Dženina vremena nježnosti
Na dobar ili na loš način određeni ljudi kroje naše sadašnjosti i budućnosti, kako su i povijest krojili, te naposljetku i šivali, neki njihovi prethodnici. Upravo zahvaljujući njima podarena nam se vremena čine dobrima, podnošljivima, lošima ili nepodnošljivima. Ponekad, ako je riječ o kvalitetnim, talentiranim i dobrim ljudima, a mi se pritom s takvima nađemo preklopljeni u istom vremenu i prostoru, vremena se opravdano mogu činiti i sjajnima. Ukoliko je riječ o umjetnicima, njihova nam umjetnost zasigurno pomaže u umnažanju sretnijih, ugodnijih i svjetlijih segmenata naših života i osigurava nam dostojanstvenije življenje. Pritom neke rijetke ljudske i umjetničke konstante i samim svojim postojanjem živote i vrijeme drugih čine plemenitijima i boljima. Svojom kvalitetom ili umjetnošću zapravo osiguravaju svježi zrak plućima sviju nas.
Dženisa Pecotić jedna je takva konstanta koja u vremenima kada se gotovo ništa više ne čini važnim i trajnim predstavlja sigurnu luku i utočište onima koji se ne mire olako s ispraznošću današnjice.
Prvotno ustuknuvši na poziv da joj kao arhitektica i konzervatorica, koja baš i ne vlada suvereno njezinim umjetničkim područjem, napišem predgovor katalogu izložbe, ubrzo sam se osjetila neizmjerno počašćenom. Stoga joj, po uvjeravanju da baš želi nešto potpuno drugačije, i posvećujem nešto takvo. Predstavljati je ne treba. No, uz ovu vrijednu komprimiranu izložbu kroz akronim njezina imena i prezimena to ćemo ipak učiniti još jednom. Jer Dženi i njezina umjetnost zaslužuju i puno više…
Dž
Dženisa – Dženi – diplomirala je dizajn tekstila i odjeće na Višoj školi za dizajn tekstila i odjeće u Zagrebu. Od 1982. je. članicom Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske. Kao članica Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika bavi se kreiranjem muške, ženske i dječje odjeće. Od 1983. godine redovito nastupa na domaćoj i inozemnoj modnoj sceni, a radove izlaže u brojnim hrvatskim i inozemnim galerijama. Kreirala je sve vrste službenih odora. Kao suautorica dizajnirala je i uniforme za Počasnu bojnu, službene i svečane časničke odore Hrvatske vojske, te odore za djelatnike Pravosudne, Financijske i Specijalne policije.
Dobitnica je većeg broja nagrada za dizajn odjeće. Od 1986. godine bavi se kazališnom – dramskom, opernom i baletnom, te filmskom kostimografijom. U suradnji s nizom uglednih hrvatskih i inozemnih redatelja i koreografa ostvarila je oko stotinu kostimografskih projekata. Za kostimografije u predstavama “Fragile” i “Enciklopedija izgubljenog vremena” nagrađena je dvjema nagradama “Marul”. A kao kostimografkinja dva je puta nominirana i za Nagradu hrvatskog glumišta. Nositeljica je odlikovanja Spomenice domovinskog rata i Reda hvatskog pletera. Toliko o strogoj životnoj faktografiji sjajne umjetnice Dženise Pecotić. Nadalje pišem o Dženi, divnoj prijateljici, ženi, majki i baki.
E
Emocija – Emocije pokreću Svijet, no rijetki su ih u stanju pretočiti i u djela na način kako to polazi za rukom našoj Dženi. Svaka haljina, vrpca pa i nasitniji ukras rječiti su. Glasni. Kako god fragilno prozračne njezine kreacije bile one svjedoče o nevjerojatnoj snazi umjetničke potencije koja nastaje samo iz dubokih emocija i rijetki su njome istinski obdareni. Emocije bude emocije pa krhke umjetničke kreacije nerijetko postaju dugovječnijima od mnogih stamenijih djela jer ostaju trajno na jedinom vrijednom mjestu. U našim srcima.
N-(+j)
Nježnost – Nježnost Dženinih umjetničkih kreacija dobrodošlim je gostom u našim vremenima bahatosti i ignorancije, u kojima vjerojatno i divne florealne kompozicije, poput njezinih haljina-cvjetova, govore više no ikad. Svjedočeći o vremenima nježnosti i čistoće, koje smo udaljavanjem od prirode i čistog u nama nepovratno izgubili, zapravo nas dovode pred zid pitanja. A to je više no dobro.
