Najčešći odgovor na ovo pitanje je nekoliko godina prije odluke o razvodu ili odluke o partnerskom savjetovanju… Ali, ako malo zagrebemo, otputovat ćemo daleko u prošlost. Naime, na početku bijaše zabluda! Svi smo mi imali neku svoju sliku, točnije projekciju kakav bi trebao biti čovjek našeg života. Zamišljali smo kako bi trebao funkcionirati naš odnos, kakve će nam životne radosti donijeti bračna luka… Dosta smo sanjarili, potajno se nadali, tragali za savršenstvom.
Odbijanje neke naše želje nije isto što i odbacivanje nas samih kao osobe.
A onda se desio život. Skinuli smo ružičaste naočale i shvatili da se pored nas ne nalazi osoba koju smo sami projicirali u svog partnera. Ono što smo zatekli u realnom vremenu i prostoru je netko tko se uporno odbija promijeniti kako bi se uklopio u okvir našeg srca.
I za čas smo stigli do konflikta iliti svađe! A što je, zapravo, svađa i možemo li se kvalitetno posvađati?
Svađa ili konflikt
Konflikt je situacija u kojoj postoje dvije želje koje se međusobno isključuju. Kad dođe do toga, uobičajeno je da oba „ovna na brvnu“ pokušavaju natjerati onog drugog da se pokori njegovoj želji. Paleta načina je vrlo šarolika. Od zavodljivog cendranja, tužnotrepćućih molbi, uzbudljivih nagovaranja, ponuda koje je teško odbiti… Sve do zastrašivanja, pokvarenih emocionalnih iznuđivanja, pa čak i fizičkog nasilja.
U tom smislu svađa nije konflikt, već pokušaj dvije strane da ga razriješe. Ono što može biti sporno je način koji partneri odaberu. Jer, nasilje, posebice ono obiteljsko, najčešće usmjereno prema ženi i djeci, nikada se i ni sa čim ne može opravdati. Dapače, svi se moramo aktivno boriti protiv njega!
Radom na sebi i našom promjenom automatski ćemo promijeniti i odnose s ljudima u našoj okolini, pa i s partnerom.
Kad bi bili iskreni, gotovo svi bismo potvrdili kako se svakodnevno nađemo u situaciji u kojoj ni mi, ali ni druga strana, ne uspjevamo istovremeno zadovoljiti svoje želje. Čak i kad smo povezani snažnom ljubavlju, odnos nam nije oslobođen konflikta. I to je normalno. Jednostavno, teško je čak i zamisliti kako bi izgledao potpuno beskonfliktan odnos. Odnos u kojem partneri iz trenutka u trenutak kroz duže vrijeme uvijek i jedino imaju iste želje! Ma, dajte, molim vas! Ako ste i upoznali takav „micek-mucek“ par, ono što stoji iza te farse je konstantno odricanje želja jednog od partnera kako bi ugodio tj. zadržao svoju „bolju“ polovicu.
Ispravan odnos prema konfliktima
Osobe koji imaju ispravan odnos prema konfliktima prave jasnu razliku između svojih želja i sebe kao osobe. Kad ne bismo pravili tu razliku, svako odbijanje ispunjavanja naše želje (bila ona ispravna ili ne) doživljavali bismo kao da nas taj netko, nama blizak odbacuje – i kao osobu i kao ljudsko biće. Iako to nije ispravno, mnogi ipak baš tako razmišljaju. Svaku frustraciju zbog svoje želje doživljavaju kao nevoljenje, izdaju, povrjeđivanje i na nju reagiraju obrambenim prezirom. Tako konflikt želja postaje konflikt osoba.
Prihvatimo li da odbijanje neke naše želje nije isto što i odbacivanje nas samih kao osobe, moći ćemo kritiku i konflikt povezati s odnosom poštovanja i ljubavi. Izuzetno je važno to shvatiti i primjenjivati u odgoju djece. Uz more ljubavi koje im trebati pružiti, bez discipine ne ide! Naše malo sunce mora na kraju priče shvatiti da mu ne ispunjavamo baš svaku želju – ne zato što ga ne volimo, nego baš suprotno, zato što ga jako volimo. Zato što brinemo za njega i želimo da jednog dana postane kvalitetan i sretan čovjek.
Partnerski konflikt želja
No, vratimo se na partnerski konflikt želja. Kao što rekoh, svi imamo predodžbu što znači imati partnera i kakav bi on trebao biti. Imamo očekivanja od njega, a kasnije i od našeg zajedničkog života. Ali, često ti naši snovi ostanu nedosanjani, a odnos preplave svađe.
Zašto je tome tako?
