apetita, progresivno kognitivno zakazivanje… U iznimnim slučajevima tu su i sumanute ideje krivnje, propasti i beznađa, a smetnje dosežu povremeno i psihotičnu razinu.
U ekstremnim slučajevima smetnje se mogu prezentirati sindromom demencije s dezorijentacijom i dezorganiziranim ponašanjem. No, mogu se manifestirati i smetenošću, kognitivnim zakazivanjem, zaboravljivošću (u ovom slučaju pseudodemencije). Ako traju predugo mogu dovesti i do ozbiljnih trajnih oštećenja mozga.
Depresija i kako je prepoznati?
Kako s bolesnom štitnjačom poboljšati pamćenje?
Liječenje hipotireoze
Kako bolest ne bi napredovala, odnosno simptomi se sve više pogoršavali, potrebno je što prije započeti liječenje. Hipotireoza se vrlo efikasno liječi nadomjesnim hormonima štitnjače, najčešće sintetskim tiroksinom (T4). Liječenje se uvodi polako. Doze se postupno prilagođavaju do djelotvornih, a liječenje je u pravilu doživotno. Psihijatrijsko liječenje je uglavnom ambulantno.
Po potrebi se kod dijela bolesnika vrlo racionalno uvodi psihijatrijska terapija (antidepresivi, anksiolitici). Nastavlja se psihijatrijsko ambulantno praćenje uz suportivnu psihoterapiju, ali i edukaciju. Prije svega o bolesti kako bi se postiglo bolje razumijevanje poremećaja. Važno j i prepoznavanje ranih simptoma pogoršanja, ali i adekvatnija adaptacija na bolest koja uključuje doživotno svakodnevno uzimanje tiroksina i redovite kontrole.
Neugodna hipertireoza
Drugo najčešće oboljenje štitnjače – hipertireoza, stanje je suprotno hipotireozi. Posljedica je brojnih procesa, od autoimunih zbivanja, upale (subakutni i kronični tiroiditis) ili tumora što dovodi do prekomjernog stvaranja i izlučivanja hormona štitnjače. Često je potaknuto stresom, trudnoćom, zračenjem vrata ili težom infekcijom. Dolazi do stvaranja protutijela specifičnih za vlastite tireocite (stanice štitnjače), koja djeluju poput TSH – stimulirajući štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje T3 i T4.
Hipertireoza može nastati i uslijed povećanog unosa joda, dugotrajnog, prekomjernog uzimanja sintetskih hormona štitnjače (u sklopu liječenja hipotireoze). Najčešće se javlja u žena (5 puta češće nego u muškaraca) u dobi od 20-40 godina. Glavni uzrok (u 70-80% slučajeva) jest Basedow-Gravesova bolest, odnosno difuzna toksična guša.
Produženje stresa i emocionalne traume često su spominjani etiološki bitni faktori koji prethode razvoju hipertireoze. Hipertireoza može slijediti neki od ovih stresnih događaja. No, isto tako se ne može isključiti mogućnost da su upravo emocionalna labilnost i uznemirenost primarno posljedica početne faze tiroidne hiperaktivnosti. To je dio koji se prezentira prije potpune manifestacije hipertireoze.
Glavni tjelesni simptomi hipertireoze
- stalna tjelesna napetost, razdražljivost, nemir,
- tremor (drhtanje ruku, osjećaj “treperenja” tijela)
- pojačano znojenje, crvenilo lica,
- oznojeni, vlažni dlanovi i koža, nepodnošenje topline
- povišen krvni tlak, tahikardija (ubrzan rad srca)
- gubitak tjelesne težine
- dvoslike, smetnje vida,izbuljene oči/egzoftalmus/ povlačenje kapaka
- opadanje kose , ubrzan rad crijeva, učestale stolica
- malaksalost
- guša (povećana štitnjača), osjećaj “knedle” u grlu, pritisak u vratu.
Psihičke smetnje
- izrazita anksioznost i napetost, logoreja
- emocionalna labilnost, fluktuirajuća depresija
- iritabilnost i razdražljivost, impulzivnost
- psihomotorni nemir, agitacije, verbalne i fizičke agresije
- prenaglašena osjetljivost na buku
- nesanica,
- smetenost, konfuzija, smanjena sposobnost koncentracije, poremećene pažnje i otežanog pamćenja, dezorijentacija te dezorganizirano ponašanje, što imitira simptome demencije
- nesanica
- psihotične reakcije sa sumanutim ideje proganjanja, propasti, delirantna stanja.