I
Inteligencija – Inteligentnim recikliranjem, usljed odbojnosti spram bezumne hiperprodukcije i posljedičnog gomilanja golemih količina smeća, Dženi nam svakodnevno dokazuje neiscrpne mogućnosti ne samo svog umjetničkog potencijala, već moći umjetnosti koja oivičena divno elastičnim bordurama zapravo nema nikakvih granica.
S
Snaga – Svaki segment Dženinog djelovanja pa i pojavnosti, uključujući i njezine tvrdoglave šiške iz prepoznatljive frizure, prkosi mjenama. Dosljednost je kvaliteta koja govori u prilog postojanosti karaktera i snazi duha. Dženi je snažna, što se možda najljepše iščitivanabaš na njezinim najfragilnijim kreacijama.
A
Arhitektura odijevanja – Arhitekturi posvećen dio studijskih godina jasno se iščitava i u sjajnim odjevnim kompozicijama, antikompozicijama, ali i u Dženinoj suradnji s arhitektima sukladnih senzibiliteta i naklonosti. Uz najraznolikije odjevne kreacije kojima se revno posvećuje, vjerojatno baš kruto definirani zadatak izrade uniformi, koje zahvaljujući Dženinom senzibilitetu, očima i rukama postaju više od toga, ukazuje na neiscrpnost njezine mašte i moć velikog znanja.
P
Prepoznatljivost – Prepoznatljivosti i postojanosti u prilog u Dženinom slučaju govore sva njezina umjetnička djela. Odjeća, uniforme, nakit, pokrivala. Njezino ime, stil pa i frizura, također. Danas je moguće gotovo sve, no srećom je nemoguće prisilnim putem postati prepoznatljiv. Prepoznatljivi ili jesmo ili nismo. Dženi s tim, mnogima nerješivim problemom, nikada nije imala problema. Ona je sinonimom oblikovanja odijevanja.
E
Energija – Kako sve na ovom Svijetu odiše specifičnom, prepoznatljivom energijom, tako i vremena pamtimo kao sretne ili nesretne, ugodne ili neugodne, svijetle ili mračne isječke naših života. Zahvaljujući Dženinoj energiji naši su isječci ljepši i naš je Svijet s vrijednim vremenima nježnosti puno bolje mjesto.
C
Crtež – Crtež, crtež, crtež… Bez crteža ne bi bilo ni Dženi ni njezinih čudesa. I svakodnevno objavljenim crtežima stabalaca kojima nas veseli po društvenim mrežama, bez obzira rese li njihove grane tog dana grozdići ribizla, grožđa, glavica kelja ili štapići poriluka, podučava nas pravoj umjetnosti, temeljenoj na ljepoti i skladu, decentnosti i mjeri.
O
Optimizam – O tom pojmu u vezi Dženi ne treba dvojiti. Optimizam se iščitava u interijeru njezina stana, na njezinom radnom stolu, u njezinim materijalima, kreacijama, nakitu, aranžmanima staklenih kugli, perli… I primarno njezinom toplom osmjehu. Optimizam u odnosu s ljudima donosi prijatelje, a ako se bogatstvo mjeri prijateljstvima, Dženi je jako imućna.
T
Tijelo – Taj neiscrpni izvor inspiracije mnogih Dženina je radna ploha koju već tri i pol desetljeća uporno obavija, umata, zamata, uljepšava, grije… Taman kada bismo možda i pomislili da dalje, drugačije i bolje ne može, ona nas iznova iznenadi. Ponovo ga, kao kroz igru, iznenađujućom lakoćom umota, upakira i uresi.
I ponovno zaključujemo da bolje ne bi moglo biti. No, Dženi je tu da nas ponovno razuvjeri.
I
Igla – Igranje iglom u Dženinom je slučaju igra života. Njezin život zapravo je definirala ta mala metalna, gotovo nevidljiva alatka s kojom je ostvarila tolike lijepe stvari. Igli i koncu dugujemo puno. Dženinoj ruci i više.
Ć-(+pola kvačice)
Čarolija – Čarolija nas bogatoga opusa navodi na pitanje kako bi zapravo hrvatska umjetnost oblikovanja odijevanja izgledala bez imena Dženise Pecotić. Zaključak je vrlo jednostavan. Bila bi, kao i većina toga oko nas, tamnija i običnija. Srećom, zahvaljujući Dženi, tome nije tako.
Autorica: Zrinka Paladino
FLERT NA POZORNICI ČUDESA
Sistem je izvanredan način da se uhvati uhvatljivo, a umjetnost je nastojanje da se uhvati neuhvatljivo. (S.V.)
