Živimo u vremenu kada se informacije brzo šire, ako neki podatak ne znamo pitamo „Google“ i u trenu dobijemo odgovor. Jesmo li u dobu kompjutera i pametnih telefona zaboravili što znači strpljivost? Treba li nam i za strpljenje aplikacija, koja će nam signalizirati da smo pretjerali, da je vrijeme da zastanemo, pa tek onda krenemo dalje?
Ne uspijete li od prve, pokušajte ponovno
Beskonačno strpljenje katalizator je svih izvanrednih ostvarenja u našem životu. Veliki se rezultati ne mogu ostvariti odjednom, pa se u životu moramo zadovoljiti time da napredujemo kao što hodamo, korak po korak. Svi smo čuli za poslovicu „Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja“. Često se ovo obistinjuje u našem životu – žurimo, pa se razočaramo, nepromišljeni smo i sl. „Možemo učiniti sve što želimo ako se toga dovoljno dugo držimo“, kaže Helen Keller. Često ćemo čuti da je strpljenje ključ uspjeha. Emocionalno uzbuđena osoba nije u stanju pravilno prosuđivati i često gubi vezu sa stvarnošću. Za razliku od njih, odlučni ljudi u stanju su vladati svojim osjećajnim životom i zato mogu svoju inteligenciju koristiti do najvišeg stupnja. Oni su smireni u izvandrednim situacijama i ne daju se lako izazvati.
Strpljenje i smirenost omogućuju nam da se uspješno suočimo sa raznim zahtjevima i tako izbjegnemo zabrinutost i frustraciju.
Strpljenje se ne očituje samo u čekanju već i u djelovanju. Sve ostvaruje onaj tko čeka, ali postoji jedno lukavije pravilo: „Čovjek koji se trudi doći do onoga što želi do svega će doći brže.“ Uspjeh se ostvaruje samo ako smo aktivni, budni, ispred ostalih, postavljanjem velikog cilja, ulaganjem truda, pošteno, marljivo, strpljivo, bez malodušnosti, odlučni da uspijemo i trudeći se do kraja. Nema predugog puta za čovjeka koji napreduje promišljeno i bez nepotrebne žurbe; kao što nema previše udaljena priznanja za čovjeka koji se strpljivo priprema za njega. „Ako želite uspjeti u životu, neka vam ustrajnost bude najprisniji prijatelj, iskustvo vaš mudar savjetnik, oprez vaš stariji brat, a nada vaš dobri čuvar“, zaključuje Joseph Addison.
S nestrpljenjem želimo ostvariti cilj, ali nas ono često nikamo ne vodi. Uspjeh nam može biti nadohvat ruke, ali trebamo strpljivo vidjeti gdje se nalazimo prije nego što gledamo u budućnost, pokazati strpljenje prije nego što nastavimo. Kao što kaže jedna stara poslovica: Strpljenje, novac i vrijeme ostvaruju sve.
Strpljenje, a ne oboljenje
Kada smo strpljivi, pomažemo svom zdravlju. Često patimo od glavobolje, visokog krvnog tlaka, poremećaja u želucu i imamo probleme sa srcem jer smo napeti, zabrinuti, uznemireni, razočarani, srditi ili uplašeni. Kad shvatimo da time što se odmičemo od pesimističnih i ogorčenih misli, u velikoj mjeri odmičemo se od bolesti i neuspjeha. Nastojanjem da očuvamo ljubaznije i zadovoljnije raspoloženje, istovremeno stječemo uspjeh, zdravlje i sreću, a time i novi poticaj za kontrolu svojih umnih snaga.
Na vitalnost posebno razorno djeluju srdžba, mržnja, žalost i strah. Kad se razljutimo rijetko kad smo svjesni štete koju nanosimo sebi. Mnogi i ne znaju da stanje uma može izazvati neko tjelesno oboljenje. Ono što znamo jest da nesklad u našem umu izaziva nesklad u našem tijelu. Kad izgubimo kontrolu nad svojim osjećajima, trujemo svoj organizam.
Želite li sačuvati tijelo u dobroj formi, vježbajte strpljenje.
Srdžba
Srdžba loše utječe na tjelesno zdravlje. Kad smo srditi, mišići na izlazu iz želuca tako se čvrsto stegnu da za to vrijeme ništa ne može izići iz njega i čitav se probavni trakt toliko grči da mnogi, za vrijeme ili poslije navale srdžbe, osjećaju jake trbušne bolove. Osim toga, kada se čovjek ljuti srčane arterije se tako stisnu da mogu izazvati anginu pectoris, pa čak i začepljenje koronarne žile sa smrtnim posljedicama. Ako se netko duži vremenski period jako ljuti, njegove emocije mogu dovesti do simptoma kao što su bol u trbuhu, iscrpljeno srce, moždana kap ili začepljenje srčane žile.
Najdjelotvorniji lijek je da se svojim teškoćama i problemima usprotivite iskreno, oduševljeno, s vjerom, čvrstinom i strpljenjem.
Često osjećamo glavobolju ili trbobolju kada smo zabrinuti ili suočeni s nekim problemom. Koliki su se ljudi već razboljeli zbog ljutnje i nestrpljivosti. Strpljenje je ključ zadovoljstva, za razliku od srdžbe koja je razorna, a nekontrolirana srdžba u konačnici uništava tjelesno, umno i duhovno zdravlje.
