Čitanje i tumačenje rezultata krvnih pretraga štitnjače često može biti izazov. Stoga ne čudi što mnogi često trebaju pomoć u vezi s tim. Posebno područje interesa su rezultati nalaza antitijela štitnjače: trebaju li se i koliko često testirati i što znači njihova prisutnost?
Prisutnost antitijela štitnjače može značiti da bi se mogla razviti potpunu bolest štitnjače koja će zahtijevati liječenje.
Što su antitijela štitnjače?
Antitijela su proteini koji se stvaraju u krvi kao odgovor na invaziju stranih proteina (antigena). Pomažu nam u zaštiti od virusa i bakterija. Antitijela štitnjače razvijaju se kada imunološki sustav pogrešno napadne stanice i tkiva štitnjače. To dovodi do upale, oštećenja tkiva ili poremećaja rada štitnjače. Uzrokuju autoimune poremećaje štitnjače, kao što su Gravesova bolest i Hashimotov tireoiditis.
*
Ako prvi rezultati nalaza štitnjače pokažu znakove problema s radom štitnjače i ako postoji sumnja na autoimunu bolest, kontroliraju se i antitijela štitnjače. Testovi na njih koriste se za potvrdu dijagnoze autoimunih bolesti štitnjače. Kod osoba sa subkliničkom bolesti štitnjače, prisutnost antitijela može ukazivati na to da bi se u budućnosti mogla razviti bolest štitnjače, ali da uvođenje terapije odnosno liječenje još nije potrebno. Pozitivna antitijela mogu biti prisutna i kod osoba koje nemaju neku od bolesti štitnjače.
*
Na što ukazuju antitijela?
Protutijela na peroksidazu štitnjače (TPOAb)
– povišena su kod Hashimotovog tireoiditisa (ili autoimunog tireoiditisa), a ponekad i kod Gravesove bolesti
*
Tireoglobulinska antitijela (Tg Ab)
– usmjerena su protiv tireoglobulina (protein prisutan u štitnjači) iz kojeg se proizvode hormoni štitnjače. Mogu se kontrolirati kod osoba koje su prethodno liječene od raka štitnjače. Ponekad su povećana i kod Hashimotovog tireoiditisa.
*
Antitijela na receptor hormona koji stimulira štitnjaču (TSHR Ab, također poznata kao TRAb)
– TRAb potencijalno stimulira i blokira štitnjaču
*
Antitijela koja stimuliraju štitnjaču (TSI) specifična za Gravesovu bolest
– stimulirajuće protutijelo koje uzrokuje pretjerani rad štitnjače. Mogu ukazivati na Gravesovu bolesti.
*
Za što se koristi testiranje antitijela na peroksidazu štitnjače (TPOAb)?
Antitijela na TPO mogu se kontrolirati kod osoba s visokim TSH, kako bi se pomoglo u utvrđivanju temeljnog uzroka. Ako su antitijela na TPO pozitivna, to znači da je uzrok hipotireoze autoimuna bolest (npr. Hashimotov tireoiditis). Ako su negativna, to znači da možda ne postoji poremećaj štitnjače i da se visoki TSH može spontano povući. Ili da, pak, postoji poremećaj štitnjače uzrokovan nekim drugim čimbenikom (npr. nakon virusne infekcije…).
*
Obično je potrebno samo jednom kontrolirati vrijednost TPOAb-a kako bi se utvrdio uzrok poremećaja štitnjače. TPO antitijela nalaze se kod više od 90% osoba s autoimunom hipotireozom, ali i kod oko 10% ljudi bez poremećaja štitnjače gdje mogu biti ‘markeri’ autoimunosti. To znači da postoji veća vjerojatnost da će se u budućnosti razviti autoimuna bolest.
*
Što su antitijela koja stimuliraju štitnjaču (TRAb) i zašto se testiraju?
Kod Gravesove bolesti, antitijela koja stimuliraju štitnjaču (TRAb) oponašaju hormon koji stimulira štitnjaču (TSH) i koji luči hipofiza. Posljedica toga je da štitnjača nastavlja proizvoditi hormone štitnjače, unatoč tome što hipofiza pokušava isključiti štitnjaču zaustavljanjem proizvodnje TSH. Prisutnost TRAb sugerira da osoba ima Gravesovu bolest. Otprilike 95% osoba s Gravesovom bolešću imat će povišen TRAb, a 70% će također imati i povišen TPOAb. Ozbiljnost Gravesove bolesti često se odražava i na prisutne razine TRAb-a. Na primjer, tamo gdje su razine TRAb-a vrlo visoke, manje je vjerojatno da će oboljela osoba postići dugotrajnu remisiju nakon liječenja antitiroidnim lijekovima. Ponekad je moguće da budu negativna, ali da kontrola potvrdi dijagnozu Gravesove bolesti.
