Gdje god se ovih dana okrenemo, pogled nam prikuju prekrasni adventski vijenci. Najjednostavniji, minimalistički, elegantni, kičasti, svjetlucavi… Najčešće su napravljeni od prave borovine ili pletenog šiblja, ponekad su stilizirani, drveni, a ima ih i od raznih drugih materijala. Uz ostale ukrase, kuglice i mašne koji ih ukrašavaju, dva su temeljna simbola svakog adventskog vijenca. Jedan je krug, odnosno zatvoreni prsten bez kraja i početka, a drugi svijeće, odnosno svjetlost. No, kako su nastali nama danas poznati adventski vijenci i zašto ih ukrašavaju baš četiri svijeće različitog značenja? Uđimo malo u povijest, kako bismo bolje razumjeli značenje ovih dana Adventa i njihovu simboliku.
Došašće ili Advent, ustvari imaju isto značenje. Znače dolazak. Dolazak Isusa Krista, ali označavaju i dane priprema za blagdan Božića. Vrijeme Adventa započinje četiri tjedna prije Božića i simboliziraju ga advenstki vijenci sa četiri svijeće koje predstavljaju četiri tjedna Adventa, odnosno Došašća.
Prema podacima iz osobnog dnevnika mladog evangeličkog pastora i odgajatelja, Johanna H. Wicherna, prvi adventski vijenac na svijetu izrađen je 1838. u Hamburgu, u Domu za siromašnu djecu “Trošna kuća” (Das Rauhe Haus). Wichern je, potaknut siromaštvom koje ga je okruživalo i na koje je svakodnevno nailazio, te godine okupio nezbrinutu djecu s ulica i u jednoj napuštenoj, trošnoj kući, stvorio im novi dom. Sa svojim je štićenicima svake godine u vrijeme Došašća organizirao molitve, a u želji da im te blagdanske dane učini još ljepšima, od prvoga je dana mjeseca prosinca u vrijeme molitve zajedno s njima svakodnevno palio po jednu malu crvenu svijeću, a nedjeljom po jednu veliku bijelu, koja je označavala nedjelje Došašća. Kao podlogu za svijeće izradio je drveni vijenac koji bi na Božić zasjao poput velikog svjetlosnog kruga i na njemu su bile 24 svijeće, 20 malih crvenih koje su označavale dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje Došašća. Svjetlost svijeća bila je podsjetnik vjernicima za duhovnu pripremu i nagovještaj Božića.
Taj se obred izvodio svake godine, a vremenom su djeca okrugli drveni vijenac počela ukrašavati zimzelenim grančicama. Nekoliko godina kasnije, novi su štićenici doma počeli cijeli vijenac plesti od zimzelenih grana koje su simbolizirale vječni život, jednako kao i zatvoreni krug samog vijenca. Običaj se potom proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, nakon toga na susjedne zemlje, a zatim i na sve ostale. Od kraja 19. stoljeća adventski vijenac ima samo četiri svijeće, po jednu za svaku nedjelju Došašća. Nakon Prvog svjetskog rata, adventske vijence počeli su izrađivati i katolici. Prvi se pojavio 1925. godine u crkvi u Kölnu, a nekoliko godina kasnije, i u Münchenu.
Simbolika tadašnjih adventskih vijenaca jednaka je današnjoj i čine je dva osnovna simbola, krug vijenca i svijeće, odnosno njihovo svjetlo. Krug je simbol vječnog života i vjernosti i vijenac simbolizira znak Božje vjernosti zadanim obećanjima, a jedna od simbolika je i predstavljanje vijenca kao zemaljskog kruga sa četiri strane svijeta.
Svaka od svijeća na adventskom vijencu, osim što označava dolazeće svjetlo Isusa, ima i svoje dodatno značenje:
1. svijeća, postilica (Prorokova svijeća) – simbolizira NADU i IŠČEKIVANJE
2. svijeća, pomirilica (Betlehemska svijeća) – simbolizira MIR
3. svijeća, pastirska – simbolizira RADOST i VESELJE
4. četvrta svijeća, svijeća anđela – simbolizira LJUBAV
Svijeće su izvorno bile crvene i bijele boje i označavale su Isusovu žrtvu i pobjedu. Na vijence su se stavljale i tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pripreme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kao izraz radosti zbog Isusova rođenja.
Foto: FaceBook page Adventski vijenci
