Australiju sam željela posjetiti valjda… oduvijek. To je vjerojatno prva strana zemlja za koju sam čula. Pamtim iz djetinjstva kako se često spominjala u obiteljskim razgovorima, posebno s didom i babom. Njihova su se braća 60-ih preselila u tu daleku zemlju. Moja je baba uvijek čeznula za svojim starijim bratom koji joj je redovno slao pisma i obiteljske slike, a ona je sve to brižno čuvala u ormaru svoje sobe, slagala u veliku zelenu kutiju i uvijek nama, unucima, pokazivala rodbinu u dalekom svijetu. Nije postojao WhatsApp, Skype ili e-mailovi, kao danas. Pisma su bila jedini način komunikacije (dok nije stigao telefon), a viđali su se eventualno jednom u 5, 6 ili čak 10 godina. Svi naši iz Australije znali su dolaziti k nama, ali od nas nitko nije otišao k njima, bili su predaleko. Ja sam nosila u sebi tu želju – ”jednom ću doći k vama, jednom ću sigurno otići”.
Australija, koja ima cijeli kontinent samo za sebe, relativno je mlada i, danas, jedna od ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta.
Prvi narod koji na tom otoku postoji više od 40 000 godina su Aboridžini. Stvorili su svoju bogatu kulturu i vodili miran život sve do 19. stoljeća. Onda su otok počeli naseljavati Europljani privučeni bogatstvima zemlje, a do 1970. vodila se politika ‘bijele Australije’. Uvjet doseljenicima bio je da im je materinji jezik europski. Tako su Australiju mahom naselili Britanci, Grci, Talijani, kao i velik broj Hrvata. Danas, modernu, multikulturnu i višerasnu Australiju čini oko 24 milijuna ljudi.
Mlada zemlja nema svojih tradicija, pa tako ni svoju tipičnu australsku kuhinju. Ali su zato Australci vrlo domišljati i kreativni, pa stvaraju svoj potpis – fusion kitchen, tj. jela koja čine kombinaciju sastojaka i tehnika iz različitih kuhinja svijeta. Hrana je odlična, ali zaista ooodlična, posvuda, a ponuda vrhunska. Probala sam sladoloded bolji nego igdje u Italiji, savršene sendviče, kolače, tjesteninu, ribu, meso, patliđan s miso paštom i pinjolima, koji me osvojio toliko da je postao redovan dio našeg kućnog menua. Australska bijela vina su savršena, baš poput onih s Novog Zelanda.
U OZ zemlji (kako je od milja zovu) proveli smo 10 dana, što je zapravo vrlo kratko da bi obišao sve ljepote, ali dovoljno za osjetiti odličan lifestyle u njezina dva najveća grada. Koji grad je bolji?!
Obišli smo Sidney i njegovu okolicu, te Melbourne i okolicu, i doslovno uživali stopljeni s njihovim načinom života i to najviše zahvaljujući našim predivnim domaćinima, prijateljima i rodbini, našim Hrvatima – Australcima, koji su mi nesvjesno razjasnili razloge zašto su silni Hrvati tražili svoju životnu sreću baš u toj, tako dalekoj zemlji. Iako sam se sama to nekada pitala, sada mi je mnogo jasnije. Ta im je zemlja, i tada i sada, nudila raznovrsne i dobro plaćene poslove, visoko školstvo i dobro obrazovanje; kvaliteta života ovdje je neusporediva, žive nekomplicirano, a za isti trud i rad nudi mnogo, mnogo više.
Da, daleko je, daleko je Australija od rodne im Hrvatske, ma…daleko od svega. Zato ‘Aussie’ kamo god pođu, idu avionom. No, oni to vole i česti letovi od 20h su im najnormalnija stvar. Donijeti odluku za život u nepoznatoj zemlji, daleko od svojih nije lako, ali tko skine okove nostalgije sa sebe, već si je na pola osigurao sretan život, ma gdje bio.
Od velikog i hvaljenog Sidneya kao da sam više očekivala. Čini se bez urbanističkog plana, razbacan, kao da je netko sve nebodere, art deco i viktorijankse zgrade odjednom bacio u zrak, a one su pale gdje je koja stigla. Pa još prometnice, gužva i kaos…. Međutim, već nakon prvog dana moje blago razočarenje polako nestaje, šire mi se vizure i doživljavam puls grada. “Ma, čekaj malo! Pazi ponudu, kakvi stylish barovi i restorani, dućani, kakva ležernost, divne “terrace houses”, fini kvart Wollhara, Opera, mostovi, šetnica uz Darling Harbour, plaže…” Sidney je zapravo prelijep, Sidney je totalno chic! Milijunski grad koji živi na moru, iako isprva razbacan i kaotičan, zapravo ima odličnu energiju i casual lifestyle.
Čuvena Bondi beach i ostalih stotinjak plaža čine savršenu sinergiju offices & beaches i to sve na kratkoj udaljenosti, tako da ili surfaš ili si u uredu. U Sidneyu živi oko 5 milijuna ljudi i jedan je od najskupljih svjetskih gradova, s brojnim renomiranim fakultetima i svjetskim korporacijama. Čest prizor na gradskim ulicama su muškarci i žene koji šeću u kupaćim kostimima ili surf daskom pod rukom. Mahom izbildana i tetovirana muška tjelesa vide se na svakom koraku, kao i zgodne Australke sa svojstvenim fashion styleom. Australkama je teško pratiti trendove zapada jer ono što je u sezoni IN, zapravo je suprotno od njihovog godišnjeg doba. Iako one vole i slijede “zapadnjački đir”, čine se cool i jednostavne.
Po prvi put susrela sam se s totalno nepoznatim , ali odličnim brendovima, od odjeće do namještaja. Sidney je jedan fenomenalan grad.
Onda smo krenuli za Melbourne…
I odmah kreću usporedbe, to rade svi, i to ti dođe skroz prirodno. Hmmm.. od njega sam na prvu, pak, očekivala manje, a pokazao je puno puno više. Iznenađujuće, dobiva moj instant respekt, nekako izgleda otmjenije, urednije. To što Melbourne nema gradskih plaža, jer se sve nalaze u predgrađima, daje mu smireniji karakter. Taj grad, vidi se, imao je jasan urbanistički plan, ima svoj centar, široke ulice, čak i avenije, podsjeća na neki europski grad. U Melbournou se ne osjeti ista vibra sunca, mora, plaža, a ni dugi topli dani ne traju dugo kao u Sidneyu. Izgleda kao ozbiljniji, malo mlađi brat. A onda su mi moji rođaci sve to potvrdili i dodali da je Melbourne grad kulture i sporta (Formula 1, Australian Open, itd.). Underground scena vrlo je razvijena, veći je studentski grad, prepun je galerija i restorana i smatra se kako ima najbolju svjetsku gastro ponudu. Restorani svih svjetskih kuhinja nalaze se ovdje.
Zahvaljujući mom bratiću, koji se jako trudio pokazati nam ga u pravom svjetlu, obilazili smo ga od jutra do mraka. I, vrlo je dojmljiv grad. Australci govore: “Melbourne stvara trendove, a Sidney ih slijedi i pretvara u mainstream”.
E, tako, ja još uvijek razmišljam u kojem bih gradu radije živjela. A dok ne donesem odluku, vrijedilo bi ih oba posjetiti još koji put. Koraljni greben i Uluru mirno me čekajte tamo, jer ja ću vam doći. Preporučam i vama ovo putovanje, barem jednom u životu. Australija možda i nije tako daleko kako se čini, ona je samo DOWN UNDER.
