U doba kada se romantične poruke šalju u inbox društvenih mreža, objavljuju javno na facebook profilima, skraćuju putem simpatičnih emoticona ili sve popularnijih gifova, pomalo zaboravljamo na ona ne tako davna vremena kada su se osjećaji i izljevi nježnosti događali na listu papira. Rukom pisana ljubavna pisma danas su toliko rijetka i smatraju se apsolutnim raritetima u poštanskim sandučićima. Mnoge bi žene, baš kao i brojni muškarci, rado pročitali retke od kojih će im srce jače kucati i tako bar na tren oživjeli duh prošlih vremena, kada je romantika bila opipljiva, a ne samo virtualna.
Crtica iz povijesti
Stotinama godina prije razvoja tehnologije, komunikacija među ljudima bila je vrlo ograničena i odvijala se uglavnom samo na dva načina: ljudi bi dogovorili sastanak uživo i razgovarali ili bi zapisivali svoje misli i osjećaje na komadu papira te ih slali odabranoj osobi po glasniku ili kasnije, poštom. Pisma su vrlo intiman način komunikacije jer sadrže neizbrisiv trag pošiljatelja. Pismom se šalju suptilni mirisi doma ili, intimnije, osobe koja pismo piše. Kao počast radosti i uzbuđenju koje je osjećao kad bi rukom pisano pismo stiglo u njegov poštanski sandučić, poznati je fotograf Richard Simpkin, započeo s obilježavanjem Svjetskog dana pisanja pisama. Richard je pokazao koliko cijeni ručno napisano pismo u svom projektu ‘Australijske legende’. U tom projektu slao je pismo svima koje je smatrao australijskim legendama s ciljem dogovaranja intervjua uživo. Za Richarda je postojalo nešto posebno u dobivanju pisama koja su osobno pisale poznate osobe.
‘Miss Pinka’ vraća toplinu & ljepotu novogodišnjih čestitki
NAJLJEPŠA LJUBAVNA PISMA SVIH VREMENA
Henry VIII i Anne Boleyn (1527.)
Preklinjem kako bi znao istinu vaše namjere o našoj ljubavi. Nužnost me tjera da dobijem taj odgovor što je već više od godinu dana ranjen strelicom ljubavi i još nisam siguran hoće li uspjeti naći mjesto u vašoj ljubavi.
Napoleon Bonaparte i Josephine de Beauharnais (1796.)
Otkako sam te napustio stalno sam nesretan. Moja je sreća biti pored tebe. Neprestano živim u sjećanju, na tvoja milovanja, tvoje suze, tvoju nježnu brigu. Čar neusporedive Josephine konstantno gori i užareni je plamen u mom srcu.
Beethovenovo pismo ‘Besmrtnoj ljubavi’ (1812.)
I dok ležim u postelji, moje misli hrle k tebi, moja Besmrtna Ljubavi, tu i tamo veselo, pa opet tužno, iščekujući od Sudbine, hoće li nas poslušati. Ja mogu samo živjeti s tobom ili ne živjeti uopće bez tebe. Da, odlučio sam odlutati što je dalje moguće, sve dok ne uzmognem poletjeti u tvoj zagrljaj i reći da sam u domu svom s tobom, dok ne uzmognem poslati svoju dušu omotanu tvojom u kraljevstvo duhova – da, žalim, tako mora biti. Preživjet ćeš to stoga što znaš koliko sam ti privržen; nikada nijedna druga neće moći imati moje srce, nikada – nikada! O Bože, zašto netko mora napustiti ono što toliko voli, jer moj život u W.-u kakav je sada jest bijedan život. Tvoja me ljubav učinila istodobno najsretnijim i najnesretnijim. U mojoj sadašnjoj dobi trebala bi mi stalnost, životna kolotečina – može li takvo što postojati u našim okolnostima? Anđele, upravo čujem kako pismonoša, kao i svakoga dana, odlazi – i stoga moram svršiti ovo pismo, tako da ga odmah dobiješ. Budi s mirom – ljubi me – danas – jučer.
Kakva žudnja u suzama za tebe – Tebe – moj Život – moje Sve – zbogom. Oh, i dalje me ljubi – nikada ne sumnjaj u najvjernije srce
Tvog ljubljenog
L.
Zauvijek tvoj.
Zauvijek moja.
Zauvijek svoji.
John Keats i Fanny Brawne (1819.)
Bez tebe ne mogu postojati. Zaboravljam sve, no kad ugledam tebe svaki put iznova, moj život zastane i u tom trenutku ne vidim budućnost. Cijelog me obuzmeš.
Gustave Flaubert i Louise Colet (1846.)
Prekrit ću te s ljubavi idući puta kada te vidim, s milovanjima, sa zanosom. Želim te ispuniti sa svim užicima tijela, tako da se onesvijestiš i umreš. Želim da budeš zadivljena sa mnom, i priznaš sebi da nikada nisi sanjala o takvoj ekstazi. Kada ostariš, želim da se prisjetiš tih nekoliko sati, želim da tvoje suhe kosti podrhtavaju od radosti kada se tih trenutaka prisjetiš.
Oscar Wilde i Lord Alfred Douglas (1893.)
Moj dječače, tvoj sonet je prekrasan i čudo je da tvoje crvene rumene usne ne bi trebale biti ništa manje za ludilo glazbe i pjesme nego za ludilo poljubaca. Tvoja nježna pozlaćena duša hoda između strasti i poezije. Znam da bi Hijankit, kojeg je Apolon ludo volio, bio ti u danima Grčke. Zašto si sam u Londonu i kada će doći u Salisbury? Nemoj ići tamo hladiti svoje ruke u sivom sumraku gotičkih stvari, dođi ovdje kada god to želiš. Lijepo je to mjesto, ali samo ti nedostaješ; ali idi prvo u Sailsbury. Uvijek s vječnom ljubavlju, tvoj Oscar.