Osobe s hiperaktivnom štitnom žlijezdom mogu patiti od izrazite anksioznosti, stalne i pretjerane zabrinutosti, iritabilnosti psihomotornog nemira i dezorganiziranog ponašanja, izrazite osjetljivosti na buku… To, uz tjelesne simptome koji je prate, često imitira simptome generaliziranog anksioznog poremećaja, socijalne fobije, paničnog poremećaja. Ujedno raspoloženje može varirati od izrazito povišenog spsihomotornim nemirom i impulzivnošću, logorejom, nesanicom te imitirati maničnu epizodu bipolarnog afektivnog poremećaja.
U drugim slučajevima raspoloženje ide do druge krajnosti. Stalna tjelesna hiperaktivnost, psihička napetost, anksioznost i nesanica dovode do osjećaja potpunog iscrpljenja, sniženog raspoloženja, malaksalosti, manjka energije, kognitivnog i funkcionalnog zakazivanja, dezorganiziranog ponašanja. U ekstremnim situacijama ove s smetnje raspoloženja mogu prezentirati i uz psihotičnu dekompenzaciju sa gubitkom uvida, sumanutim paranoidnim idejama, idejama grandioznosti ili krivnje, odnosno delirantnim epizodama s halucinatornim proživljavanjima /kod tireotoksične krize/.
Liječenje hipertireoze
Liječenju hipertireoze pristupa se, ovisno o uzroku, na nekoliko načina ovisno o nastanku. Najčešće je to lijekovima (tireostatici propiltiouracil i tiomidazol) koji sprečavaju proizvodnju vlastitih hormona štitnjače. Liječi se i acetilsalicilnom kiselinom i prednizolonom u slučaju upalne etiologije, radioaktivnim jodom ili operativnim zahvatom. U nekim se slučajevima promjene i spontano povlače. Obavezno je praćenje hormonalnog statusa, ali po potrebi i beta-blokatore i/ili verapamil i kardiotonike.
Kod dijela bolesnika se vrlo racionalno uvodi psihijatrijska terapija: anksiolitici, hipnotici, po potrebi antipsihotici. Nastavlja se psihijatrijsko ambulantno praćenje uz suportivnu psihoterapiju, ali i edukaciju o bolesti. Cilj joj je postizanje boljeg razumijevanja poremećaja i prepoznavanja ranih simptoma pogoršanja. Cilj je i bolja suradnja s osobljem, usvajanje tehnika relaksacije i eventualno uključivanje u psihoterapiju.
Smanjena aktivnost štitnjače – povećani problemi oboljelih
Smanjena aktivnost štitne žlijezde vodi u progresivni gubitak interesa i inicijative za svakodnevne aktivnosti. Vodi i do razvoja sniženog raspoloženja, depresije s psihotičnim elementima, odnosno do ozbiljnih usporavanja mentalnih procesa, gubitak memorije za recentne događaje, općenitog intelektualnog propadanja. To može dovesti i do kliničke slike slične demenciji odnosno do ozbiljnih oštećenja mozga. Kod djece može dovesti do poremećaja razvoja centralnog živčanog sustava i ozbiljnih oštećenja mozga, odnosno usporenja i poremećaja sveukupnog psihomotornog razvoja.
Osobe s hiperaktivnom štitnom žlijezdom mogu uz tjelesne simptome patiti od izrazite anksioznosti, emocionalne labilnosti, impulzivnosti, razdražljivosti, iritabilnosti psihomotornog nemira i dezorganiziranog ponašanja. Mogu patiti i od izrazite osjetljivosti na buku, ali i fluktuirajuće depresije s nesanicom i gubitkom apetita. U ekstremnim situacijama se smetnje mogu prezentirati u vidu psihotične dekompenzacije s gubitkom uvida u realitet, sumanutim paranoidnim idejama, idejama grandioznosti ili krivnje ali i delirantnim epizodama s halucinatornim proživljavanjima.
Liječenje uključuje redovite kontrole hormonalnog statusa i endokrinologa te lijekove ovisno o prirodi osnovnog poremećaja. S psihijatrijske strane potrebno je ambulantno praćenje, psihoterapijski suport uz racionalno uvođenje psihofarmaka, ovisno o prezentiranoj kliničkoj slici.
Autor: Anamarija Milun dr.med., specijalist psihijatrije
Kako upravljati vlastitim hormonima
Pretrage krvi – kako očitati nalaz
