Riječ ‘Halloween’ potječe od engleskog naziva “All Hallows Eve”. Obilježava se diljem svijeta 31. listopada, večer prije Dana mrtvih. Glavni simboli Noći vještica su bundeve, upaljene baklje, kostimirane zabave i slatkiši. Kod drevnih Kelta bio je to početak novogodišnjih svetkovina, dok se u kršćanstvu obilježava kao Dan mrtvih, Svi sveti ili Zadušnice.
Noć vještica i kod nas je zadnjih godina poprimila razmjere posebnog događaja, koji se obilježava privatnim kostimiranim zabavama ili posebnim party programima u klubovima i kafićima.
Buđenje Boga mrtvih
Ovaj praznik datira iz vremena prije Krista. Kelti, drevni poganski narod s područja današnje Irske, Velike Britanije i sjeverne Francuske, obožavao je prirodu i štovao svoja božanstva. Najveća svetkovina odigravala se 1. studenoga, kada se obilježavao početak Nove godine, kraj sezone sunca i nastupanje perioda mraka. Međutim, dan prije toga, 31. listopada, kada je, kako su smatrali druidi, keltski svećenici, granica između ovog i onog svijeta najlabavija, izvodio se važan ritual. U to vrijeme je, kako se vjerovalo, ustajao Šaman (Shamhain), Bog mrtvih, koji je odlučivao o sudbini duša umrlih u prethodnoj godini.
Po keltskoj legendi one obitavaju u tijelima raznih životinja, a po naređenju Šamana, mogu prijeći na viši nivo – u kraljevstvo nebesko ili da se vrate u ljudska tijela. Da se to ne bi dogodilo, druidi su u noći 31. listopada odlazili u svetu hrastovu šumu i izvodili rituale u čast Šamana: prinosili mu žrtve – životinje, hranu ili piće, i palili vatre. Za to vrijeme, svi u selu gasili su svoja ognjišta da bi kuće ostale u mraku. Ujutro se u svaki dom donosio žar iz svete hrastove šume, simbol novog sunca koje će ljude grijati tijekom zime, ali i čuvati od zlih duhova i duša pokojnika. Kada bi umilostivili mrtve, započinjale su trodnevne svetkovine u čast Nove godine.
Međutim, 1. studeni nisu proslavljali samo Kelti, već i stari Rimljani i to kao dan Pomone, boginje voća. Tijekom ceremonije, jabuke i orasi, kao jesenje voće, imali su centralnu ulogu u ritualima jer se slavilo u čast prirode i trebalo je zahvaliti bogovima na plodovima i umilostiviti ih za novu godinu. Usprkos prihvaćanju kršćanstva, misionari nisu uspijevali iskorijeniti neke poganske običaje, pa je crkva u 7. stoljeću pronašla solomonsko rješenje: 1. studenog proglašen je praznikom Svi sveti, dok je od 11. stoljeća i 2. studenoga praznik – Zadušnice ili Dan mrtvih, kada se priziva sjećanje na sve pokojnike. U cijelom kršćanskom svijetu običaj je da se tada pale svijeće za dušu umrlih kako bi im svjetlost obasjala put kojim se trebaju kretati na onom svijetu.
Mistična zajednica s pokojnicima
Kada su irski doseljenici stigli u Ameriku, nisu zaboravili svoje svetkovine, koje su, doduše, vremenom malo modificirane. Za Noć vještica zamračivali su kuće, palili vatre, maskirali se u kože životinja i prinosili jesenje plodove duhovima pokojnika kako bi ih umilostivili, ali i zavarali da im ne bi zarobili dušu. Kako se u opsjednutost duhovima sve manje vjerovalo, tako se i ceremonija na festivalu mijenjala, a prerušavanje u duhove, gobline i vještice, postalo je dio rituala. Na taj način živi stupaju u ‘mističnu zajednicu s mrtvima’, podržavajući njihovo noćno tumaranje. Ali, otkud bundeva, u toj priči?
Kako je Jack prevario vraga
Prema keltskoj legendi, Jack-o’-lantern bio je škrti kovač, notorni pijanac i varalica koji je uspio prevariti i samog vraga. Ponudio mu je dušu u zamjenu za piće, a kada se vrag pretvorio u novčić, Jack ga je stavio u džep u kojem je bio križ i tako ga zarobio. Obećao je da će ga pustiti ako sklope pakt pod njegovim uvjetima, na što je Nečastivi pristao.
Kada je umro, Jack zbog pakta s vragom nije otišao u raj, ali ni u pakao. Naime, nakon njihovog dogovora, vrag je donio Jacku komad žara koji će mu osvijetliti put u vječnom mraku, a da bi što duže gorjela, stavio ju je u izdubljenu bijelu repu. Tako je nastala Jackova lampa, koja je postala neizostavan dio rituala u Noći vještica. Njen zadatak je da osvijetli tamu i otjera zlo. Kasnije je repa zamijenjena bundevom koja u to vrijeme sazrijeva, a i lakše se može izdubiti.
Vračanje za suđenu osobu
U Škotskoj su se na Noć vještica mladi okupljali ne bi li odredili tko će se s kim vjenčati i kojim redoslijedom. Određivali su ime budućeg supružnika, boju njegove kose i zanimanje. Pretpostavljalo se da će se utvara budućeg supružnika pojaviti ako se kukuruz prosije tri puta. Djevojke su tog dana točno u ponoć odlazile na njivu sijati konoplju i govorile: ‘Ja sijem konoplju, a moj budući suprug neka je dođe kositi!’. Nakon toga bi pogledale preko lijevog ramena i vidjele bi svog budućega. Također, nezaobilazan je ritual s jabukama: djevojke ih gule, ali u jednom potezu, i zatim koru bacaju preko ramena.
Iz oblika kore koja padne na zemlju nazire se prvo slovo imena budućeg muža. Negdje oko ponoći, u potpuno zamračenoj sobi upali se svijeća i stavi ispred ogledala. Vjeruje se da se poslije upornog gledanja, u ogledalo, pored djevojke pojavljuje i slika budućeg.
Slatkiši
Stari Kelti nastojali su slatkišima udobrovoljiti zle duhove. Crkva je kasnije počela poticati vjernike da večer uoči blagdana Svih svetih idu od kuće do kuće te traže od domaćina da im daju hranu, obećavajući im da će se zauzvrat moliti za njihove mrtve. S vremenom se u nekim zemljama uvriježio običaj da djeca idu po kućama i govore ljudima kako će učiniti neki nestašluk ako im ne daju slatkiše.
