Svakome se od nas u nekom trenutku života dogodi da se pogubimo. Izgubimo kompas i ne znamo kako smo se našli tu gdje jesmo. Nezadovoljni smo, a ni ne znamo s čime, ni zbog čega i najgore od svega je da u tom trenutku ni ne znamo kamo bismo se htjeli maknuti i kamo želimo stići. Odgovor na pitanje kako i kamo uopće krenuti, u kojem smjeru, s kim, s čime i zašto, u trenutku predstavlja veći napor od razumijevanja matematičkih integrala i derivacija (za koje nikad neću razumijeti zašto ih trebamo učiti kad nam to znanje, kratkoročno stečeno, nikad neće trebati – bar meni do sad nije).
U zamci prošlosti
Kad se nađemo u tom stanju „zamke ne bivanja u sadašnjem trenutku“. Mislima smo konstantno u vlastitoj prošlosti, bliskoj ili dalekoj nebitno je, jer ni jednu od njih ne možemo promijeniti. A kopamo po njoj kao da ćemo tunel do Australije iskopati. Dešava se blokada kompletne pameti, uma, mudrosti, razboritosti koju smo do nedavno posjedovali. Blokiraju se svi centri za zdrav razum. Jesmo li u prošlosti ili guramo glavu u budućnost s fantazijama koje sami izmišljamo i koje se vjerojatno nikada neće desiti? Zamišljamo sami sebi ideje koje kombiniramo sa strahom. Stvaramo ubojiti mix za neživljenje u sreći, radosti i miru, miljama daleko od ljubavi, u kojoj bismo jedino trebali obitavati. Jer zato smo tu, na ovome svijetu, to je već svima jasno do danas, zar ne?
Tek kad se pogubite kročili ste na pravi put da se pronađete!
Dijagnoza kaosa
Zašto je tome tako? Zašto nas u životu ničim izazvana odjednom ošine neka munja, stvori razdor u nama, krene postavljati tisuće pitanja, preispitivati svaku misao, razmišljanje, zaključak, pa opet ponavlja sve ispočetka kao da smo maloumni? Emocijama koje se tu roje, izmjenjuju brzinom svjetlosti, mijenjaju kemiju našeg organizma te posljedično definiraju naša ponašanja do neprepoznatljivosti, imaju takve uspone i padove koje ni najjači EKG ne bi mogao popratiti. Dijagnoza tahikardije na najjače izmjenjuje se sa zastojem srca i nemogućnošću disanja.(samo karikiram, naravno, ali nije daleko od istine). Ako ste do tuda došli i izvukli se, bravo. Bravo za vas! Svi dođemo ovdje kad-tad! Za one koji još nisu, budite spremni, najbolje tek dolazi. Stvarno, vjerujte mi na riječ, na iskustvo. Najbolje dolazi tek tada, kao što je zora najsjajnija nakon najjače tame, u svitanje. Tako da, tek kad se pogubite kročili ste na pravi put da se pronađete!
Što je prava istina?
Sve što su Vas u životu učili, pokazivali kao ispravno, davali do znanja da samo ako ćete biti takvi onda ćete biti uspješni, sretni, pravi ljudi, bla, bla, bla… prodavali su vam priče! Priče koje su drugi prodavali njima (vaši roditelji, i učitelji, i svećenici, i prijatelji, i tetke i ujaci, i svi bez iznimke) pa su ih svi oni usvojili kao ISTINU. Ali ja ću Vam reći da to ISTINA nije. Nije za Vas! Njihova možda jest i imaju pravo da je žive, da vjeruju u nju i da je propagiraju svijetom jer im to odgovara. Ali vi to ne morate slušati, ni vjerovati, ni živjeti tako! I vi to znate, jer da ne znate, ne biste zaglibili sami sa sobom i tisućama pitanja i razbijanjem glave, i preispitivanjem – pa što mi se dovraga događa?
Kad tako krene nema nazad, nema bježanja, nema laži. Samo je ISTINA to što želite saznati, o sebi, o drugima, o svijetu, o životu, o odnosima, o prijateljstvu, o vlastitoj svrsi, o tome kako se vratiti sebi i biti svoj, autentičan, onaj koji jesi, onaj koji je stvoren i ovdje je s razlogom!
Dozvolite si – istinu o sebi!
Istina je nešto najljepše što možete otkriti (ako si dozvolite). Prvo o samome sebi, a kad spoznate tko ste odjednom znate sve o svima, jer to otkrivenje dolazi u paketu jedan plus jedan. Otkrij istinu o sebi i na dar dobiješ istinu o svima oko sebe. Nije li to divan dar? Čudesan, rekla bih, mada i začuđujuć, jer nikad ne znaš kakvu ćeš istinu o sebi otkriti (a ona će ti pokazati i tko su onda drugi oko tebe).
Kažu da nije pametno dijeliti savjete, ali ja ne mogu završiti ovaj tekst bez savjeta kako do istine doći, kako doći do samoga sebe, kako ne živjeti u prošlosti ili budućnosti, kako ne biti okovan strahom ili iluzijom koju strah stvara, kako se maknuti od tahikardije i slušati mirne otkucaje srca kroz življenje vlastite istine.
Samo je jedan način za uspjeti u tome: postani LjUBAV, živi ljubav, daruj ljubav, sve promatraj s ljubavlju, sve primi s ljubavlju, sve otpusti s ljubavlju.
Budi sada i ovdje, uvijek u ljubavi.
Potraga za samom sobom – Tko sam ja?