James Joyce i Nora Barnacle (1909.)
Moja ljubav prema tebi dopušta mi da se molim duhovima vječne ljepote i nježnosti koji se zrcale u tvojim očima, ili da te bace pod mene na tvoj meki trbuh – uživajući u izvrgavanju tvoje uzdignute haljine i bijelih djevojačkih gaćica i zbunjenosti tvojih zarumenjenih obraza i zamršene kose.
Franz Kafka i Milena Jesenska (1921.)
Konstantno pokušavam komunicirati s nečim s čim se ne može komunicirati, objasniti neobjašnjivo, reći nešto o nečemu što osjećam u svojim kostima i što se jedino može osjetiti u ovim kostima. Praktički se ne radi ni o čemu drugome nego o strahu o kojem smo često razgovarali, ali se strah proširio po svemu, strah najvećih od najmanjih, strah, paralizirajući strah izgovaranja riječi, iako ovaj strah možda nije samo strah nego čežnja za nečim većim od svega što je strašno.
Henry Miller i Anaïs Nin (1932.)
Reći ću da je ovo divlji san – ali je to san koji želim razumjeti. Spoj života i literature, ljubav je pokretač, ti sa svojom dušom kameleona daješ mi tisuću ljubavi, uvijek usidren bez obzira na oluje, dom je tamo gdje smo mi. Jutrima nastavljamo gdje smo stali. Uskrsnuće za uskrsnućem. Ti se braniš i dobivaš bogat i raznolik život za kojim žudiš; što se više braniš to me više želiš, trebaš me. Tvoj glas postaje promukao, tvoje oči crnje, tvoja krv gušća, a tvoje tijelo ispunjenije. Pohotno služanjstvo i tiranska nužnost. Okrutna više nego prije – svjesno, namjerno okrutna. Nezasitan užitak iskustva.
Winston Churchill i Clementine Churchill (1935.)
Moja draga Clemmie, u tvom pismu s Madrasa napisala si, kako sam ti obogatio život – riječi meni tako drage. Ne mogu ti opisati koliko si me učinila sretnim. Kada bi u ljubavi moglo biti računa uvijek bih ti dugovao.
Ernest Hemingway i Mary Welsh (1945.)
Najdraža nestašna djevojko, idem na brod sa Paxtheom, Don Andresom i Georgiem i bit ću vani cijeli dan i vratit ću se i biti siguran da ću pronaći pisma ili pismo. A možda ih niti neće biti. Ako ih neće biti onda ću biti tužan. Ali, naravno, znaš kako se nositi s tim? Preživiš do idućeg jutra. Bilo bi bolje da se pomirim s time da ih neće biti do sutra navečer i onda mi neće biti toliko loše večeras.
Piši mi nestašna djevojko. Da je to posao koji moraš raditi, radila bi ga. Vraški je teško bez tebe i izdržat ću nekako, ali fališ mi toliko da bih mogao umrijeti. Ako ti se bilo što dogodi, umro bih na isti način kao što bi umrla životinja u zoološkom vrtu da se nešto dogodi njenoj družici. Volim te moja najdraža Mary i znaj da nisam nestrpljiv. Samo sam očajan.
Ernest
Richard Burton i Elizabeth Taylor (1964.)
Moje oči koje ne vide očajnički čekaju da te ugledaju. Ne shvaćaš kako si oduvijek fascinantno lijepa i kako čudnu, osobitu i opasnu ljupkost posjeduješ.
Charles Bukowski i Linda King (1972.)
Uživao sam u tvojoj točki hodanja na rukama; to me vraški napalilo… sve što radiš vraški me napali… bacanje gline suprotno stropu… kujo, crvena seksi oštrokondžo, prekrasna prekrasna ženo… stavila si nove pjesme i novu nadu i novu sreću i nove trikove u starog psa. Volim te.
Gerald Ford i Betty Ford (1974.)
Nema pisane riječi koja može izraziti našu duboku, duboku ljubav. Znamo kako si divna i mi – djeca i tata, nastojat ćemo biti jaki za tebe. Naša vjera u tebe i Boga će nas održati. Naša ljubav za tebe je beskonačna.
Jimi Hendrix svojoj ‘maloj djevojci’ (godina nepoznata)
Sreća je u tebi. Zato otključaj lance u svom srcu i rasti poput divnog cvijeta kakav jesi. Ja znam odgovor. Samo raširi krila i oslobodi se.
Johnny Cash i June (1994.)
Jedna od najljepših romantičnih priča iz svijeta showbizza je ona između Johnnyja Casha i June koji su bili u braku punih 35 godina. Poruka koju je ‘Čovjek u crnom’ poslao svojoj voljenoj June za njezin 65. rođendan 1994. godine glasila je ovako:
‘Sretan rođendan, princezo. Ostarjeli smo zajedno i navikli smo se jedno na drugo. Isto razmišljamo. Čitamo jedno drugom misli. Znamo što jedno drugo želi bez pitanja. Ponekad si malo idemo na živce. Možda se ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Ali s vremena na vrijeme, baš kao danas, razmišljam o svemu i postaje mi jasno koliko sam sretan što sam život dijelim s najboljom ženom koju sam upoznao. Još uvijek me fasciniraš i inspiriraš. Tvoj me utjecaj čini boljim. Ti si predmet mojih želja i glavni razlog zbog kojeg postojim. Jako te volim.”