Nestrpljenje
Nestrpljenje može prouzročiti ne samo unutarnja oboljenja već izazvati i vanjske povrede. Nestrpljiva osoba počinje izgovarati ružne riječi, oči joj se zacrvene, usnice stisnu, a šake stegnu. Verbalna svađa postupno prerasta u fizičku, a takva fizička svađa nanosi povrede jednoj ili objema stranama. Osim toga, obje strane gube dobar glas, i sve to zbog izgubljenog strpljenja. Često naše osobno nezadovoljstvo nije posljedica načina na koji ljudi postupaju prema nama, već načina na koji mi reagiramo na njihove postupke. Ako se ljutimo zbog kritike i uvijek očekujemo od drugih da dijele naše mišljenje ili odbijemo opravdati tuđu razdražljivost ili zlovolju, i sami ćemo postati razdražljivi i nestrpljivi.
Strpljenje i smirenost omogućuju nam da se uspješno suočimo s raznim zahtjevima i tako izbjegnemo zabrinutost i frustraciju.
Zabrinutost
Važno je podsjetiti se koliko vrijedi strpljenje. Prava strpljivost omogućuje lakše suočavanje s novim problemima i izvanrednim potrebama koje nas sprečavaju da ne pokušamo učiniti ono što bismo htjeli. Sva uznemirenost, sva briga, sav strah je ugrađen. Sve su to naša djela. Sva su ona stečena i usađena pogrešnim postupcima i na kraju postala sustavnim navikama. Zabrinutost se očituje u brizi, slutnjama, nelagodi, zbunjenosti, uznemirenosti i nemiru zbog neizvjesnog i nepoznatog. Ona je neizostavan dio svakodnevnog života. Možda je ne možemo potpuno savladati, ali možemo naučiti mijenjati njen izgled i zauzdati neke od njenih razornih sila.
Suprotno zabrinutosti je pouzdanje. Ne možemo razviti pouzdanje ako ćemo se pretvarati da zabrinutost ne postoji ili je niječemo. Mi možemo kontrolirati zabrinutost strpljivim proučavanjem razloga za nju i njenog prirodnog mjesta u životu. I zato nam je potrebno strpljenje, da ustanovimo te razloge i da ih jednog po jednog uklonimo.
Kako biste bili stabilniji i smireniji, važne su afirmacije. Recite sebi:
- Svjestan/na sam da imam snage za rješavanje svih problema. Dok učim kako da se na nju oslonim, gledam u budućnost s punim pouzdanjem.
- To što vjerujem u sebe omogućuje mi da ostanem smiren/a i dobro raspoložen/a bez obzira na teškoće i provokacije.
- Uvijek sam opušten/a i smiren/a, staložen/a i sabran/a.
- Sad živim u ljubavi i skladu sa svojim svijetom. Dajem sebe i zauzvrat me vole. Volim život i živim ga punim plućima.
Frustracija
Frustracija je oblik razočaranja i poraza; ona znači povući se i odustati od cilja. Frustriranost uvijek dovodi do neugodne umne napetosti. Savladati ju možemo tako što ćemo se njom nositi na pozitivan način, a to znači hladno promišljeno prilagođavanje i usklađeno djelovanje. Strpljenje je umijeće nadanja, kaže Vauvenargues. Samo ako smo dovoljno strpljivi uspjet ćemo izvršiti prikladne prilagodbe u sebi ili u svojim ciljevima.
Nestrpljenje i ljutnja kidaju ono što su ljubav i krotkost spojili. Oslobodite se osjećaja povrijeđenosti, srdžbe i frustracije. Nadomjestite ih mislima povjerenja i ljubavi, i opraštanja sebi kao i drugima.
Hrvati i strpljivost
A koliko su Hrvati strpljivi doznali smo iz istraživanja koje je proveo Hendal u ožujku ove godine. Postajemo li narod nestrpljivih ljudi koji žele sve i žele u roku odmah? Više od 81 posto građana smatra da hrvatske tvrtke i institucije ne pružaju usluge dovoljno brzo. Ipak, ovo istraživanje pokazuje da Hrvati smatraju da jesu strpljivi. Tako čak 76 posto ispitanih smatra da su strpljivi, iako njihovi odgovori na pitanja to nužno ne potvrđuju.
Kad su upitani bi li radije dobili neku dobru stvar u roku odmah ili za mjesec dana, 65 posto Hrvata bi željelo dobiti dobru stvar odmah. Zanimljivo je da stanovnici Like, Korduna i Banije češće navode kako bi radije bi čekali dobru stvar mjesec dana. Očekivano, učenici i studenti češće izjavljuju kako bi dobru stvar radije dobili istog trena. S obzirom na to, ispitani su i kako se osjećaju kad moraju na nešto čekati dulje nego što misle da bi trebalo. Većina građana (59 posto) osjeća se blago frustrirano kada čeka nešto dulje nego što misle da bi trebalo, dok se 15 posto osjeća jako frustrirano ili čak bijesno. Među njima, stanovnici Dalmacije se češće osjećaju bijesno u takvim situacijama.
Što se tiče prihoda, osobe s osobnim prihodom od 5 do 8 tisuća kuna češće se osjećaju blago frustrirano dok čekaju, dok se osobe s osobnim prihodom manjim od 2 tisuće kuna češće osjećaju bijesno kada moraju čekati dulje nego što bi trebali.
Kako se onda Hrvati ponašaju kad nešto moraju čekati? U situaciji kad nešto što žele, ali im nije nužno Hrvati će većinom odustati (41 posto), dok je manje od 20 posto sigurno da bi pričekalo. Pritom, dob nosi svoje pa stariji ljudi sami sebe smatraju strpljivijima, dok se mladi u dobi od 15 do 24 godine češće smatraju nestrpljivima. I opći dojam je takav – više od 80 posto građana smatra da mlađe generacije imaju manje strpljenja od starijih.
