“Dobrota je prezrena, odnosno obezvrijeđena. Sve te uzvišene i neopipljive vrijednosti ljudskog duha – poput hrabrosti, poštenja, vjernosti, bezuvjetnog prijateljstva i ljubavi – danas su ismijane i nisu popularne.
Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili puno ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i jako ste pametni. Time dobivate bodove i nitko vas neće prezreti. Ili, ako dovoljno dugo to radite, čak i oni koji su vas prezreli u početku, priznat će da ste uspjeli. Danas su teze zamijenjene i u današnjem sistemu vrijednosti dobrote graniče s glupošću. To je pogubno i morat ćemo platiti danak. Morat ćemo se vratiti pravim vrijednostima, jer su jedino one temelj ljudskog postojanja.”
Nebojša Glogovac, jedan od najboljih srpskih glumaca, otišao je zauvijek i ostavio golemu prazninu u glumačkom svijetu. Autentična glumačka zvijezda do statusa jednog od najznačajnijih u profesiji došao je zahvaljujući rijetkoj sposobnosti da se na sceni potpuno transformira, a da i dalje ostane prirodan i vjerodostojan.
Rođen je 30. kolovoza 1969. godine u Trebinju, u obitelji pravoslavnog svećenika Milovana i krojačice Milene Glogovac. Najranije djetinjstvo proveo je u selu iznad Nevesinja kod omiljenog djeda Gavrila, koji mu je usadio ljubav prema konjima. Često je selio (Opovo, Pančevo, Beograd), a sa sedam godina Nebojša se s obitelji oprašta od hercegovačkog kamena i odlazi u vojvođanski industrijski grad, u Pančevo. U osnovnoj se školi već bio proslavio recitujući na Svetosavskim priredbama, a mnogi su već tada smatrali da ga, zbog svog posebnog talenta, čeka uspješna glumačka karijera. Prva televizijska uloga bila mu je u seriji Bolji život, gdje je igrao ulogu školskog prijatelja Slobodana Popadića (Dragan Bjelogrlić). Nakon srednje škole upisuje psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Međutim, nakon tri godine odustaje od studija i 1990. upisuje glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti, na katedri profesora Vladimira Jevtovića. Zajedno s njim studirali su i, danas već proslavljeni glumci, Nataša Ninković, Vojin Ćetković i Sergej Trifunović, a Nebojšin je talent vrlo brzo zapeo za oko i profesoru Dejanu Mijaču. Tijekom studija dobiva stipendiju Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a karijeru započinje na daskama koje život znače u predstavi „Velika pljačka“.
Ubrzo su uslijedile i druge predstave: „Lažni car Šćepan Mali“, „Troil i Kresida“, „Rođaci iz najboljih dana“, „Parabelum“. Uslijedio je čitav niz filmova u kojima je Glogovac imao zapažene uloge: „Do koske“, „Spasitelj“, „Bure baruta“, „Nebeska udica“, „Munje“, „Bumerang“, „T.T.Sindrom“, „Kad porastem biću kengur“, „Hadersfild“, „Žena sa slomljenim nosem“. Veliku je popularnost kod najšire publike stekao ulogom Zlatka u seriji „Porodično blago“. Na svoj 28. rođendan, 1997. godine, uplovljava u bračnu luku s tadašnjom djevojkom Minom, a vjenčani kum mu je kolega sa studija, Vojin Ćetković. Suprugu, slikaricu Minu, upoznao je u diskoteci Zvezda, koja ga je, kako je sam znao govoriti, već na prvi pogled osvojila prekrasnim osmijehom. Nakon godine dana braka postali su roditelji sina Gavrila. Nastavlja svoju glumačku karijeru i na daskama koje život znače. Pojavljuje se u brojnim predstavama: „Bliže“ Alise Stojanović, „Šine“ Slobodana Unkovskog, „Molijer-Još jedan život“ u kojoj igra s poznatim glumcima Mikijem Manojlovićem i Mirjanom Karanović. Uspjeh na poslovnom planu prati i obiteljska sreća koju u život glumca unosi i rođenje drugog sina Miloša, 2001. godine.
