Najjužnija regija Japana, Okinawa, sastoji se od nekoliko stotina otoka među kojima se posebno ističe Ishigaki, pravi mali biser Tihog oceana i najjužniji otok južnog djela te regije. Dio je otočja Yayema i zapravo je bliže Taiwanu, nego samom Japanu.
Poznato je da Honkonžani vole Japan, često ga istražuju i posjećuju, uživaju roneći, kupajući se na prekrasnim plažama, kulturno se uzdižu i uživaju u gastro delicijama njihove prepoznatljive kuhinje. Stoga i ne čudi što low cost HK express ima svakodnevne letove za gotovo sve važnije destinacije Japana, pa tako i za ovaj otok na kojem smo proveli 6 dana. Za samo 1 sat 30 minuta sletjeli smo na mjesto gdje je gužva nestala, a futuristička tehnologija u potpunosti je zanemarena. Čista suprotnost Japanu kakvog zamišljamo. Sletjeli smo u prirodu, na dugačke pješčane plaže i zaronili u prekrasno tirkizno more.
Osim prirodnih ljepota i odmora od svakodnevice, glavni razlog zbog kojeg ćete se uputiti na Ishigaki su ronjenje i surfanje. Ljubitelji snorklinga, freedivinga ili scuba divinga, dobrodošli su u ovo rajsko podmorje krcato koraljima! I mi smo uživali roneći kroz mnoštvo tropskih ribica raznih veličina i boja, divili se koraljima i travuljama i neobičnim morskim čudima kojima nisam uspjela ni ime zapamtiti. Ronilačka oprema iznajmljuje se posvuda, pa vam uz samu želju za ronjenjem drugo i ne treba, osim za scuba diving, za koji vam ipak treba poseban certifikat. Ubrzo i sama planiram dobiti PADI pa s nestrpljenjem iščekujem svoje prve avanture istraživanja morskih dubina.
Što se poznavanja jezika tiče, Japan nije poznat po žiteljima koji govore engleski, čak mi se čini da ga, od azijskih zemalja kojima sam dosad putovala, oni najmanje znaju. Ljupko će vam se smješkati i treptati okicama i samo govoriti yes, yes ili pak spustiti pogled i protresti glavom od nelagode što vam ne mogu pomoći. Ali su i jako snalažljivi, brzo vade smartphone i uz google translate svaki Japanac odjednom postaje solidan sugovornik.
Srećom vlasnica našeg guest housea “Nao”, udana za Australca, govori odličan engleski pa je pomagala, uskakala i po potrebi rezervirala sve što nam je trebalo, a mi smo ponosno za sve odgovarali ‘arigatou gozaimse’ – onu jednu od četiri zlatne, jedino što znamo.
Dakle Ishigaki, ili, kako sam ga već nazvala, biser Pacifika…
Posjetili smo farmu vrlo rijetkih perli, The Black South Sea cultered pearl, koju je Mikimoto kreirao 1914. godine. Naime, početkom 20. stoljeća svjetski poznati kralj perli, Kokichi Mikimoto, prvi je na svijetu započeo sa sakupljanjem bisernih perli te ih plasirao na tržište. Biseri s okruglom jezgrom uzgajaju se u morskim kamenicama. Implantantu treba otprilike dvije godine da se pretvori u biser. Često se dogodi da školjke ne prežive implantaciju ili odbace implantat, a samo se u 30% školjki implantat pretvori u biser – komercijalno uporabivih je 10%, a tek je 3% perfektno okruglih. I to su najskuplji biseri – perle Mikimoto, a ujedno danas, uz tahićanske, najcjenjenije na tržištu.
Posjetli smo i spilju najbrže rastućih stalaktita u Japanu, na sveopće Viktorijino oduševljenje.
Nismo zaobišli ni solane i probali smo nadaleko poznatu, ukusnu, zdravu, mineralima bogatu japansku sol – Ishigaki NO SHIO. Od 1997. Okinawa je nezavisni i vodeći centar najveće proizvodnje soli vađene iz kristalno čistog mora. No shio intenzivnog je okusa i radi se u tri varijante: sitna kao prah, u listićima i pečena sol za steakove. Gospođa iz tvornice objašnjavala nam je koliko je industrijski obrađena sol, vađena iz zemlje, zapravo puna aditiva i izrazito štetna za organizam. Kada bi natrijum koji unosimo putem kuhinjske soli, kao i iz prerađene hrane, izbacili iz upotrebe vjerojatno bi se smanjila stopa opasnosti od srčanog ili moždanog udara. Zato u ovoj soli, bogatoj mineralima, leže mnoge dobrobiti, pa i ne moramo paziti na konzumaciju.
Posjetili smo Onda Kabira Bay, valjda najslikaniju uvalu ovog otoka. Tu kupanje nije dozvoljeno zbog sigurnosti. Glass boat-ovi stalno odvoze i dovoze ljude na razgledavanje impresivnog podmorja, prepunog koralja i neobičnih ribica.
I, ako pitate moje majmunče, Top of the Top ako ne i iznad, bio je posjet Yayima selu i preslatkim majmunčićima. Victoriu su prekrili čitavu, hranila ih je, nekoliko ih je skakalo po njoj i potpuno su bezopasni. Danima je spominjala da bi jednog htjela imati kući. Da, nema nam druge nego nabaviti novog kućnog ljubimca kojeg ćemo već na ljeto za rukicu voditi babi i noni u Hrvatsku. Ha-ha!
I za kraj…
Ako ne volite pjesak, tirkizno more, pa ni ronjenje, na Ishigaki možete probati savršeni sashimi i sushi, ili još savršeniji (ako niste vegeterijanci) Ishigaki beef! Za prste polizati! Isplati se, zaista!