Sve je začeto i otkrivano u tami Talijinog hrama, na mjestu susreta, flerta i senzacija u kojoj se ne vrednuje kvantitetom, ne mjeri štopericom i metrima već se moć iluzije veže memorijom zbirnih talenata i individualnosti monumentalnih identifikacija, karakternog predstavljanja, promjenjivih slika i sublimiranih poruka. Atmosfera nabijena rijetko prepoznatim nerviranjem, strašnim nerviranjem, trajnom strepnjom koju znaju umjetnici; koliko uloženog truda koji na kraju svega ne mora biti nagrađen. (I.Š.)
Promjenom unutar sebe sama, pomalo opasnom transformacijom u uvijek drugačiji novi lik (potvrdio bi Pec!), s maskom i odijelom (kostimom) koji prisvaja na sat ili dva kao svoj, akter se objavljuje u ograničenom prostoru osvojene pozornice čudesa. “Neka me gledaju, ali i vide, neka me slušaju, ali čuju” – težnja je svakog tko stane uvjerljivo na crne daske od životne važnosti.
Po ulici rasprostranjeno, danju i po tami, sami ili u mnoštvu isto je tako. Individua do individue, svaki sa svojom ulogom, sada stvarno bez iznimke koje navodno potvrđuju pravilo, prepoznaju se, sasvim izvjesno i po odjelu koje (itekako!) čini čovjeka. Da nije to tako i stvarno, od dosade bi popucala sva zrcala. Sljubljeno, čovjek i “koža” pokazuju jednostavno sve u svim svojim granicama: mjeru i karakter, komediju ili dramu života. O ukusima i kulturi odijevanja se raspravlja, sasvim sigurno i kontinuirano.
Portretiranje kožom
Bavljenjem umjetnošću i umješnošću odijevanja, u teatru samozatajno ali istaknuto, Dženi je izabrala, jedino ispravno: PORTRETIRANJE “kožom”.
Rad po tijelu, tjelesne posebnosti i govor tijela, sve zamišljeno u pokretu i rasponu između kostimografije i (modnog) odijevanja podređeno je ambijentu, atmosferi i svome vremenu (trajanja). Pri tome, misli u kojima u potpunosti egzistira njena vlastita istina i ruka kojom se izražava najviše, razumljivo i na sreću, govore o njoj samoj. Sve se u tom radu i metjeu podređuje višem teatarskom cilju. Svodi se, treba reći, na sekundiranje, ma o kakvoj se temi ili sceni radilo.
Ali treba biti svoj; prvi i jednak, poznat i prepoznat na mjestu gdje je sve međuovisno i stopljeno u jedinstvu harmonije.
Ovdje, u galeriji i sada, prezentira se sama, odmjereno po prostoru, bez obojanog svjetla ili scene kazališta, koncertnog podija ili modne piste. Izložbom i postavom artefakata proporcionira se sve na svom mjestu. Količine ubijaju. Ne diraj! Sve se giba po sebi, u mirovanju.
Sloboda
Estetika krivulja, neobuzdana geometrija fluida, organska struktura i tekstura materijala, minimalizam ili hipertrofija, kolorit i svjetlo, stalnost i konfuzija, meditacija u kreaciji… Padaju mi na pamet slike i metafore, gledajući ove rajske ptice koje čuva izlož(b)eni prostor. Zrakom lete ideje, očito slobodnog stvaranja. L´art pour l´art Dženise Pecotić. Uz to, očituje se oblicima, za mnoge inače opasna kategorija “umjetničke slobode”. Sloboda podrazumijeva intuitivan proboj kroz postojeće, pretpostavlja istovremeno i svijest o ograničenju.
U suprotnom značila bi kaos.
Titravi proces nastajanja svih oblika i svakog dijela teži reciprocitetu, refleksnom odgovoru. Pristaje, naravno, na prihvaćanje i dijalog međusobno uzbudljivih suprotnosti. Sve vrijedno u umjetnosti pretpostavlja stavak iznenađenja, kontrasta i kontradikcije. Zavodi se u zanosu, realizira u međunapetosti.
Tijelom…., glasom…, gestom,… pokretom i svim likovnim senzacijama, svim nijansama i repertoarima ka istom cilju i na bilo kojoj sceni života – ZAVESTI, OSVOJITI. Kad halje i odijela prekriju tijelo, preostaje flert sa stopalima. (You´regoing to do same feet flirting!) Opet ples (po žici)!
Kretati se u području avanture, u području velikih izgleda za neuspjeh, najveći je uspjeh. (S.V.)
S.V. – Slobodan Vuličević, I.Š. – Ivo Šebalj, Pec – dr. Zdravko Pecotić
Autor: Nenad Fabijanić
Izložba će biti otvorena do 3.11.2018., a ulaz je slobodan.
Foto: PRiredba
