Vruć ljetni dan. Da sam na moru, bio bi idealan. Ali nisam. U bolnici sam. KBC Osijek. 13. lipnja 2015. Rutinski sam upućena na kontrolu hormona štitnjače. Vidim na uputnici TSH, ft3, ft4, aTPO, ali ne znam što oni znače. Nekoliko sam puta u čekaonici Centralnoga labosa uzela mobitel da progooglam te kratice s uputnice. Dijagnoza mi je sekundarna amenoreja. Nakon sto sam nekoliko puta uzela mobitel u ruke i vratila ga u torbu, ipak nisam pročitala što su te famozne oznake s uputnice.
Nekoliko dana kasnije, na kućnu adresu stigao mi je nalaz. Ležerno sam ga ostavila da počiva na stolu dok sam ispijala jutarnju kavu.
~
H kao high
Lijeno otvaram omotnicu i iščitavam nalaz. Vrijednost aTPO je 555,6. Pored broja se nalazi dobro mi poznata oznaka “H” kao high (engl. visok). Odmah uzimam mobitel i googlam taj aTPO. Scrollajuci sam na mobitelu vidjela samo fragmente iz nekih članaka. Neki od njih su mi se odmah urezali u sjećanje. Autoimuna bolest. Doživotna bolest. Uzimam nalaz i vraćam se svojoj liječnici. Predivna žena koja mi je obiteljska liječnica od 7. godine života. Objašnjava mi s čime se susrećem i upućuje me u KBC Osijek na pregled spec.nuklearne medicine. Zbunjena, kakva sam bila u tom trenutku, pitam liječnicu nije li pogriješila. Ne trebam li se ja to javiti endokrinologu, a ne nekakvom specijalistu nuklearne medicine?! Ipak sam sve to već progooglala, ne…
~
U Osijeku je tako koncipirano, sve što se tiče štitnjače obavlja se na Nuklearnoj medicini. Ondje upoznajem divnog liječnika, primarijusa, zapravo. On mi dijagnosticira subkliničku hipotireozu. Eutireoidna sam uz povišen tireostimulin. Na UZV štitnjače potvrđuje se autoimuna bolest. Hashimotov sindrom . Da vrag nije uvijek crn kako izgleda, primila sam i lijepu vijest. Nemam čvorova na štitnjači. Niti jednog jedinog. Isti ovaj primarijus od maloprije utvrđuje da nema razloga za punkciju. Mjesec po mjesec, prošlo je 8 mojih kontrola. Na svakoj je doza levotiroksina povišena za po 25 mikrograma i na svaku sljedeću donosim jos lošiji nalaz od prethodnoga. Upadam u sve veću hipotireozu.
~
Predozirana Euthyroxom
Srpanj 2017., dolazim u KBC Osijek na Internu kliniku. Endokrinologija. Dvije godine na terapiji. Dvije godine pogoršavanja simptoma. Počeli su se javljati napadi panike i palpitacije. Moja endokrinologinja, kojoj sam neizmjerno zahvalna, prof. Prpić Križevac, čini vrlo opsežnu pretragu. Od regularne KKS do bazalnih i spolnih hormona, sve do tumorskih markera. Palpitacije postaju sve manje podnošljive. U mirovanju dosežem puls od 150. Dolazim na kontrolu za 2 dana u KBC Osijek, jednu od onih koje se čekaju po tri mjeseca, uz pomoć interne uputnice moje endokrinologice. U krugu KBC-a izgubim svijest gdje me i pronalaze dvije medicinske sestre. Kontrolom hormona saznajem da sam došla do jatrogenog hipera s ft4 preko 50. Predozirana sam Euthyroxom.
~
Tek tada, dvije godine od početka pretraga, moja endokrinologinja konstatira multidisfunkciju žlijezda. Taman kad sam pomislila da je ovdje kraj, nije bio. Moji nalazi i dalje nisu jasni. Još uvijek, danas, 13. lipnja 2019., nemam konačnu dijagnozu. Imala sam 21 godinu kad sam započela s pretragama. Znate li sto sam učinila od tada? Završila sam studij, zatim sam upisala još jedan! Preostao mi je još jedan semestar do kraja.
~
Kome zvono zvoni?
Ali, znate li što me čini najponosnijom? Ponosim se time kolikima sam pomogla, što svojim iskustvom, što znanjem koje sam prisilno stekla zbog danih okolnosti. Uvijek ću ga nesebično podijeliti s ostalima. Nadam se da to i drugi čine. Upamtite da ne živite samo za sebe. “Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rta nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka umanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!”
~