*
Što je tireoglobulin i zašto se testiraju protutijela na tireoglobulin?
Tireoglobulin (Tg) proizvode stanice štitnjače: nekancerogene (benigne) i kancerogene. Ima ključnu ulogu u pomaganju tijelu pri stvaranju, skladištenju i oslobađanju hormona štitnjače. Nakon uspješne operacije štitnjače i ablacije radioaktivnim jodom kod karcinoma štitnjače, tireoglobulin ne bi trebao biti prisutan u krvi. Prisutnost tireoglobulina koji se može detektirati, osobito povećana razina tireoglobulina, može biti rano upozorenje na ponovnu pojavu karcinoma. Antitijela na tireoglobulin usmjerena su protiv molekule tireoglobulina i nalaze se kod približno 10% opće populacije. Mogu biti povećana kod osoba s Hashimotovim tireoiditisom.
Tamo gdje su prisutni, mogu utjecati na valjanost kontrole tireoglobulina. Stoga je potrebno koristiti dodatna sredstva za praćenje osoba liječenih od karcinoma štitnjače. Antitijela na tireoglobulin općenito ne dodaju ništa rezultatima TPO antitijela kod osoba s povišenim TSH.
*
Je li potrebno ponavljati testiranje?
Rijetko je korisno ponavljati kontrolu TPOAb, jer njihova razina obično ne utječe na primijenjeno liječenje ili sam odgovor na liječenje. Nasuprot tome, kontrole TRAb-a mogu se koristiti za usmjeravanje odluka o liječenju Gravesove bolesti (autoimuna prekomjerna aktivnost štitnjače). Na primjer, vjerojatniji je povratak Gravesove bolesti ako se antitiroidni lijekovi (ATD) prestanu uzimati dok je TRAb još uvijek povišen. Antitijela na tireoglobulin također se redovito kontroliraju pri praćenju karcinoma štitnjače.
*
Mogu li antitijela štitnjače nestati?
Moguće je. Kod bolesnika s Gravesovom bolešću, antitiroidni lijekovi, radioaktivni jod (RAI) i kirurški zahvati imaju za cilj vratiti funkciju štitnjače u normalu. RAI i operacija uništavaju ili uklanjaju štitnjaču kako bi se ‘izliječila’ prekomjerna aktivnost. Međutim, TRAb, koji je temeljni uzrok Gravesove bolesti, može ostati u tijelu mnogo godina nakon ovih tretmana. Kod osoba s autoimunom hipotireozom (Hashimotov tireoiditis), antitijela na TPO obično ostaju u tijelu. Razine se mogu smanjiti tijekom vremena, ali rijetko kad se potpuno normaliziraju, čak i nakon što lijekovi vrate razinu hormona štitnjače u normalu.
*
Postoji li veća vjerojatnost da ću razviti i druge autoimune bolesti?
Iako postoji veća vjerojatnost da će netko s autoimunim poremećajem štitnjače razviti neko drugo autoimuno stanje, poput Addisonove bolesti, perniciozne anemije ili celijakije, rizik je još uvijek vrlo slab. Međutim, važno je da se takva stanja kontroliraju kod oboljelih od autoimune bolesti štitnjače razviju li nove ili nespecifične simptome.
*
Imam povišena antitijela štitnjače, ali subkliničku bolest štitnjače, postoji li veća vjerojatnost da ću razviti potpunu bolest štitnjače?
Da, prisutnost antitijela štitnjače može značiti da bi se mogla razviti potpunu bolest štitnjače koja će zahtijevati liječenje.
*
Zaključno
• Prisutnost protutijela koristi se za potvrdu dijagnoze autoimunih bolesti štitnjače.
*
• Neke osobe mogu biti pozitivne na više od jedne vrste antitijela štitnjače.
*
• Moguće je imati pozitivan test na antitijela štitnjače bez bolesti štitnjače.
*
• Rijetko je korisno ponavljati kontrolu TPOAb-a jer njihova razina ne utječe na primijenjeno liječenje.
*
• Antitijela štitnjače često ostaju u tijelu, čak i nakon uspješnog liječenja poremećaja štitnjače.
*
• Prisutnost antitijela kod osobe sa subkliničkom (ili graničnom) bolešću štitnjače može ukazivati na to da bi ta osoba mogla u budućnosti razviti potpunu bolest štitnjače.
*
