U Supetru na Braču premijerno je prikazan „Osmi povjerenik“, redatelja Ivana Salaja, snimljen prema hit-romanu Renata Baretića. Glavne uloge tumače Stojan Matavulj, Frano Mašković, Borko Perić, Goran Navojec, Nadija Cvitanović, a cijeli je film sniman na prekrasnim lokacijama otoka Brača (Škrip, Nerežišća, Milna) i Hvara (Mali i Veli Grabalj).
Baretićev roman-prvijenac nije nepoznanica, nakupio je dosta nagrada, a imao je i svoju kazališnu adaptaciju prije ove filmske. Prošlo je 15 godina kad se Trećić nacrtao u našem arhipelagu i prirastao srcu čitatelja. Salaj priznaje kako je za potrebe filma morao prilagođavati Baretićeve rečenice, opise i dijaloge, no zadržao je draž i toplinu ovog imaginarnog utopijskog otoka.
Poslije Prvića dolazi Drugić. A tek onda Trećić.
Trećić je najudaljeniji naseljeni hrvatski otok. Na Trećiću, sličnom Cicelyju iz “Života na sjeveru”, zajednica sjajno funkcionira, bez ikakvih organa vlasti. Zato se tu, po kazni, pojavljuje već osmi Vladin povjerenik sa samo jednim zadatkom: organizirati izbore i uspostaviti legalnu lokalnu vlast. Ali, na Trećiću je sve drukčije. Prvo, tu ljudi misle drugo, a govore trećićanski. I, na otoku na kojem uglavnom žive starci, umjesto političkog trilera počinje drama u kojoj se pojavljuju šverceri koji opskrbljuju stanovnike sa svim mogućim potrepštinama, kriminalac kojemu se pruža utočište, porno diva, običaj da se travama izazove pobačaj ovaca kako bi se tako pobačeni janjići spremali za jelo, u njemu obitava i monstrum koji je svojevremeno bio štovani istrebitelj sredozemnih medvjedica, a vjerojatno je i vlastitu ženu ubio te njegov sin, već spomenuti Tonino, vidovita Aboridžanka… Zaista, otok nije nimalo bezazlen kako bi možda netko pomislio, s obzirom na prosječnu životnu dob njegovih žitelja i veze s kopnom. Ipak, kako su stvari razvijale i napokon dosegle svoj vrhunac, povjerenik se pokazao domišljatim i sposobnim. Svakako su zanimljive i priče koje saznajemo o stanovnicima u kojima se krije razlog odsutnosti ikakvog političkog angažmana. Puno je tu mistike, tajni i uzbuđenja… ili možda ne? Otkrijte sami!
Film zaslužuje dobru gledanost, kao što je roman zaslužio masovnu čitanost. Redatelj je poput pisca pokazao osjećaj za prostor, vrijeme, miris i okus Trećića. Salaj je snimio komunikativnu “malomišćansku“ komičnu dramu zavodljiva humora, ponekad čak i pomaknutog do apsurda, stvarne otočke atmosfere, još uvijek aktualne društveno-političke mnogoznačnosti, ali i utopijske poruke o zaštiti Trećića kako bi ostao takav kakav je, bez koalicija, privatizacija, provizija i koncesija na plaže.
Foto: Algoritam, Znanje