‘Biti’ je misliti svojom glavom, ‘ne biti’ znači savijati kičmu, pristajati i kao hrčak beskonačno vrtiti kotač.
U psihološkom trileru Srđana Golubovića „Klopka“ iz 2007. godine Glogovac igra glavnu ulogu, a brilijantno dočaran lik glavnog junaka Mladena donosi mu nagrade na mnogim festivalima: u Minsku, Milanu, Liegeu, a film je bio kandidiran i za prestižnu nagradu Oskar. Iduće godine nacionalna sekcija Međunarodne federacije filmskih kritičara proglašava Glogovca najboljim glumcem prethodne sezone, a dobitnik je i nagrade grada Beograda za filmsku umjetnost.
Glogovac se na filmu prvi put pojavljuje u ulozi Fadila, vojnika JNA, u ratnoj drami Bore Draškovića „Vukovar, jedna priča“. Zapaženu ulogu ima i u kazališnom hitu Kult teatra „Tamna je noć“, koja je postala jedna od najkomercijalnijih predstava i igrala se na turnejama u Americi i Kanadi. Prvu glavnu ulogu dobio je u filmu reditelja Gorčina Stojanovića „Ubistvo s predumišljajem“, u kojem tumači lik Hercegovca Bogdana, ranjenog na ratištu u Bosni. Za ovo je ostvarenje na Filmskom festivalu u Nišu okrunjen nagradom Car Konstantin za najbolju mušku ulogu. Slijede serije: „Vratiće se rode“, „Moj rođak sa sela“ i popularni film „Kenjac“.
Godine 2009. prvi put se pojavljuje i u reklamnom spotu, u okviru kampanje za promociju borbe protiv raka dojke. Govorio je kako je razlog zbog kojega je pristao na ovu kampanju taj što jednostavno voli žene. Sljedeće je godine ošišao pramen svoje kovrčave kose kao znak moralne podrške mališanima oboljelim od raka i njihovim roditeljima u okviru humanitarne akcije Pramen nade.
Od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite, mi zaboravljamo na djecu, na dušu, na ljubav.
Nebojša Glogovac pojavljivao se, u skorije vrijeme, u popularnim serijama „Lud, zbunjen, normalan“ i „Vojna akademija“, a 2013. godine odigrao je jednu od glavnih uloga u srpskoj antiratnoj melodrami režisera Srđana Golubovića, „Krugovi“. Ovaj film govori o posljedicama jednog herojskog čina i postavlja pitanje je li herojsko djelo uzaludna žrtva, ili, kao kamen bačen na površinu vode, proizvodi krugove koji se šire kroz vrijeme i prostor, potičući nas da činimo nova dobra djela. Glogovac je sudjelovao u projektu „Ravna gora“ reditelja Radoša Bajića i Radio televizije Srbije, u kojoj je igrao glavnu ulogu Draže Mihailovića. Najbolji glumac svoje generacije u regiji, 2016. imao je maestralnu godinu; glumio je u Grlićevom “Ustavu Republike Hrvatske”, za koji je između ostalog, na Film festivalu u Italiji proglašen europskim glumcem godine, igrao je Hamleta u predstavi Aleksandra Popovskog i dobio je kćer Sunčicu s nevjenčanom suprugom, TV novinarkom Milicom Šćepanović.
Danas su srpski mediji objavili kako nas je Nebojša, nakon samo desetak dana hospitalizacije zbog uznapredovalog karcinoma plića, zauvijek napustio. Ostat će zapamćen kao miran, mudar, krajnje jednostavan i istovremeno posebno kompliciran čovjek. Nije tu bilo neke posebne tehnike ni škole glume. Kod njega su i život i gluma izlazili iz njegove ljudskosti – što ga je i činilo velikim glumcem. Glumcem s velikim G i ljudinom s velikim LJ, koja nam već sada nedostaje.
Mirno snivaj, Glumčino…