1. Izgubljeni u prijevodu!
Često jedno kažemo, a naš partner između redaka pročita nešto sasvim drugo! I evo ti fajta! Od običnog „Nemamo kruha!?“ u tri koraka smo na „Oooo, gospodin “zaljepljeni za fotelju” bi još i kruha! Možda sam trebala i okrečiti prije ručka… Polako, čemu povišeni tonovi i predbacivanja? Sve što je potrebno je dogovoriti podjelu poslova i zadataka kako bi se sljedeći put znalo tko nabavlja kruh. Ako ta slatka briga padne vama na leđa, ali je zaboravite, jednostavno priznajte svoj propust i zamolite ga da vam pomogne.
2. Ono sve što znam o tebi!
Sve činjenice koje otpočetka znate svom partneru su naprosto – činjenice. Za kvalitetan odnos potrebno je prihvatiti osobu onakvom kakva ona jest. Ako su nam te činjenice neprihvatljive, sami smo sebe osudili na propast. Naime, one se neće promijeniti samo zato što smo mi zamislili da se moraju promijeniti. Ljudi se mijenjaju kad sami osjete potrebu za promjenom ili, pak, pod utjecajem životnih okolnosti. Ne možemo nikoga na silu promijeniti samo zato što mi to želimo. Jedini koga možemo mijenjati smo mi sami. Radom na sebi i našom promjenom automatski ćemo promijeniti i odnose s ljudima u našoj okolini, pa i s partnerom.
3. Nitko nije čitač tuđih misli!
Jednostavno je. Ako ste svjesni svojih potreba i imate partnera koji vam je važan i vi ste važni njemu, dajte mu do znanja što vam treba. Recite mu kako se osjećate i o čemu razmišljate. Isto tako, ne zaboravite osluhnuti što vaš partner sanja, želi, mašta, voli… Kako bi odnos bio uspješan, najvažnije je izbalansirati zadovoljavanje i svojih i tuđih želja. Pa, makar ih ponekad morali konstruktvno konfrontirati i kvalitetno se posvađati!
Svađa može biti i konstruktivna
Svađa nije uvijek nužno loš način komuniciranja. Naravno, ako pod pojmom svađe podrazumijevamo nesuglasice i neslaganje mišljenja vezanih uz određenu tematiku, koje će prouzrokovati konstruktivnu raspravu o tome. Dio te rasprave mogu biti povišeni tonovi uslijed uzbuđenja i želje da obranimo svoj stav. No, to nikako ne bi smjele biti uvrede ili bilo kakva vrsta nasilja. U zdravoj svađi nitko ne bi trebao biti superioran i nitko se ne bi smio osjećati jadno. U njoj nema omalovažavanja. A na kraju bismo trebali doći do konstruktivnog rješenja.
Puno gore od rasprave je šutnja. Šutnjom se ništa ne rješava. Njome samo ignoriramo drugu osobu. Time joj iskazujemo prezir, psihološki je zlostavljamo i šaljemo poruku da za nas ne vrijedi kao osoba! A to boli i nagriza svaki odnos.
No, ako se nalazimo u odnosu s osobom čije su životne vrijednosti dijametralno suprotne našima i svakodnevno prosipamo jedno drugom žuč u čašu, jednom će se preliti! To se događa kad se radi o pitanjima od velike važnosti za oba partnera. Tada je izvjesno da nijedan od partnera neće odustati, jer bi to onome tko je zatomio sebe, donijelo kronično nezadovoljstvo. Osim toga, ostanak u vezi s osobom s kojom ne dijelimo životne poglede, nema baš dobru perspektivu. Stoga, u ovom kontekstu, svađe su definitivno znak kako je vrijeme za zapitati se: Should I stay or should I go!
Ali, samo u tom slučaju. Jer, ako su vrijednosti vašeg partnera i vas i dalje iste ili slične, ukoliko se i dalje slažete oko važnih stvari, ako vas nesuglasice ne dovode do kroničnog nezadovoljstva, ako nema omalovažavanja i nasilja, tada vas svađe tj. konflikti želja, makar bili i učestali, ne bi trebali pretjerano zabrinjavati i poticati na razmišljanje o prekidu veze. Jer, vi ste, jednostavno, jedan normalan par sa stavom!
Psihološko savjetovanje
Mislite li da vam treba pomoć kako biste se naučili kvalitetno i ispravno svađati, a da vam pritom ne strada štitnjača, javite mi se u Helpdeskov inbox na Facebooku ili mailom na adresu
Psihološko savjetovalište Helpdesk by Lana Hristov 099/3132475
Usamljenost u dvoje, samoća u paru
